Kada sam saznala da imam sihr, plakala sam od sreće

Nakon nekoliko dana on nas je sam, nakon što je razmišljao o mojim problemima, pozvao da dođemo na rukju i Allah je dao da saznam da imam problema sa zastarjelim, jakim sihrima, te sihrom razvoda, a čak i zaljubljenim džinom. Rekao mi je i to da je sihr toliko jak, te da nisam bila u vjeri, potpuno bi me uništilo, kako se izrazio “razgulilo”…

Kada sam prije dvije godine saznala da imam jako težak sihr, vjerovali ili ne, plakala sam od sreće. Allah najbolje zna, ali moji problemi sa džinima počeli su još davno, dok sam bila djevojčica, nakon jednog “napada” zbog kojeg sam u ponoć završila u hitnoj…

Moja majka bila je pobožna žena i trudila se da nas dobro odgoji, da nas izvede na Pravi put, uz Allahovu pomoć, i sa mnom joj je to i uspijevalo. U školi sam bila marljiva, među najboljima, u mektebu najbolja, a svako ko nas je poznavao, hvalio je naš odgoj. Međutim, ljudi k’o ljudi, uvijek se među njima nađu oni bolesnih srca, zavidnih duša  koji ne mogu trpjeti tuđu sreću i uspjeh, i tako je bilo i s nama.

Sjećam se, kada sam te noći završila u hitnoj, doktor koji je bio jako dobar vjernik, i nije bio iz Bosne, dao mi je letke sa zikrom i rekao mi da to obavezno praktikujem, jer je vidio da moj problem ne bi trebao biti liječen sa medicinske strane. Odjednom, sve je počelo “tonuti”. Ja sam počela da idem u neki svoj svijet, bez posebne volje i za školom, a samoća mi je bila najbolji drug. Moja majka je pravila ogromne probleme, vrištala tako da bi svako čuo ko bi prolazio pored kuće, čupala sebi kosu, a ja kao dijete, nekoliko puta trgala sam joj i nož iz ruku jer je htjela da sebi siječe vene i ubije se.

Pošto sve to nisam mogla da izdržim psihički, Allah mi je našao utočište kod moje nane, koja je živjela u blizini i kod koje sam provela svoje djevojačke dane. Često sam imala problema sa aritmijom srca, gušenjem, strašnim snovima, gušenjem u snu (što bi kod nas narod rekao da te davi “mora”), i mnogim drugim simptomima, ali nikad ni meni ni bilo kome od nas nije palo na pamet da bi to moglo biti sa džinske strane. Da se ne bih previše posvetila opisivanju svojih problema, samo ću još reći da sam bila u nekom svom svijetu, iako prisutna tijelom, ipak daleko od stvarnosti.

Tako sam nekako živjela sve do prije dvije godine, kada sam saznala sa čime se borim. Allah mi se jako smilovao, pa sam se, iako sa takvim problemom, i pokrila još kao djevojka, i to sam bila odgađala nekoliko godina, i to mi je izgledalo tako daleko, pa je Allah jedne noći spustio Svoju milost na mene, te sam se odmah pokrila bez puno razmišljanja.

Prije nego što sam otkrila sa čime se borim, počela sam sve više da imam problem sa ibadetom. Kada bih uzela Kur’an da čitam, suze su tekle od pospanosti. Namaz mi je bio poput mučenja, jer sam imala ogromno gušenje, te nekad osjećaj da ću umrijeti. Aritmije su znale biti tako jake da vidiš kako se majica pomjera od lupanja srca, snovi strašni, dozivanja u snu koja bi me budila. Imala sam mnoge probleme sa zdravljem, išla od doktora do doktora, snimanja, pretrage, svi nalazi uvijek uredu, a ja u bolovima i ne funkcionišem nikako dobro, i tu su bile još mnoge druge stvari.

Allah je dao da saznam slučajno, nakon što sam bratu, koji je došao radi moje majke da joj uči rukju, spomenula svoje zdravstvene probleme i pitala da li ima nešto što bih mogla učiti da bi mi bilo lakše, jer nikad ni pomislila nisam da bih mogla imati problem sa džinima. Nakon nekoliko dana on nas je sam, nakon što je razmišljao o mojim problemima, pozvao da dođemo na rukju i Allah je dao da saznam da imam problema sa zastarjelim, jakim sihrima, te sihrom razvoda, a čak i zaljubljenim džinom. Rekao mi je i to da je sihr toliko jak, te da nisam bila u vjeri, potpuno bi me uništilo, kako se izrazio “razgulilo”, te zbog zastarjelosti sihra, trebat će malo više vremena da se izliječim.

Allah zna koliko je meni to saznanje srcu olakšalo, jer sam znala danima plakati misleći kako nemam snage za ibadete i učenje Kur’ana zato što mi je srce crno od grijeha ili sam munafik.
Tada je počela moja borba koja traje i dan-danas, samo što sam sada mnogo bolja  i rasterećenija u svakome smislu, elhamdulillah.

Imaš problem sa sihrom, pa ti onda nisi dobar vjernik!

Još nekoliko mojih sestara ima isti problem kao i ja, i sve se na neki način susretnemo sa osudom od neke braće ili sestara. Nakon svega što sam prošla, a samo moj Gospodar zna kroz kakav sam “džihad” prošla, dođe ti sestra koja sazna kakav imaš problem i ubjeđuje te da ti nisi dobra vjernica zato što vjernik ne može da ima džina u sebi. Ako se sutra susretnete sa takvim ljudima, koji krenu da vas usuđuju zbog iskušenja od vašeg Gospodara koje vam je On dao, podsjetite ga na to kako je naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao isti problem.

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Jedan jevrej iz plemena Zurejk opsihrio je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zvao se Lubejd b. E‘asam. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, činilo se da obavlja neke poslove, a on ih ustvari nije obavljao. Jednog dana ili jedne noći bio je kod mene, kada je mnogo Allahu dove upućivao, a zatim je rekao: ‘Aiša, jesi li primijetila da mi je Allah dao odgovor na ono što sam Ga pitao? Došla su mi dva čovjeka, jedan je sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, pa je jedan drugog upitao: ‘Od čega boluje ovaj čovjek?’ Ovaj drugi odgovori: ‘On je opsihren.’ ‘A ko je to uradio?’ Reče: ‘Lubejd b. E‘asam.’ ‘Na čemu mu je napravio sihr?’ Kaže: ‘Na češlju i dlakama koje je stavio u koru od palme.’ ‘A gdje je to?’, upita ovaj. ‘U bunaru Zervan.’

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jednog ashaba da ga izvadi. Zatim je rekao: ‘Aiša, voda tog bunara izgleda poput boje potopljene kne, a plodovi palmi oko bunara su kao šejtanske glave.’ Ja ga upitah: ‘Allahov Poslaniče, zašto mu ne uzvratiš?’, a on odgovori: ‘Allah me je izliječio, a ja mrzim da činim ljudima zlo.’ Zatim je naredio da se sihr uništi.”
(Buhari, 10/222, i Muslim u poglavlju “Elem”)

Sihr je bolest, kao i sve druge bolesti, za koju je naš Gospodar dao lijek. On nam je dao i način da se zaštitimo i na nama je da tu zaštitu primjenjujemo na sebi, pa ako nas Allah i pored toga iskuša time, sa nekim je razlogom, a najčešći razlog jeste taj da  Mu se još iskrenije i čvršće vratimo i posvetimo, jer je sihr bolest koja se liječi samo na taj način, ili da nas očisti od grijeha putem tog iskušenja, jer vjernika ne ujede ni komarac a da mu Gospodar ne oprosti grijeh, pa šta je tek sa ovim problemom gdje si u svakome trenu u problemu, muci i iskušenju!

I zato, brate i sestro, ako ste iskušani ovim problemom, nemojte pomisliti da vas Allah kažnjava, da vas ne voli, ne dozvolite da vas situacija u kojoj se nalazite obeshrabri, učini tužnim! Allah vas podstiče na to da Mu se što više posvetite, da zbog  načina liječenja i terapije steknete naviku da ste svakodnevno, po cijeli dan, u nekom ibadetu. Zahvalite svome Gospodaru što vas nije ostavio, prepustio samima sebi i što vas time samo podstiče da budete bolji vjernici! Elhamdulillah na svakom stanju!

Sestra A.