Kada se izgubi stid

Zamislite koje je samo leglo šejtana u tom autu, gdje je dvoje stranaca, on još opijen njenim mirisom, ona opijena njegovim dobrim autom. Oboje opijeni “dobrom” muzikom koja svira u autu. Još se dodiruju, ljubakaju…

Sjedim sinoć s roditeljima na avliji, pijemo kahvu, razgovaramo. U oči mi upade dolazeće auto, već znam napamet kad ću ga vidjeti, svako drugu noć dolazi pred istu kuću, i u njega sjeda moja komšinica….

Prvo auto stigne, onda bibikne, te ona glamurozno izlazi, sva ponosna, i sjeda u auto na oči cijelog komšiluka i na oči njenih roditelja, taj izvjesni mladić iz auta još dodatno bibiče njenim roditeljima i odoše u nepoznatnom pravcu. Hvatam se za glavu kao i uvijek, majka me pita šta se dešava. Ne mogu, ne mogu sve to da podnesem, duša me boli. Ne mogu sve to da gledam, šta se to dešava s našim djevojkama, imenom muslimankama? Majko moja, ima li iko da im kaže da je to grijeh i da rade protiv sebe?

Danas je postalo tako normalno da mladić dođe s autom po djevojku i da ona tako besramno sjeda s njim u auto, izgubio se stid, a kad nestane stida, sve što dolazi nije čudno. Kao da je dika da dođe po tebe s autom ispred kuće, posebno ako ima još bolje auto, pa mu narediš da dođe tik do kapije, da te sav svijet vidi kako sjedaš u dobro auto, a nadasve tvoji roditelji ti mašu. Pa neka plaču za tobom kad su ti takvo nešto dozvoliti.

Bojim se za svoju djecu, kako ću ih sutra gojiti, a sutra će biti još gori vakat, bojim se da imam žensko dijete, valja mi posebno za nju odgovarati na Sudnjem danu.

Zamislite koje je samo leglo šejtana u tom autu, gdje je dvoje stranaca, on još opijen njenim mirisom, ona opijena njegovim dobrim autom. Oboje opijeni “dobrom” muzikom koja svira u autu. Još se dodiruju, ljubakaju… Kuda sve ide? Zašto se ovo baš nama dešava? Kako ne mogu naše dobre sestrice da dođu pameti već jednom? Zar imaju hrabrosti sutra se udati za takvog istog čovjeka? Pravi muškarac je onaj koji će te štiti od grijeha, a ne onaj koji će ti pomoći da upadneš u što veći grijeh. Osvjestite se sestrice moje, sve ovo vam piše vaš brat, koji je mnogo tužan i duša me boli što sve to moram gledati, a ne mogu reagovati.

Ne pišem ovo s željom da nekoga ogibetim ili slično, jednostavno nemam drugog načina, bojim se da će me sutra baš ta komšinica na Sudnjem danu okrivljavati što je nisam upozorio. Ali ne mogu nikome prići, vući ga za rukav i govoriti mu: ”To ne valja, ne radi to!” Kad bih uradio nešto takvo, sigurno bih bio etiketiran kao čudak. Nekad jednostavno stvari kao što je ovaj tekst su najbolje što neko može da uradi, jer je sve javno i transparentno, i tekst je dostupan mnogim sestrama koje rade stvari koje su opisane u tekstu! Da Allah popravi stanje sviju nas. Ta moja komšinica nije jedina, nju sam naveo samo kao primjer, pun nam je grad takvih djevojaka, one vjerovatno misle da rade nešto normalno, jer ‘svi to rade’, to im je izgovor. To što rade je ‘normalno’, pa zašto se mi čudimo?

Oni koji su razumom obdareni razumjet će moje pismo i moj apel. Sestrice moje, prestanite pakostiti sami sebi, ne zaboravite na smrt, na kabur, na Sirat ćupriju, Džehennem i Džennet. Gdje ti želiš, u koje krajnje boravište? Neka te ovaj prokleti dunjaluk ne prevari. Neka budu ponosne sve one sestre koje pročitaju ovo pismo, a ne pronađu se u njemu, neka znaju da su uspjele, a one koje se pronađu, neka dove Allahu da ih sačuva i da ih udalji od insana s kojima su se ogriješile, neka se pokaju, jer Allah prima pokajanje uvijek, Njegova vrata su uvijek otvorena. Sestre moje, još nije kasno, prestanite s tim, okrenite se Ahiretu, i prestanite graditi svoju sopstvenu propast!”