Jedan kutak kabura ispunio sam sa hiljade riječi zahvale Allahu (el-hamdulillah), a mjesto u kaburu pored moje glave ispunio sam sa najmanje 300 hatmi Kur’ana. Svaki rekat namaza koji sam klanjao, zamišljao sam kao da ga stavljam i pohranjujem u svoj kabur, jer kad umrem svi će me ostaviti i otići svojim kućama, a ja ću ostati sâm u kaburu, možda hiljade godina. Stoga mi treba svjetla i zelenila, treba mi kabur koji će biti moj džennet prije vječnog Dženneta.

Zamišljam zikr, tesbih, tahmid, tehlil, tekbir, učenje Kur’ana, namaz, sedžde, sadaku i druga dobra djela svuda oko sebe u kaburu, smijemo se i pričamo, a onda dođe moje donošenje salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pridruži nam se. Kakav divan i sretan život!

Nije li bolje nego da me spuste u kabur i nađem u njemu mnoštvo kleveta, ogovaranja, tračeva, zavidnosti, spletkarenja, laži, pretvaranja, zlobe i da otkrijem da su sva moja djela bila zbog dunjalučkih potreba?!

Nema ništa što sam radio u ime Allaha, i ništa me ne čeka osim brige, muke, patnje, crnila i žestokog obračuna. Zato, prijatelju, poslušaj moj savjet. Učini svoj kabur riznicom u koju ćeš pohraniti neprocjenjivo blago u vidu dobrih djela i dobro vodi računa o svojim ibadetima. I svakom svom zikru, namazu, postu, sadaki i dobročinstvu, reci: ”Budi moja prethodnica i kapital u mom kaburu. Sutra ćemo se sresti i bit ćeš moj najbolji drug.” Allaha molim da nam podari lijep završetak. Amin!

Dr Ejmen Suvejd / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić – saff.ba