Kako je ISIS okupirao Bosnu i Hercegovinu
Nakon gledanja još jedne u nizu televizijskih bljuvotina, mirna srca zaključujem da je Bosnu i Hercegovinu okupirao ISIS. Ova azijska kvazi država na američkim baterijama je postala kolektivna opsesija stanovništva jedne hiljadama kilometara udaljene zemljice bez obzira, na spol, vjeru, stručnu spremu i postotak invalidnosti. Mozak nam se svakodnevno ispire na centrifugi različitim medijskim glupostima i proizvodi kolektivna društvena paranoja, pa posmatrajući i slušajući okolinu, steknete osjećaj kao da graničimo sa ISIS-om i Ukrajinom, a ne Srbijom i Hrvatskom, te da je pitanje dana kada će momci u crnom izvršiti udar i preuzeti vlast u zemlji…
Ovako dobru reklamu u medijima ne možete dobiti ni da platite. Vijesti se kod nas koncipiraju tako da se prvo detaljno prezentira šta se taj dan radilo u ISIS-u, a onda sve ostalo. Izvještava se kao sa Olimpijade. ISIS je posvuda. Saznali smo nedavno i to da ovi hrabri borci imaju ogromne seksualne apetite, a bezbeli da između nježnih noćnih milovanja i žestoke dnevne akcije za povrat energije najbolje posluži teglica Nutelle i flašica Coca-cole.
Danas se svi očituju i opredjeljeni su za borbu protiv ISIS-a: ekolozi, bioenergičari, kamiondžije, domaćice. Još ih samo nema u programu za agrar. Raznorazni stručnjaci procjenjuju je li nivo opasnosti samo kritičan ili panično kritičan. ISIS se traži u svakom kokošinjcu i pokušava negdje iskopati po svaku cijenu. Sve se bojim da ću jednom, kada otvorim sudoper ili ormar, pronaći ISIS-ovca kako kolje, poselamiti ga i reći da počisti za sobom kad završi.
Čekam još da ih vidim i u mojoj omiljenoj emisiji „Stol za 4“ uživo iz Kobanija i onda sam vidio sve. Ovako bi to izgledalo:
– Dragi moji gosti, večeras sam vam spremio pustinjskog skočimiša sa rižom.
– Jeste li vi snimali klanje danas?
– Nismo još, utek’o nam Kinez, tražimo ga. A vi?
– Nama je ponestalo kombinezona. Čekamo da stignu.
– Desert vam je divan. Je li ovo muškatni oraščić?
– Jeste, ali da znate da mi je naša Milica pomagala…
Kad nema spektakularnih hapšenja, onda histerični i patetični bosanskohercegovački (i regionalni) mediji naprave prvorazrednu senzaciju od majice na anonimnom klošaru, ili neopisivo smiješne karte teritorijalne ekspanzije ISIS-a, a na kojoj je naravno i BiH. Tu je i izvjesni imam koji ISIS-u nikako ne služi na čast, jer ga već 5-6 puta neuspješno pokušavaju eliminisati, a imamo i urnebesni SIPA-in „Capture the flag“ performans u nekoj zabiti gdje ova državna agencija koja pretenduje da bude ozbiljna diže svoje snage u sumanutom lovu na zastavu kupljenu na pijaci. Nije ni čudo da onda pojedinci odlaze u Siriju kad u svojoj zemlji mogu slušati samo o uspjesima ISIS-a i neuspjesima eurointegracija. Jedni stoga odlaze u Švedsku, a jedni u Siriju, svako tamo gdje misli da će mu biti bolje.
Očito kod mnogih postoji ta nekontrolisana, mahnita potreba da se BiH prikaže kao sigurnosni problem i leglo terorizma. No, imamo i dobre vijesti. Ne živimo još uvijek u Kobaniju, nije još prekasno. Nećemo svi izginuti. Još uvijek postoji tračak nade da se možemo iščupati iz kandži okrutnih terorista koji bauljaju svuda oko nas. Zamolio bih zato novinare i konzumente političkih emisija na ovdašnjim televizijama da malo popuste i smanje doživljaj. Lijepo je vrijeme, izađite vani i prošetajte sa djetetom. Osjetite promjenu i vidjet ćete da će sve biti u redu, a ako ne bude, popijte Bosaurin. I kupite kćerkama obavezno što više Nutelle da vam ne pobjegnu u ISIS.
Nermin Spahić (nasevijesti.com)