Kako je Kur’an djelovao na moj život

Kada sam ušla u pubertet, počelo je i moje mentalno sazrijevanje. Pojavljivali su se i prvi problemi, svađe sa prijateljima, ali i promjene raspoloženja čiji mi je uzrok bio posve nepoznat. Često je bilo trenutaka kada sam se osjećala usamljeno, kao da niko ne razumije kroz šta prolazim i šta osjećam. Kada sam upisala srednju školu, takva osjećanja su postala česta. Dugo mi je trebalo da se uklopim u novu sredinu, ali i da se prilagodim drugim osobama čiji mi se stavovi ne sviđaju.

Jedne večeri, sjedila sam u svojoj sobi, loše raspoložena i pitala sam se zašto se ne mogu oraspoložiti. Kur’an se nalazio u mojoj polici sa knjigama na počasnom mjestu te sam slučajno pogledala u njega. Iako sam u mektebu savladala čitanje Kur’ana, nisam ga često čitala. Čitala sam ga sa teškoćama, trebalo mi je jako dugo da pročitam jednu stranicu baš zbog toga što se nisam često družila sa Kur’anom. Tada sam odlučila uzeti Kur’an i čitati ga pa ma koliko teško bilo. Uzela sam abdest i počela čitati od samog početka, tj. od Fatihe. Osim čitanja na arapskom, čitala sam i prijevod.

Nakon čitanja samo jedne stranice osjetila sam nevjerovatno olakšanje. Te večeri odlučila sam da ću čitati Kur’an svaki dan po minimalno tri stranice. Tako je i bilo. Svaki dan sam čitala Kur’an po tri stranice, nekada i manje zbog školskih obaveza, ali nije bilo večeri da ja nisam čitala bar jednu stranicu. Riječima ne mogu opisati osjećaj koji me preplavi svaki put kada čitam Kur’an. U početku je bilo teško, mučila sam se, ali sam bila uporna. Tražila sam na internetu neka tedžvidska pravila jer sam željela učiti Kur’an što ispravnije i ljepše. Nakon nekoliko mjeseci moje čitanje znatno se poboljšalo te sam za vrlo kratko vrijeme mogla čitati po tri stranice. Kako sam učila, tako se moja potreba za čitanjem povećavala. Stalno sam željela čitati više te je to rezultiralo poboljšanjem učenja.  

Ali promjena se nije desila samo u tom aspektu. Ja sam počela osjećati posljedice učenja Kur’ana i u svom svakodnevnom životu. Postala sam zahvalna Allahu na svim blagodatima koje mi je dao te sam na taj način spoznala i istinsku sreću. Kur’an je promijenio moj dotadašnji način života. Ne mogu reći da je bilo slučajno to što sam te večeri osjetila kada sam ugledala Kur’an. Ja nisam tek tako odlučila da ga uzmem i čitam. Osjetila sam potrebu za Bogom. Baš kao što imamo potrebu za hranu i piće, čovjek ima potrebu i za Bogom. To je nešto iskonsko, urođeno u nama i to je potreba naše duše.

Kada čitam Kur’an ja ispunjavam tu svoju potrebu jer tako hranim svoju dušu. Osjećam da je Gospodar svjetova to napisao samo meni. Taj isti osjećaj imam i kada molim Gospodara za nešto, a On mi to ispuni. Ja, Njegov rob, tako malo zrno u cijeloj vječnosti, uputila sam dovu koju mi je On, Gospodar svih svjetova, Svemogući i Milostivi, ispunio. Zaista neprocjenjivo. Moje neraspoloženje, pubertetski problemi, nerazumijevanje roditelja… niko od ljudi nije umanjio. To je nestalo jer sam se počela družiti sa Kur’anom, jer sam popravila svoj namaz, jer sam svoje probleme i tugu iznosila samo Allahu na sedždi.

Ono što želim reći jeste da čovjek, iako je odrastao u pobožnoj porodici i iako obavlja namaz, kao što je to bio slučaj sa mnom, mora osjetiti potrebu za Bogom, mora osjetiti ljubav prema Allahu jer nije dovoljno samo vjerovati u Allaha. Mi trebamo vjerovati Allahu, uvijek imati na umu da je On jedini Koji može olakšati i umanjiti naše dunjalučke tegobe, a ja sam ovo spoznala kroz Kur’an.  Shvatila sam da je sreća u vjeri i da nije dovoljno samo klanjati i čitati Kur’an. Potrebno je živjeti islam, živjeti Kur’an.

Sestra A. T.
_________________
Ovaj tekst je stigao u nagradni natječaj “Moj povratak Islamu” (Pošalji svoju priču i osvoji 50 eura)