Kako odgojiti dijete? (Drugi dio)

Vjerovati da, nakon što postanemo roditelji, znamo sve vezano za dijete potpuno je pogrešno. Zapravo, tek tada počinju novi izazovi i potreba da učimo, da se usavršavamo, i da tek tada radimo na sebi. Kako savladati srdžbu, kako kontrolisati emocije, kako što bolje postupiti u nepredviđenim situacijama, kako kontrolisati umor, neraspoloženje…- sve su to izazovi sa kojima bi se trebali suočiti roditelji. Priznati svoju slabost nije slabost, naprotiv, to je velika snaga i veliki korak ka promjeni. Želja da budemo bolji i kvalitetniji ukazuje na našu svijest o važnosti samokritike i ličnog napretka. A ujedno, to je odličan obrazac i primjer našoj djeci da čitav je život put traganja za znanjem, iskustvom i spoznajom.

Pogrešno je shvatanje mnogih roditelja da su dobri ljudi ukoliko su vjernici, a time i dobri roditelji. Vjernik jeste (trebao bi da bude) dobar, ali to ne znači da je bezgriješan i da više ne treba da radi na sebi. Istinski vjernik se stalno preispituje i koriguje, prvenstveno u odnosu prema Allahu a zatim i prema Njegovim stvorenjima, a naročito prema svojoj porodici. Mnogo često roditelji zaborave na hadis da su najbolji oni koji su najbolji prema svojoj porodici. Mnogo često, svu ljepotu i toplinu pokazuju prema tuđoj djeci, a nakon što se vrate u svoj dom- sve frustracije i sva neraspoloženja tokom dana iskale na svojoj porodici, svojoj djeci.

Isto tako, djeca nisu vlasništvo roditelja. Često pojedini roditelji u ljutnji izreknu jako teške riječi, i često se postave kao apsolutni vlasnici svoje djece. Ne bi smjeli zaboraviti da su naša djeca Allahov dar nama, iskušenje i blagodat, i da su ona u vlasništvu svoga Gospodara. Ne smijemo zaboraviti da nam je zabranjen zulum prema njima, i da- bez obzira što ih mi smatramo svojim vlasništvom- On njih štiti i samo On je zapravo njihov Vlasnik.

Allah nam je preporučio da budemo blagi, milostovi, plemeniti prema svojim porodicama i da im praštamo i činimo dobročinstvo. A sve to, Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je potvrdio svojim ponašanjem: nikada nije udario ženu, dijete ili slugu. Kao roditelji, mi smo jači od svoje djece. Da, možemo iskaliti svoj bijes na njima. Ne mogu nam se suprostaviti, naročito dok su mali i nemoćni. Ali, zaštitnik nemoćnih je Allah.

Kako će se malo dijete osjećati kada nad njim sprovodimo silu, i kakav uzor i obrazac ponašanja ćemo mu dati- o tome bismo se trebali samokriiitično zapitati. Blagošću se, shodno hadisu, postiže ono što ne može ničim drugim. Kao roditelji, od najranijih dana djetetovog života trebamo se okititi posebno sa dvije osobine: blagošću i saburom. Ovo dvoje, uz lični napredak, usavršavanje znanj i traganje za iskistvima- uz Allahovu pomoć donijet će najbolje rezultate.

I svakako, dova Uzvišenom. Da bude zadovoljan nama i našom djecom. I da ih odgajamo onako kako je On zadovoljan. Budimo svjesni da je uvijek Njegovo pravo prvo, u svemu. Pa tako i u odgoju djece.

Nastavit će se…

H. Lj.