Kako odgojiti dijete? (Prvi dio)

Odgoj djeteta u svakom vremenu je bio izazov, a naročito u vremenu kada su osnovni moralni principi i moralne vrijednosti veoma narušeni. Odgojiti dijete ne podrazumijeva samo njegovo fizičko odrastanje, već i izgradnju jake, čvrste i zdrave ličnosti koja će prije svega biti ispunjena, sretna i zadovoljna, a zatim i koristan član zajednice muslimana i društva.

Odgoj djeteta nije investicija novca, već najprije investiranje vlastitog vremena i vlastitih vrijednosti i iskustava u novog člana porodice/zajednice. Ali, to podjednako ne podrazumijeva poistovjećenje nas (roditelja) sa djetetom, već pružanje mogućnosti i podržavanje djeteta da bude jedinstveno, unikatno, svoje.

Više puta sam bila u prilici da posmatram odnos na relaciji roditelj-dijete, gdje je u 80% slučajeva, nažalost, dijete bilo veći dio dana prepušteno sebi a roditelj svoje vrijeme provodio uz TV ekran ili mobilni telefon, i to od najranih dana djetetovog života. Želju djeteta za igrom bi umirivali riječima: “Eto ti mobitel da me ne smetaš.”, ili “Nemoj mi dosađivati.”

Dijete konstantno nailazi na odbijanje, pri želji da mu bude pružena pažnja. A ta pažnja zapravo nije njegova želja, već potreba da bi ono izgradilo svoj emotivni život i formiralo svoju ličnost.

Allah nam nije darovao djecu, da bi mi bili neko ko ima vlast nad drugim, ili da bi putem njih ostvarivali svoje želje i ciljeve, ili da bi mi imali nekoga ko će nam služiti u starosti (ako je uopšte i doživimo), ili nam otplaćivati neki dug. Allah nam daruje djecu kao blagodat, ali i kao ogroman emanet. Konačni cilj tog emaneta jeste odgojiti dijete, uz Njegovu pomoć, Njemu pokorno, sretno, ispunjeno i zadovoljno- dijete od kojeg će imati korist cijeli Ummet, a ne samo mi, njegovi roditelji.
_________________

Sve što činimo djetetu, ili činimo za dijete mi ne trebamo činiti sa ciljem da se dobro vrati nama i da sutra možemo naše dobročinstvo “prigovarati” djetetu i podsjećati ga na to da je nama nešto dužno. Sve što činimo trebamo činiti radi Njega, očekujući nagradu isključivo od Njega, uz želju i napor da emanet ispoštujemo- da odgojimo dijete Gospodaru odano, pokorno i poslušno. Takvo dijete će nam, bez ijedne riječi i prigovora, biti poslušno i zahvalno. Ono će svoju zahvalnost nama ispunjavati kroz poslušnost Njemu, i samo takvo obostrano dobročinstvo isključivo radi Gospodara i samo radi Njega- ono rezultira zdravom porodicom i iskrenim odnosima unutar nje. Dobročinstvo više nije teret, nije obaveza, nije moranje- da bi se zadovoljili ljudi, njihova očekivanja ili zahtjevi, već takvo dobročinstvo se podrazumijeva samo zato jer ga Gospodar traži od nas i jer time stičemo Njegovo zadovoljstvo i blizinu.

Upravo na ovom temelju počinje odgoj djeteta, i upravo na ovom temelju se ubiru plodovi Allahove milosti i dobrote kada to dijete odraste.
________________

Od samog momenta kada mladi ljudi požele da imaju dijete, ta želja treba da bude želja za potomkom koji će biti pokoran Allahu i koji će biti dobar. Sama ta želja bi trebala da bude plod iskrene dove i čežnje da se islam, pokornost Allahu i dobro nastave na Zemlji, i da dobri potomci naslijede nas i nastave život onako kako je Allah zadovoljan.

Također je nužno da odnosi među supružnicima budu iskreni i zdravi, i da oni teže Njegovoj blizini a ne životu u kojem će ispunjavati vlaste ciljeve, biti egoistični i sav međuodnos svoditi na nivo materijalizma i koristi, očekivanja, prava i dužnosti. Njih dvoje su sutra, zapravo, prvi obrazac ponašanja njihovoj djeci, i prvi uzori. Njihovi međodnosi će također biti važan faktor u odgoju djece, jer dijete napetih, nasilnih, konfliktnih roditelja nikada neće biti spokojno i ispunjeno kao dijete u zdravom i harmoničnom braku.

Sljedeći korak jeste rad na njima lično, odnosno pojedinačno i rad na njihovom zajedničkom unapređenju. Čitanje, izučavanje i educiranje, savjeti od iskusnih, učenih i kvalitetnih uzora- sve to je potrebno za formiranje svijesti o važnosti porodice, kao i vrijednosti i važnosti emaneta djeteta.

Nastavit će se…

H.Lj.