Kako raditi na sebi? (IV dio)

Utjecaj drugih ljudi i interakcija s njima iskušenje je posebne vrste, kako kaže Uzvišeni Allah u Kur’anu: „Mi činimo da jedni drugima iskušenje budete, da vidimo hoćete li biti strpljivi. A Gospodar tvoj vidi sve.“ (sura El-Furkan, 20)

Svaki od Allahovih Poslanika je, uz sva druga iskušenja, imao i ova iskušenja: iskušenja sa ljudima. I svaki od njih se suočavao sa različitim emocionalnim, verbalnim, psihičkim i fizičkim zlostavljanjem od strane drugih ljudi. Mi nismo poslanici, istina. Ali trebamo imati na umu da i pored najvećih tereta koje su nosili, oni su bili najuspješniji ljudi na Zemlji u svakom smislu. Upravo zbog toga, kako bismo crpili pouke i poruke iz njihovih života, veliki dio Kur’ana su upravo kazivanja o Allahovim poslanicima.

Da li je jednostavno bilo slušati da ih neko naziva luđacima, sihirbazima, čarobnjacima, lažovima i drugim pogrdnim imenima? Naravno da nije, jer su i poslanici bili samo ljudi.

Da li im je bilo jednostavno slušati prijetnje, da će ih njihov narod ubiti, kamenovati, protjerati?

Da li im je bilo jednostavno suočavati se sa fizičkim zlostavljanjem njihovog naroda?

Kako je bilo jednom dječaku, poput Jusufa, alejhisselam, suočiti se sa postupkom njegove braće?

Kako je bilo Poslaniku, sallallahu alejhi wa sellem, odrastati bez oca i majke?
_________________

Često zaboravljamo na ovaj dio iskušenja Allahovih poslanika, i mnogo češće navodimo ona koja su vezana za bolest, smrt, siromaštvo, gubitak voljenih. A naročito danas, u vremenu moderne psihologije koja u fokus stavlja naš emocionalni život, trebali bi se vratiti pričama o Allahovim poslanicima sa jednim potpuno novim i drugačijim pristupom i tražiti načine na koje su oni prevazilazili emocionalnu, psihičku i duševnu bol. Mi danas obično, kada nam se ljudi požale na neku neprijatnost koja im dolazi od drugih ljudi, imamo običaj reći: „Nemoj to trpjeti, prekini taj odnos, udalji se, napusti to.“ Da, ukoliko postoji ta mogućnost, a mi zaista ne možemo dalje— ni to nije pogrešno, jer Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti.

Međutim, postoje i situacije u kojima ljudi i zbog najsitnijih nesporazuma odustaju jedni od drugih, govoreći da neće trpjeti ničije „zlostavljanje“. Postoje i druge situacije u kojima neke osobe nisu u stanju da izađu iz trenutne situacije, zbog ovih ili onih razloga, a neko im kaže da „ne smiju ni časa više biti tu“, na poslu, u braku, u porodici. Zamislite kako to djeluje na osobe koje su u takvoj situaciji. U istoj toj situaciji su bili i Allahovi poslanici. Koliko god bili veliki pritisci, koliko god su drugi bili negativni prema njima, oni nisu mogli odustati.

Navest ćemo nekoliko primjera Allahovih poslanika kroz kur’anska kazivanja.

Sura Jusuf nas uči da neke situacije moramo strpljivo podnositi, ne obraćajući mnogo pažnje na postupke drugih ljudi. Jusuf, alejhisselam, nije padao danima u očaj zbog izdaje braće, već je se trudio da bude najbolja verzija sebe.

U momentima kada je bio potvoren i nepravedno zatvoren, vrijeme u zatvoru nije proveo objašnjavajući ljudima kako je nepravedno zatvoren i nevin, već se trudio da širi optimizam i da druge poziva u Allahovu vjeru. Nije dozvolio da ga negativnost drugih oblikuje i da kaže: „Ja ne mogu, ja sam zlostavljan.“ On se borio da se sa dna uzdigne, naravno, uz Allahovu pomoć, i nalazeći izlaz kod Allaha za svaku takvu situaciju.

Kada je bio u prilici da ponizi braću i da im kaže sve najgore, on ih samo na moment podsjeća, i to vrlo pristojno i površno, na njihova djela govoreći: “A znate li” – upita on – “šta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromišljeno uradili?” (sura Jusuf, 89)

Kur’anska psihologija nas uči, kroz kazivanje u suri Jusuf, da:

• Strpljivo podnosimo sve ono što nas zadesi: „O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – to, doista, u istinske postupke spada.“ (sura Lukman, 17) Ovakav pristup ne čini čovjeka podređenom, već ga navodi da izlaz za situaciju u kojoj se našao nalazi u vjeri, kod svog Gospodara. SubhanaAllah, mi smo danas postali takvi da ne bismo niti jednu vrstu iskušenja željeli, ali bismo željeli ući u Džennet bez polaganja računa. To je suprotno onom što je Uzvišeni Allah u Kur’anu rekao: „Reci: ‘O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka dobro, a Allahova je zemlja prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.“ (sura Ez-Zumer, 10)

Ako sebi prilikom iskušenja stalno ponavljamo da je to „kazna“ od ljudi, svakako da ćemo zapasti u depresiju i različita psihička stanja. Međutim, ako to shvatamo kao put do zadovoljstva Uzvišenog Allaha, do viših stepena kod Njega, onda ćemo osjećati posebnu snagu od Njega za prevazilaženje takvih iskušenja. Često se pitamo kako Palestinci podnose iskušenja koja naš um ne može razumjeti, a upravo je tajna u Njihovom pristupu iskušenjima i pouzdanja u Uzvišenog Allaha. Kada vidite da nakon i najtežih iskušenja kažu „elhamdulillah“, onda možete zaključiti i da su vjeru shvatili onako kako su je shvaćali istinski vjernici.

• Nikada se ne trebamo dugo zadržavati na ljudskom zulumu, prihvatati ga lično i u sebi razvijati osjećaj podređenosti, očaja, gnjeva i mržnje. Takav pristup nas dovodi u bezizlazan položaj, u nama razvija negativne osobine i stavlja nas u sličnu ravan sa zulumćarima.
• Ako pričamo stalno i iznova o zulumu koji su nam ljudi učinili, postajemo zatvorenici svoje prošlosti i ljudskih djela. Stalno se vraćamo i iznova proživljavamo ono što smo osjećali u tom momentu, onda kada smo to isto bili i doživjeli. To nam zasigurno neće pomoći prilikom borbe sa samim sobom i prevazilaženja emotivne, psihičke ili duševne boli.

Nastavit će se, inšallah.