Kako raditi na sebi? (V dio)

U ovom tekstu vam donosimo nekoliko savjeta o međuljudskim odnosima. Na koji način da sačuvate sebe od negativnih utjecaja drugih ljudi, i na koji način da osnažite svoju ličnost. Kao što smo već rekli, shodno riječima Uzvišenog Allaha, međuljudski odnosi su vrsta iskušenja.

1. Prije svega, sve što radimo treba da bude radi Uzvišenog Allaha, uz očekivanje nagrade samo od Njega. Ukoliko dođe nagrada od ljudi, elhamdulillah, dobro će doći. Ukoliko ne dođe, nećemo zapasti u krize razočarenja. Također, nećemo imati potrebu da krivimo druge ljude za nezahvalnost, da danima pričamo o njima, niti da „na silu“ pokušavamo doći do vlastitog priznanja. To naravno ne znači da ćemo raditi da nas ljudi iskorištavaju. Uradit ćemo onoliko koliko možemo radi Allaha, draga srca, i nakon toga, ukoliko procijenimo da smo to uradili osobi koja nas ne cijeni i ne poštuje, jednostavno ćemo ići dalje i nastaviti djelovati na drugom mjestu.

   Kakva je razlika između djela za koja očekujemo zahvalnost ljudi u odnosu na ona koja radimo isključivo radi Uzvišenog Allaha?

• Gubimo nagradu kod Uzvišenog Allaha
• Svaki put kada nam ljudi ne uzvrate zahvalnošću, mi doživljavamo osjećaj razočarenja, bezvrijednosti i gubitak samopouzdanja
• Gubitak motivacije za trud
• Često osjećamo potrebu da dokažemo osobi kako smo nešto uradili a da ona to nije vidjela, pa se javi i prigovaranje koje nije od islama i lijepog edeba

2. Poštujmo sebe. Da. U međuljudskim odnosima trebamo imati svoj stav, samopoštovanje, naravno bez podcjenjivanja i omalovažavanja drugih. Ukoliko ne poštujemo sebe, ukoliko ne postavimo svoje granice – niko drugi nas neće poštovati. Za ovo je lijep primjer susreta Musaa, alejhisselam i Hidra, o čemu Kur’an detaljno govori u suri El-Kehf, 78. ajet: “Sada se rastajemo ja i ti!” – reče onaj – “pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.“

3. Svoje vrijeme trebamo poredati po prioritetima. Ako zapostavimo namaz, učenje Kur’ana, zikr, svoj lični razvoj (odgoj i obrazovanje), ako zapostavimo svoju porodicu i najbliže ljude, i ako trošimo vrijeme ispijajući kahve i u besposlici, normalno je da ćemo u budućnosti kriviti ljude s kojima smo pili kahve i besposličarili za ličnu stagnaciju i neuspjeh. Svakako da ćemo osjećati i duševnu prazninu, jer druženje sa ljudima ne može nikada nadomjestiti prazninu koja je nastala zbog nedovoljne blizine Gospodaru.
4. Pokušajmo ne reagovati na prvu prilikom nesmotrenih postupaka ljudi oko nas. Pokušajmo naći opravdanje. Ne trebamo svaku riječ, svaki postupak ljudi razumjeti lično. Što više budemo imuni na djela i riječi drugih, to će oni manje utjecati na našu ličnost i manje nas ometati u ličnom razvoju. Također je bitno da naučimo svaku situaciju okrenuti u svoju korist, tako što ćemo čak i negativna iskustva preusmjeriti u „kakav ne treba da budem“ umjesto „ja ću njemu pokazati, ja ću se njemu osvetiti“.
5. Kada se desi neki nesporazum, postavimo sebi pitanje „je li vrijedno mene i mog vremena“. Ako nije, ako osoba od koje vam je došla neprijatnost nije neko za koga se vrijedi boriti, ne trebamo tome ni pridavati pažnju.
6. Oživljavanje starih negativnih uspomena oživljava tugu i osjećaj nelagode u nama. Sve se desilo Allahovom odredbom. Dokazano je da vraćanje na prošlost otežava napredak i rad za budućnost.
7. Danas je posebno prisutno da se uzrujavamo zbog negativnih komentara nepoznatih osoba na društvenim mrežama i provodimo sate i sate dokazujući nešto nekom nepoznatom. Vjerovali ili ne, osobe koje rade na sebi neće nikada sebi dozvoliti taj luksuz. Koliko bi se za to vrijeme moglo proučiti stranica iz Kur‘ana, klanjati nafile, pročitati knjiga… Koliko bi se za to vrijeme moglo vježbati, razgovarati sa roditeljima, supružnikom, djecom…
8. Ne zaboravimo da je naš najbistriji odraz onaj u našim najbližim članovima porodice. Otuda i hadis da su „najbolji od vas oni koji su najbolji svojim porodicama“, ili u drugom hadisu „svojim ženama“. Sa drugim ljudima možeš biti ko hoćeš, nekoliko dana, sati… U svojoj kući, u svojoj porodici si TI, onakav ili onakva kakav zaista jesi. Zato, trudimo se da sve najljepše osobine istreniramo na svojoj porodici. Da lijep ton glasa prvo bude za našu majku, babu, muža, ženu, dijete pa tek onda za šefa ili radnog kolegu. Trudimo se da najprije najbližim oprostimo, da najprije njima pomognemo da zajedno s nama rastu i razvijaju se, kako na vjerskom i moralnom, tako i na svakom drugom planu.
9. Sve što radimo, radimo kao da se spremamo za ispit. I uistinu, naš život je priprema za ispit na Sudnjem danu. Spremimo ono što će nam donijeti uspjeh na ispitu za koji druge šanse nemamo.

Molim Allaha da se okoristimo od ovih tekstova i da budemo bolji, od odnosa prema Gospodaru, do odnosa prema drugim ljudima. Amin.