Kako sam na mjestu gdje se griješi, iskreno se pokajao Allahu

Prije 4 godine u Univerzitetskoj dvorani u Tuzli bio je događaj pod nazivom “Brucošijada”, iako nisam bio brucoš, dogovorio sam s društvom da odem na taj događaj, koji je bio neka vrsta diska. Tad sam se nekako tek počeo zanimati za vjeru i klanjati. Taj isti dan sam na youtubu gledao video dvojice daijja koji upravo idu pred ovakve dvorane i odvraćaju ljude od muzike i harama. Uprkos tome, otišao sam radi prethodnog dogovora i čim sam ušao, nisam se uopšte osjećao dobro. Oni koji su bili sa mnom, pitali su me zašto ne igram, šta mi je, zašto sam takav, ali tako mi Allaha u mojim prsima se steglo da sam mislio da ću na tom mjestu srčani dobiti.

Kako je svjetlo bilo prigušeno niko nije ni shvatio da meni suze idu, poželio s tog mjesta punog harama otići u Prinčevu džamiju u Tuzlu, ali pošto je već bilo kasno, pretpostavljao sam da je zaključana. Nisam na kraju mogao izdržati, otišao sam iz dvorane i sjeo u svoj automobil i čekao ostale dok nisu završili. Od tog trenutka postao sam operisan od klubova, koncerata, muzike bilo koje vrste i sličnih harama.

Zato, ako pročitaš ovaj status i uprkos tome ipak odeš na slična mjesta, ali ti se stisne u prsima i znaš da si pogriješio, sigurno ima hajra u tebi, zato ne zaboravio riječi Uzvišenog: “Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah će oprostiti sve grijehe, On puno prašta i milostiv je.” (Ez-Zumer, 53.)

M. Đ.