Kako sam od člana ulične bande postao hafiz Kur’ana?

Kada sam imao 17 godina, često sam posjećivao lokalnu buvlju pijacu u Oklahoma City-ju kako bih prodavao muzičke trake. U tom je vremenu, prodaja na pijaci bila najbolji način da se nove muzičke numere prošire među rajom, a pritom se dobro zaradi. Jednog dana, glupirao sam se s jaranima, kad primijetih nekog čovjeka koji je na sebi nosio dugo džube i turban. Radio je na štandu s mirisima, a pažnju su mi privukle sjajne reklame i jeftina roba. „Hej, ti! Daj mi taj miris Cool Water za 5 dolara!“, rekoh mu. Tako smo započeli naš razgovor, pitao sam ga kakvu to robu prodaje i gdje živi. „Ja sam musliman i živim na Marcy Ave, Brooklyn.“ Iznenadio sam se, jer sam mislio da on živi ‘tamo negdje’. „Zar vi muslimani ne mrzite bijelce i zar ne vjerujete da Bog leti okolo u svemirskom brodu?“, upitah ga.

„Ne! Mi ne mrzimo nijedno Allahovo stvorenje. I ne, Bog ne živi u svemirskom brodu. Mladi brate, islam znači mir, a nemir i haos koji vidiš oko sebe je uzrokovan s time što ljudi ne obožavaju jedinog Boga. Ljudi Ga ne poznaju. Uzmi ovaj letak, i razmisli svojom glavom!“, odgovori mi mirnim tonom. Nakon tog dana, mnoge su se stvari zbile. Međutim, kapi koje su prelile čašu su bile dvije pucnjave u kojima sam učestvovao, u jednoj sam bio subjekt, a u drugoj, kako to obično biva, objekt. Nakon toga sam shvatio da bi najbolje bilo da se sklonim s ulice i počnem s čitanjem.

U tom momentu mi je Allah omogućio da počnem potragu ga primjerkom Kur’ana. Otišao sam u biblioteku, ali na spisku knjiga začudo nije bilo nijednog primjerka Kur’ana. Odlučio sam da lično krenem u potragu, i na kraju sam ipak pronašao jedan primjerak na polici. Bio je to originalni prijevod Yusufa Alija. Uzeo sam ga i tri godine izučavao Kur’an. Elhamdulillah, nakon tri godine sam izgovorio šehadet, i to pred istim šejhom kojeg sam upoznao na pijaci! Moj život se tako u potpunosti promijenio!

Kako je vrijeme prolazilo, poželio sam da život posvetim radu za islam. Otišao sam na studij u Egipat, na čuveni univerzitet Al-Azhar gdje sam uspješno okončao studij i stekao titulu čuvara, hafiza Kur’ana. Danas radim kao imam u Islamskom centru u Bostonu i radim na širenju Allahove vjere, a moje putovanje je započelo s dovom mog dragog brata s početka priče! Nekoliko godina nakon završetka hifza, sjedio sam s šejhom Abdurrahmanom kada mi reče nešto što me je duboko potreslo: “Znaš, posmatrao sam te na pijaci. Bio si tako razuzdan. Glumio si ‘facu’. Ali u tebi sam vidio i dobrog. Bio si ljubazan i postavljao si pitanja. Zato sam dovio Allahu da te uputi, i to svaki put kad bih te vidio. Dovio sam za tebe, i prije nego što si ti pričao s mnom!“

Često puta upiremo prste u druge ljude, kritikujući ih; zaboravljamo da smo mi zajednica čija je zadaća da olakšaa ljudima povratak njihovom Gospodaru. Naređeno nam je da budemo prenosioci i sebebi Upute, da tragamo za srcima koja žude da obnove vezu s svojim Gospodarem. Ne smijemo zaboraviti snagu dove; ne smijemo zaboraviti da je Allah kadar da promijeni srca i stanja ljudi. Često smo čuli za dovu našeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kojom moli da islam ojača s jednim od dvojice Omera (Omerom ibn el-Hattabom ili Omerom ibn Hišamom – Ebu Džehlom; prim. prev.). Ali mi često narušimo vlastito pozivanje ka Allahu lošim ahlakom i ponašanjem, nesigurnostima ili mržnjom prema drugima!

Često puta želimo da zaštitimo sebe od džehennemske Vatre, ali koliko puta doprinesemo tome da joj se drugi ljudi približe? Allah, dželle še’nuh, kaže: „Ne dopustite da vas mržnja koju prema nekim ljudima osjetite natjera da budete nepravedni. Budite pravedni! To je najbliže čestitosti.“ (Kur’an, El-Maide, 2.) Dok razmišljam o proteklih 20 godina koje sam proveo kao musliman, dovim za čovjeka koji je bio sebeb moje upute i zahvaljujem se Allahu što me je uputio. Zapamtite: dovite za ljude oko vas i budite sredstvo koje će dirnuti u srca drugih ljudi. Ukoliko više vremena provedete proklinjući druge ljude umjesto da dovite za njihovu Uputu, promijenite tu svoju naviku!

Autor: Suhaib Webb
Preveo: Nedim Botić