Kako sam prešla na islam (Merjem, Norveška)

Potièem iz kršæanske, a moj muž iz katolièke porodice. Vjenèali smo se u svojim ranim dvadesetim godinama i nismo posebno bili zaokupljeni vjerom, pa èak i kada smo do u kasne sate pokušavali da rješimo svjetske probleme 🙂 Kada mi je bilo 28 godina, odluèila sam se…

studioznije pozabaviti sa nekoliko vjera, ne bi li našla istinu. Moja starija sestra je nekoliko godina prije, elhamdulillah, prešla na islam i u to vrijeme smo stanovale jedna blizu druge. Mnogo smo diskutovale o vjerama, o bogu i ðavolu. Bila sam ubjeðena da islam ima mnogo dobrih aspekata ali ga nisam smatrala jedinom istinom, te sam nastavila tražiti tu istinu – sa velikim „I“.

Svojoj sestri i njezinom mužu sam spomenula svoju namjeru da poènem sa izuèavanjem vjera, da æu otiæi u biblioteku, pozajmiti knjige i isèitavati ih bez predrasuda. Ranije sam èitala o gnosticizmu, koji me je oduševljavao. Dan prije nego sam htjela da odem u biblioteku, muž moje sestre mi je dao prevod znaèenja Kur’ana na engleski.

Poèela sam èitati od poèetka i prije nego sam završila èitanje druge sure, El-bekara, znala sam da je islam Istina. Prilikom èitanja sam pozvala svoga muža da i on èita sa mnom, da bi mogli diskutovati o Kur’anu i obadvoje smo se složili da je islam zadnja istina. Jedna od kur’anskih nadnaravnosti je da dira srca ljudi na više naèina. Sjeæam se svog uzbuðenja prilikom èitanja o sotoni i njegovim spletkama, te kako se uklapa u ono što sam veæ znala. Onda saznanje o jednoæi Allaha, kako Allah upravlja svim stvarima; pri èemu mi je laknulo. Nakon èitanja ove Knjige, zabrinula sam se da stvari neæe izmaæi kontroli. Ali svi djelovi su elhamdulillah došli na svoje mjesto, i nakon ovoga više nisam išla u biblioteku kako sam prvobitno planirala.

Od dana kada sam spoznala da je Kur’an Allahov govor, više nikada nisam imala sumnji u njega. Nisam mogla da isèekam dok ne upoznam druge muslimane i tada je poèelo zbunjivanje. Neki su mi muslimani govorili „radi ovako“, drugi „ne radi tako“ itd. Sigurna sam da su i drugi povratnici u islam imali slièna iskustva 🙂 Mnogo proturjeènosti! Prvu stvar koju sam nauèila, kada bi mi ljudi davali islamske savjete da ih dobro provjerim.

Biti musliman je bilo novo i neobièno iskustvo. Prvo na šta sam pomislila jeste „kako æu uopšte moæi da klanjam pet puta na dan? Ja za to nemam vremena.“ U to vrijeme pokrivanje kose maramom za mene nije ni bilo predmet razmišljanja. Vodila sam modni butik za bolje stojeæe žene u centru grada.

Prvo sam poèela da klanjam dva namaza na dan. Nauèila sam suru El-Fatiha, prestala sam jesti svinjetinu i piti alkohol. Izbacila sam kratke suknje i poèela nositi neupadljiviju odjeæu. Moj muž je bio brži od mene u uspostavljanju pet dnevnih namaza i pustio je da mu raste brada. Ali samo nakon nekoliko mjeseci povratka islamu obadvoje smo klanjali pet puta na dan. Elhamdulillah.

Uprkos tome trebalo mi je dvije godine dok se nisam odluèila da poènem nositi hidžab. Bila sam veoma nesigurna po tom pitanju. Nisam mogla da prepoznam mudrost iza te naredbe. Kada sam ga stavila osjeæala sam se èudno i neudobno. Osjeæala sam se kao stara žena sa sela i moj ženski ego je bio poljuljan. Sebi sam rekla, “u redu Merjem, barem probaj nositi hidžab neko vrijeme, tri mjeseca, u ime Allaha. I ako nakon toga ti se ne bude dopadao, možeš ga skinuti.”

Elhamdulillah, nakon što sam nekoliko sedmica nosila hidžab, znala sam da je moja odluka ispravna i od tada mi nije padalo teško da ga nosim. Hidžab sam stavila prije nego mi je Allah otvorio oèi tako da sam tek onda mogla spoznati mudrost iza toga i biti ubjeðena da je moja odluka bila ispravna.

Naše porodice su prilièno dobro prihvatile naš prelazak na islam. Oèito da nisu bili oduševljeni, ali su prihvatili. To je moja prièa kako sam postala muslimanka. Moj muž i ja smo sada veæ više od deset godina muslimani i Allah nam je podario èetvero lijepe djece. Elhamdulillah.