Kako šejtan obmanjuje čovjeka?

Jedna od spletki koje šejtan pravi čovjeku jeste to da ga navodi na nešto što mu se pričinjava korisnim, potom ga dovodi u situacije koje za čovjeka znače propast, a onda ga ostavi samog, iznevjeri ga, podruguje se njegovoj nesreći, ismijava ga, nagovara ga da krade, čini blud, ubija, i naposljetku upire prstom na njega i sramoti ga pred ljudima.

Uzvišeni Allah kaže: “I kad im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: ‘Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!”, onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strogo kažnjava”” (El- Enfal, 48)

Šejtan se tako mnogobošcima, kad su krenuli u Bitku na Bedru, prikazao kao Suraka bin Malik i kazao: “Ja sam vaš komšija iz plemena Benu Kinana, ako oni namjeravaju vašim porodicama i potomstvu učiniti nešto nažao, s vama sam.” Međutim, kada je Allahov neprijatelj ugledao Allahove vojske meleka koje su se spustile da pomognu Vjerovjesniku, pobjegao je od njih i ostavio ih na cjedilu, upravo kao što kažu stihovi koje je spjevao Hassan: “Zavede ih varkama, potom ih izdade, pokvarenjak kad s nekim prijateljuje, u stvari grdno ga vara.”

Šejtan je slično postupio i s monahom koji je ubio jednu ženu i njeno dijete. Nagovorio ga je da s njom bludniči, a potom da je ubije, a potom je njenu porodicu naveo na njega i otkrio im šta se desilo. Nakon toga naredio mu je da mu učini sedždu. Monah je to učinio, a šejtan je onda pobjegao od njega i ostavio ga.

Allah, slavljen neka je, objavio je: “Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: ‘Budi nevjernik!” pa kad postane nevjernik, on onda rekne: ‘Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!”” (El-Hašr, 16)

Navedene kur’anske riječi ne odnose se samo na naprijed navedenu pripovijest, već obuhvataju sve one koji se pokore šejtanu nadajući se pri tome da će im šejtan pomoći i riješiti njihove potrebe. On će se svih njih odreći i izdati kao što će se u Džehennemu odreći svih onih koji su ga smatrali svojim prijateljem i pomagačem. Tada će on kazati: “Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim” (Ibrahim, 22)

Šejtan spletkari i tako što stalno opčinjava čovjekov razum dok ga ne uhvati u zamku. Od njegovog opčinjavanja čovjek je siguran samo uz Allahovu pomoć. Šejtan tako prikazuje čovjeku štetna djela kao nešto najkorisnije, a djela koja su mu najkorisnija nastoji mu omrziti tako da se čovjeku učine štetnim. Koliko je samo ljudi zavedeno ovakvim opčinjavanjem; kod koliko se ljudi ovakva opčinjenost ispriječila između srca i islama, vjerovanja i dobročinstva. Koliko puta je šejtan laž uzdigao i predstavio je u slici nečeg lijepog i poželjnog, a koliko je puta istinu mrskom učinio prikazujući je u slici nečeg ružnog. Koliko je šejtan laži iznio na one koji ga kritikuju i koliko je izmišljotina proširio onima koji su ga prepoznali.

On opčinjava razum ljudi dovodeći ih u različita raspoloženja i namećući im različita mišljenja i poglede, on ih navodi na bilo koji put koji vodi u zabludu, baca ih iz jedne propasti u drugu. On im lijepim prikazuje obožavanje kipova, kidanje rodbinskih veza, obećava im da će živjeti u rajskim blagostanjima, iako ne vjeruju i čine grijehe.

Izostavljanje dužnosti naređivanja dobra i odvraćanja od zla šejtan prikazuje čovjeku kao ljubazno postupanje prema ljudima i način da se stekne njihova naklonost, naposljetku on im kao opravdanje nudi tumačenje da oni postupaju u skladu s riječima iz Kur’ana koje glase: “Brinite se o sebi” (EI-Maida, 105). 

Šejtan je onaj koji je bio s Ademom i Havom kada su istjerani iz Dženneta, on je bio uz Kabila kada je ovaj ubio svoga brata, bio je uz Nuhov narod kada je potopljen, bio je uz Ad kada su uništeni strašnim vjetrom, bio je uz Salihov narod kada su uništeni krikom, bio je uz Lutov narod kada su uništeni kamenjem koje na njih padalo, on je bio i uz faraonov narod kada su kažnjeni najtežom kaznom, bio je i uz one koji su se klanjali teletu kada ih je zadesilo ono što ih je zadesilo, bio je i uz Kurejšije kada su prizivali pomoć za vrijeme Bitke na Bedru, on je sa svakim ko ide u propast i ko je zaveden.

Njegova prva spletka bila je lažno vjerovanje, tj, predstavljao se da je on njihov savjetnik i da želi da oni vječno ostanu u Džennetu. Uzvišeni kaže: “I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče im: ‘Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili.’ I zaklinjaše im se: ‘Ja sam vam zaista savjetnik iskreni.’I na prevaru ih zavede” (El-E’raf, 20-22)

Došaptavanje je govor duši, skriveni glas. Zato se kitnjast govor nekad naziva spletkom i šejtanskom besjedom. Za čovjeka koji to radi kaže se da ga njegova duša navodi na zlo: “I znamo šta mu sve dusa njegova došaptava” (Kaf, 16)

Allahov je neprijatelj znao da će im biti otkrivena stidna mjesta ako kušaju zabranjene plodove, jer će tada zgriješiti, a grijeh će ukloniti ono što pokriva ta stidna mjesta. Pošto su počinili grijeh, prekrivač je spao i oni su vidjeli svoju sramotu. Grijeh pokazuje vanjsku sramotu, tj. stidna mjesta, ali i unutrašnju. Poslanik je u snu vidio bludnike i bludnice gole: stidna su im mjesta bila otkrivena. Zato, ako neko sebe u snu vidi golog, to ukazuje na slabo vjerovanje. Bog je dao dvije odjeće: vidljivu, onu koja skriva stidna mjesta i pokriva tijelo, i nevidljivu, odjeću bogobojaznosti koja čovjekačini ljepšim i, isto tako, pokriva ga. Ako ova odjeća spadne, pojavi se unutrašnja sramota baš kao što se pojave stidna mjesta kad spadne ono što ih pokriva.

Šejtan im je prišao ovako jer je znao da oni žele vječno ostati u Džennetu. Ovo je glavni prolaz kroz koji on ulazi među potomke Ademove. On se kreće kroz krv dok ne stigne do duše (nefsa) i s njom se pomiješa, pa je upita šta ona želi. Kad to sazna, on joj pomogne protiv čovjeka. Dakle, on ulazi u čovjeka na ova vrata. Tako je naučio svoju braću i prijatelje među ljudima, kada jedni drugima žele zlo, da se približe preko onoga što ovi vole i što im je drago, jer će na taj način sigurno postići ono što žele. Ko pak želi ući na druga vrata, ona će biti zaključana i svoj cilj neće postići.

Allahov je neprijatelj prozreo našeg oca i majku osjetivši njihovu težnju i želju za besmrtnošću u tom domu, u Džennetu koji je njihovo vječno boravište. Znao je da im ne može prići drukčije.

Jevreji su Mesiha smatrali lašcem, protjerivalı su njega i njegovu majku zato što je Allah kazao da nije tačno ono za šta su njih dvoje optuživani. Kršćani su ga, s druge strane, proglasili Božijim sinom i bogom kojeg treba obožavati, pored Allaha.

Neki su zapostavili djela srca, ne pridaju im nikakvu važnost ine daju im nikakvu zaslugu. Drugi su toliko pretjerali da su svoje mišljenje i djelovanje sveli na njih i odrekli se djelovanja svojim rukama i nogama. 

U šejtanove trikove spadaju lažne riječi, stavovi koji sami sebe opovrgavaju i kontradiktorne predodžbe koje pomućuju razum i ogoljavaju misi. To je pjena kojom su prekrivena crna zbunjena srca, pa su im jednaki istina i laž, pogrešno i ispravno, a valovi sumnje poigravaju se s njima i oblaci slutnje nadvijaju se nad njima.