Kako teškoće u životu vode do jačeg odnosa s Allahom

Svi se suočavamo s razdobljima tjeskobe, poteškoća i razočaranja. Kao muslimani, kako da gledamo na te trenutke naših života? Iz jedne perspektive, poteškoće bismo mogli shvatiti kao kaznu zato što nismo dovoljno dobri. Nismo ispunili sve što smo trebali ili nismo jaki u vjeri koliko bismo trebali biti. No povijesno gledano, oni koji su najviše patili u svojim životima bili su poslanici, bili su dragi Allahu. Sam Poslanik Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem se suočavao sa razdobljima gladi i raznih drugih iskušenja.

Umjesto da se fokusiramo na poteškoće i gledamo ih kao na kaznu, možemo koristiti ajete Kur’ana da razvijemo drugačiju perspektivu: te poteškoće su Allahova metoda kroz koju smo testirani u našoj vjeri i koja nam daje priliku da rastemo i budemo bolji.

Nema vjere bez kušnje

Od samog početka to zvuči kao prilično intenzivan način gledanja na teškoće. Želi li Allah Koji je pun ljubavi doista da njegovi robovi prolaze kroz stres i bol? Apsolutno, ali s dobrim razlogom: „Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.“ (El-Ankebut, 2.-3.)

Samo vjerovanje u Boga i islam nije dovoljno. Kada uzimate lekcije o teologiji (akida), standardna definicija koja vam je dana je da je vjera “vjerovanje srcem, a vanjsko izvođenje radnji tijelom.” Jedno ne može ići bez drugoga, a vjera treba akciju da to podupre.

Dodatno, ta se vjera uvijek mora testirati jer se kroz te testove lažljivci – oni koji jednostavno tvrde da su jaki u svojoj vjeri, ali zapravo nisu – odvajaju od onih koji su istinoljubivi. Ponekad to može biti teško, ali nitko, čak ni poslanici, nisu bili u mogućnosti prenijeti svoje poruke i potaknuti druge da slijede Boga, a da njihova vjera nije bila testirana na svakom koraku.

Vaš test je skrojen po mjeri

„Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi…“ (El-Bekare, 286.) Stoga je svaka kušnja i poteškoća upravo ono što vam je potrebno da biste rasli u vjeri. Ništa više, ništa manje. A ako ste, nakon što ste čuli ovaj prvi dio ajeta, zabrinuti zbog patnje čak i vašeg vlastitog dijela, onda je ovaj ajet povezan s ovom dovom:

„Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas.“ (El-Bekare, 286.)
________________

Šta učiniti kada osjećam da ne volim što mi daje iskušenja?

Rješenje: Ustrajte i oslonite se na Allaha

„…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.“ (Et-Talak, 2.-3.) Hoćeš li živjeti bogat ili siromašan, uspješan u životu ili neuspješan, već je određeno. Na nama je da se trudimo i ne gubimo nadu u Allahovu milost.

Izvor: Discovering islam