Kako zaradio tako i potrošio

Hasna je zurno usla u kucu i zatekla svoju majku kako priprema hranu za njenog oca koji je svakog trenutka trebao da se vrati sa posla. Odmah je prisla da pomogne majci i usput ju je obavijestila da im je muallima na vjerskoj pouci ispricala vrlo zanimljvu pricu o zeni koja je prodavala mlijeko i njenoj kcerki. Rekla joj je da ju je zadivio moral te djevojke iz price i da zeli biti poput nje u moralu i iskrenom vjerovanju u Allaha dz.s…

Hasna nije cekala da je majka zamoli da isprica tu pricu, vec je to sama ucinila i rekla: “Prenosi se da je halifa Omer El – Faruk obilazio sa slugom svoje podanike u Medini i kada su prolazili pored jedne kuce, cuo je zenu kako govori svojoj kcerki: “Draga kceri, pomijesaj vode u mlijeko da ga bude vise kako bi nam zarada bila veca. ” Kcerka joj je odgovorila: “Majko zar se ne sjecas kako je halifa Omer upozoravao muslimane na prevaru spominjuci upravo mijesanje vode sa mlijekom radi vece zarade?! “Daleko je sada Omer, kceri moja, i ne vidi sta mi radimo”, rekla joj je majka.

Na to je kcerka odgovorila: “Majko, ako nas Omer ne vidi, pa Allah nas vidi.” Halifa Omer bio je presretan zbog onoga sto je cuo od djevojke i naredio je svome slugi da zapamti tu kucu i da mu sutra poslije sabah – namaza donese vijesti o toj porodici. Sluga je izvrsio svoj zadatak i obavijestio je vodju pravovjernih Omera, r.a., da se radi o porodici, tj. majci i kcerki koje zive od prodaje mlijeka. Kada se halifa Omer, r.a., vratio kuci, pozvao je svoga sina Asima i upitao ga da li bi se zenio.

Posto je dobio potvrdan odgovor, on ga je poslao da zaprosi tu djevojku i Asim je prihvatio ocev savjet. Nedugo zatim Omer, r.a., vjencao je svoga sina i ti cestitu i bogobojaznu muslimanku. Ta zena bila je nana slavnog emevijskog halife Omera Ibn Abdul – Aziza koji je bio poznat po svojoj pravednosti i bogobojaznosti.
Majka je bila zadovoljna i sretna sto joj se kcerka udala za halifinog sina, i kajuci se zbog onoga na sto ju je nagovarala, rekla je: “Kceri moja, znaj da u prevari nema bericeta, i da ona vodi u Vatru, a halal zarada ma koliko se ona cinila mala, uzvisuje covjeka i vodi ga u Dzennet.

***

Poslanik, s.a.w.s., jedne prilike ispricao je ashabima pricu o halal zaradi rekavsi: “U jednom od prijasnjih naroda bio je covjek koji je trgovao vinom. Imao je camac kojim je obilazio sela i zaseoke duz obale i prodavao im vino. Medjutim, on je bio prevarant i neposten trgovac, jer je mijesao vodu sa vinom kako bi zaradio sto vise novaca.

Tako je jadanput prodao sve svoje “vino – vodu”, napunio kesu zlatnicima i vracao se svojim camcem kuci sretan i zadovoljan i ispunjen nadom da ce ubrzo postati bogat covjek. Dok je on tako mastao o bogatstvu, njegov majmun je razdragano skakutao po camcu i u jadnom trenutku je zgrabio kesu sa zlatnicima i popeo se s njom na jarbol camca.

Kad je to vidio, trgovac je ostao bez daha od straha da majmun ne baci kesu u vodu i tako upropasti njegovu trgovinu i srusi njegove slatke snove. Preklinjao ga je da sidje i na najljepsi nacin mu govorio: “Molim te, sidji odozgo, ili mi baci kesu sa zlatnicima, ali samo polahko da ne bi pala u vodu i da ne bih ostao bez svoje zarade.” Ali, majmun nije razumio sta mu gospodar govori, vec je, poput iskusnog trgovca, otvorio kesu i zagledao se u zlatnike kao da se razumije u novac, a onda je izvukao jedan zlatnik iz kese, okretao ga malo u ruci, a zatim ga bacio ispod sebe i on je pao u ladju.

Trgovac je izbezumljeno potrcao prema zlatniku i dok ga je uzimao netremice je gledao u majmuna nadajuci s eda ce tako uraditi sa svim zlatnicima. Onda je majmun uzeo i drugi zlatnik, poigrao se sa njim, a zatim ga, umjesto u ladju, bacio u vodu. Trgovac se skamenio kad je to vidio, i u beznadju je poceo da udara sebe po licu vicuci na majmuna koji ga uopce nije slusao.
Majmun je nastavio da vadi zlatnike i da zaradu od vode baca u vodu, a da zaradu od vina baca u ladju, dok nije ispraznio kesu. Tako je trgovac uzeo svoj dio zarade, a voda je uzela dio koji njoj pripada.”

Eto, to je bila pravedna presuda pravednog sudije majmuna zbog koje je trgovca varalicu snasla tuga na dunjaluku, a na Sudnjem danu ceka ga jos veca tuga i potpuna propast, kao i svakog trgovca prevaranta, ako se iskreno ne pokaje i ne popravi.” ( Musned imama Ahmeda ibn Hanbela )

Izvor: Saff