Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio

Kako ne bi zapadale u stanje pokuđenog straha koji će nam naškoditi, i koji muči čovjeka na dunjaluku, te ga dovede do patnje na ahiretu, danas trebamo strahovati od trenutka u kome će mnogi ljudi biti u strahu, ali bezuspješno. Insan koji govori riječi ‘kamo sreće’ se nada za bolji izlaz, ili tuguje za onim što ga je prošlo.

Ulema navodeći stanje čovjeka koji će se kajati, spominje nekoliko stanja: stanje kabura, stanje nakon kabura, ili vrijeme ahiretskog života (Džennet i Džehennem). Šejh Usman el-Hamis kaže: “Koje god stanje bilo ispravno od ova tri stanja, sve je to jednaka patnja”. Taj insan je izgubio dunjaluk, jer svoju sreću nije vezao za Uzvišenog Allaha, pa je uvijek bio nesretan. Dok sa druge strane, vidimo ljude koji od dunjaluka imaju malo, ali su njihova srca ispunjena imanom. Uzvišeni Allah dunjaluk daje onima koje voli, i onima koje ne voli, ali ako nam je darovao iman to je dokaz Njegove ljubavi.

Ako se želimo zapitati koliko je zapravo Uzvišeni Allah važan u našim životima, pogledajmo stanje u kojem se nalazimo. Ukoliko primjetimo da nam je vjera najvažnija stvar, tada se radujmo, jer nam Allah sprema lijepo mjesto u Džennetu.

Ako nekada zapadnemo u stanje depresije, beznađa, nemoći, potrebno je da pronađemo balans između straha i nade nadajući se uspjehu, jer nam se dešavaju situacije u kojima nam iman raste i opada. Kada nam iman raste, počinjemo planirati uspjehe, ali je tu uvijek šejtan koji nas ometa. U svakom hajru kojeg radile, sa njim dolazi on koji nam želi prikazati da bez obzira šta radile naše stanje se ne mijenja, pa što ga raditi? Mi pokušavamo svoj bereket povećati učenjem Kur’ana, ali nam se dešava da nam je nered u kući isti, a on tada iskoristi priliku i prikaže nam da su djela između jakog i slabog imana ista, bez razlike.
Svako od nas ima svoju brigu i šejtana sa kojim se bori, koji nas uznemirava, i smeta u ibadetima, ili budi tugu i zabrinutost.

Jednom prilikom su Aliju, radijallahu anh, upitali o tome koja je najjača Allahova vojska, jer Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: ‘a vojske nebesa i Zemlje su Allahove’ (El-Feth, 4.) pa je rekao: “Najjača Allahova vojska su brda, ali njih ruši željezo pa je ono jače. Pa je bolje razmislio, i rekao da je to vatra jer ona može spaliti željezo, ali voda gasi vatru, pa je ona jača Allahova vojska, a oblaci nose vodu, pa su oni najjača Allahova vojska, ali vjetar kada puhne rastjera oblake pa je on najjači. A čovjek kada dođe u susret sa vjetrom on njega rastjera, pa je on jača Allahova vojska. A san savlada čovjeka, a briga otjera san. Najjača Allahova vojska je briga. “

Mi ne trebamo dopustiti da zapadnemo u brigu koja će uništiti naš dunjaluk i ahiret, jer je stanje u koje zapadnemo nakon velikih razmišljanja teško.
Ako razmislimo o ovim ajetima, i pogledamo njihovo tumačenje, shvatit ćemo da bitnije brige na dunjaluku nema, od toga da na Sudnji dan dođemo sretni.

Vjerovatno se onda zapitamo: ‘Kako do Dženneta?’ Potrebno je postaviti jasne smjernice, i pogledati koja su to djela kod Allaha velika, pa na njima ustrajati. Usmjeravajući misli ka ostvarenju našeg cilja, šejtan koji je došao da nam nametne određene brige, polahko počinje odlaziti. To što trenutno možda nemamo novca, je mnogo manja briga od te što nisam klanjala akšam namaz. Nakon naše smrti, taj novac kojeg nismo imale nam nikada ne bi na um pao, pa naša najveća briga mora biti Džennet.

“Uistinu, kada Zemlja bude u komadiće zdrobljena,
i kada dođe Gospodar tvoj, a meleci budu sve red do reda,
i kada taj dan Džehennem bude primaknut, tada će se čovjek sjetiti – a rašta mu je sjećanje?!
i reći će:” Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio.” (El-Fedžr, 21-24)

Vidimo kako Uzvišeni Allah opisuje strašno stanje Sudnjeg dana, pa oni koji nisu u svoj kofer spakovali dobra djela, doći će sa kajanjem.

Pokušajmo se sjetiti našeg stanja prije pet godina, analizirajući život tada, i ovaj trenutak u kome se nalazimo sad. Sigurno ćemo primjetiti da je to vrijeme brzo prošlo. One od nas koje su ostvarile neki veliki uspjeh bi se sjećale tih godina, dok bi majke sa djecom primjetile vrijeme koje je brzo prošlo na svojoj djeci. Vrijeme prolazi, a mi ga ne možemo kontrolisati. Potrebno se što više okoristiti, jer su snaga i ljepota nešto što je prolazno. Na nama je kako ćemo iskoristiti dane, sate, minute, sekunde. Zapitajmo se da li svaki dan iskorištavamo kao vrijeme koje više nećemo moći povratiti, ili za sebe govorimo da ima vremena? Zapamtimo da svako sutra postaje teže.

“Prenosi se od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: ”Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.”

Mladost prije starosti – Svakim danom smo sve bliže Allahu, pa je na nama šta smo u toku jednog dana u kofer dobrih dijela spakovale. Svako djelo sa ispravnim nijjetom može biti ibadet, a onaj kome je stalo do ahireta će se truditi da ima ispravan nijjet. Poslanik alejhisselam nam je prenio stanje žene kojoj je oprošteno jer je napojila mačku, a mi hranimo Ummet Poslanika.

Zdravlje prije bolesti – Činjenica je da o blagodati zdravlja ne razmišljamo gotovo nikada, a ono nam mnogo koristi. Da li se sjetimo zahvaliti Allahu u toku dana što nas je sačuvao teških bolesti? Počinjemo se sjećati ove blagodati tek kada nam bude uskraćena.

Bogatstvo prije siromaštva – Naše najveće bogatstvo je iman, porodica, kuća, sigurnost. Ovo što imamo trenutno, cijenimo i iskoristimo. 

Slobodno vrijeme prije zauzetosti – Budimo svjesne blagodati slobodnog vremena, jer određeni uspjeh nije isto postići kada si mlad, i kada postaneš stariji. Pa, prije nego nam dunjaluk posloži drugačije prioritete, iskoristimo ovo što trenutno imamo na najbolji mogući način.

Život prije smrti – Svako živo biće će nekada umrijeti. Pitanje je gdje smo sada: na početku, sredini, blizu kraja puta ili smo stigle na kraj? Osim Allaha to niko ne zna, ali ako ne znamo, šta onda čekamo? Ashabi su govorili: “Kada bi mi se reklo da ću ove noći umrijeti, od svojih dobrih djela ne bi ništa povećao.” Oni su toliko brinuli o svojim dobrim djelima da im je čitav dan bio ispunjen. Oni koji su ih opisivali bi govorili da je to život bez nesmotrenih grešaka, pa zašto onda da se boje kaburova? Zapitajmo se da li vrijedi riskirati vječnost?

Svakog dana vrijeme prolazi. Ako se budemo trudile da svaki dan u naše kofere skupljamo nešto od dobrih dijela, nadat je se da nećemo biti od onih koji će se kajati, jer, smrt se nikome nije smilovala, niti je tražila izun.
“O ti koji si se dunjalukom zabavio, i koji se gušiš u nadama, znaj da smrt dolazi iznenada, a kabur je sanduk tvojih dobrih dijela”. 

Svi želimo Džennet, ali u njega ćemo ući samo po onome što smo radile, a ne po onome čemu smo se nadale. Same želje nam nisu dovoljne, pa zar su isti oni koji rade dobro i oni koji ne rade? Od ovog trenutka, kada nam je iman jak, i uživamo u blagodatima, spremajmo se za putovanje. Pravi strah od smrti je spremanje dobrih dijela.

Poslanik, alejhisselam, je rekao ashabima: “Spominjite često onog ko prekida svaku slast”, pa su ga upitali: ‘O Allahov poslaniče, šta je to što prekida svaku slast”, pa je odgovorio: “Smrt”. Kada smrt dođe, ne možemo pobjeći. Ne treba da se bojimo, već da povećamo svoja dobra djela. Vrijeme koje nam je preostalo je jedina prilika da kupimo Džennet. Drugu priliku nam niko ne garantuje.

Ebu Hurejre, rahijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je jednog dana upitao: “Ko je među vama danas osvanuo kao postač?” Ebu Bekr, radijallahu anhu, reče: “Ja!” “Ko je među vama danas ispratio dženazu?” – upita. Ebu Bekr reče: “Ja!” “Ko je među vama danas nahranio siromaha?” – upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Bekr opet reče: “Ja!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim reče: “Ove stvari, doista, nisu se našle pri jednom čovjeku a da nije ušao u džennet.“ Ebu Bekr se nije zadovoljio jednim dobrom, niti je podcjenjivao bilo šta. Čak i osmijeh upućen bratu muslimanu, ide u naš kofer dobrih dijela kojeg na ahiret nosimo.

Sa predavanja: Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio
Predavač: prof. Amina Hadžić Jahić
Zapisala: Merima Struga