Kao grješnik te savjetujem…

Slučajno na internetu naiđoh na jednog poznatog izvođača duhovnih pjesma / ilahija kojeg sam nekada kao tinejdžerica euforično pratila. Redovno sam sakupljala njegove CD-ove, a čak sam i na jedan od koncerata na kojem je on nastupao otišla sa takvom srećom, da je sada sigurno ne bih mogla ni opisati. Sada kada  naiđoh na njegovu ilahiju (video) o Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi wa sellem, zastadoh na trenutak. Subhanallah, kako bi bilo zamisliti Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem, kako dolazi, a dočekuje ga gomila muzičkih instrumenata, gomila vokala i u sredini solista koji pleše i poskakuje dozivajući ga. I zahvalih se Milostivom na razlikovanja Upute od zablude. Zar on, Allahov miljenik, ne zaslužuje skrušenost i poštovanje, i zar njegovom imenu dolikuje da bude usiljeno dozivano? Ili, pak, ime Gospodara Uzvišenog?

Ovom prilikom zaista ne želim da osuđujem nikoga. Samo želim da svakog onog ko iracionalno brani određene pojave u islamu, samo jer se njemu dopadaju, potaknem na razmišljanje. Svaki put kada je u pitanju neka „inovacija“ u vjeri, treba je prvenstveno posmatrati iz ugla dostojanstva islama i njegove skrušenosti. Ali isto tako i da podsjetim sve one koji osuđuju i odbacuju druge zbog nečega, da je Uzvišeni Allah Onaj koji upućuje. I da, onom ko se na Njega istinski osloni, tražeći uputu—sigurno će mu je On i dati.

Sjetih se onih koji su u jednom trenutku žustro osuđivali muziku i napadali druge oko sebe—a sada je prate i ne mogu bez nje.

Sjetih se i onih koji su je nekada slušali, a zatim je napustili radi Njega.

Sjetih se i sestara koje su druge zbog nepropisnog hidžab smatrale manje vrijednim i izbjegavale, a sada ih je Allah iskušao takvim istim hidžabom, a neke od njih i skidanjem hidžaba.

A sjetih i onih koje su oskudno odjevene ulicom hodile, a sada su mnoge sestre u propisima hidžab pretekle.

Sjetih se…

I shvatih, da je Uputa samo od Njega. I da kada pozivamo na Njegov put uvijek moramo imati jedno na umu: da se ne osjetimo boljim od grješnika. Ili, nedaj Bože, da ne pomislimo kako mi to nikada ne bi uradili.
________________

Želim skrenuti pažnju na način na koji se osuđuju određene pojave. Put naših duša do čistog vjerovanja nije ni malo lahak. On obuhvata naše svakodnevne borbe sa zlom, koje može da bude izraženo u različitim oblicima i pred kojim, u određenim momentima, naša duša može da poklekne. Život na ovom svijetu nije život bez grijeha, ali jeste težnja da se što više udaljimo i očistimo od grijeha. Da neprestano tragamo za Uputom i Njegovim zadovoljstvom. I da se, svaki put nakon učinjenog grijeha, Njemu iskreno kajemo, moleći Ga da nam oprosti i da nas pomogne u borbi protiv našeg nefsa.

Osuđivati grješnika, ili ga, nedaj Bože, napadati, velika je greška na putu da’we ili pozivanja na Pravi put. Ukoliko napadamo i osuđujemo grješnika—mi time zauzimamo stav bezgrješne ličnosti. Ok, ne radimo isti grijeh, osuđujemo ga srcem, ali zato radimo druge grijehe svjesno ili nesvjesno. Na primjer, ne pijemo alkohol, ali zato odgovaramo druge ljude. Svako od nas sa sobom nosi neki grijeh, javni ili tajni, i upravo zbog toga, kao grješno biće, nema pravo da napada druge grješnike, već da im priđe sa odnosom punim razumijevanja—ali ne za grijeh, već za njihovu slabost i nemoć pred istom. I da im u srca unese nadu u Allahovu milost i potakne ih na borbu sa samim sobom. Da se Njemu obraćaju, i da makar, dio po dio, grijeh ostavljaju.

Zaista živimo u vremenu prepunom smutnje i izazova. Prepunom grijeha, harama, fitne i raskola. I posljednje što, kao vjernici muslimani, možemo učiniti—jeste da zauzimamo protivničke stavove protiv braće i sestara u vjeri. I posljednje što možemo jeste da gasimo u ljudima nadu u Allahovu milost i da im vjeru predstavljamo kao nešto teško, strašno ili nemoguće.

Svi smo mi grješnici, a najbolji grješnici su oni koji se najviše kaju, shodno riječima našeg voljenog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem. I to nam treba uvijek biti na umu, kao polazna tačka savjetovanja i pozivanja na pravi put. „Kao grješnik te savjetujem, želeći ti dobro. I kao grješnik te razumijem, jer i sam pokleknem. Ali naš cilj je Džennet. I Njegovo zadovoljstvo. Ići ćemo, ako treba i stotinu puta ispočetka, ali hajde da se trudimo da ostavimo grijeh. Radi Njega. I s nadom u Njegovu milost.“

Kamo sreće da naši jezici nisu poput mačeva koji u ljudima bude revolt. Kamo sreće da znamo kada i koliko reći. I kamo sreće da svojom borbama sa nefsom drugima budemo uzor više nego riječima.

Gospodar da nam se smiluje. Oholost od nas odstrani. I naša srca složnim učini. Da budemo dost jedni drugima, radi Njega i Njegovog zadovoljstva. Amin.