Kazna i blagodati u Berzahu (vrijeme između smrti i proživljenja)

Božiji robe, znaj da je kabur prva ahiretska kuća, da je umiranje za čovjeka mali kijamet. Kad bude ukopan pokaže mu se njegovo mjesto ujutro – od zore do izlaska sunaca – i uveče – između podne i zalaska sunca, pa ako je od stanovnika dženneta pokaže mu se džennet, a ako je od stanovnika vatre pokaže mu se džehennem. I proširi se kabur vjerniku na sedamdeset aršina i napuni se zelenilom sve do dana proživljenja. A kjafir će biti udaran gvožđanim čekićima i kabur će mu se tako stijesniti da će mu kost kroz kost prolaziti…

Stanja umiranja i penjanje duše i ono što će biti od kazne ili užitka u kaburu:

Allah dž.š. kaže: “Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: Gospodaru moj povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!?- Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.” (El Mu’minun, 99 – 100)

Allah dž.š. kaže: “A faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: Uvedite faraonove ljude u patnju najtezu!” (El Mu’minun, 45 – 46)

1 – Prenosi se od El Bera bin Aziba r.a. da je rekao: “Otišli smo sa Resulullahom sallallahu alejhi we sellem na dženazu jednog ensarije, približili smo se kaburu, pa pošto je tijelo spušteno u mezar (El lahd – mezar, to je udubina u koju se stavlja mejt u kaburu) Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem je sjeo pored njega, a mi smo posjedali oko Poslanik sallallahu alejhi we sellem. Bili smo mirni kao da su nam na glavama ptice. On je u ruci držao štap i njime kuckao (Jenkutu – upotrebljava se kao oznaka za udaranje krajevima nečega po zemlji pri čemu ostaje trag na njoj) po zemlji. Zatim je podigao glavu i rekao:

“Utječite se Allahu od kaburskih kazni.” To je ponovio dva ili tri puta, pa je nastavio: “Zaista vjernik, Allahov rob, kad napušta ovaj svijet i ide na budući, dođu mu meleki sa nebesa svijetlih lica kao da iz njih sija sunce, a sa sobom nose džennetsku odjeću i džennetski miris. (El hanut – To je posebno spremljen miris za mrtvaca kojim se želi postići da lijepo miriše) Zatim sjednu bliže kako bi ih mogao vidjeti. Potom dođe Melek smrti a.s. i sjedne pored njegove glave pa kaže: “O dobra dušo, idi oprostu svome Gospodara i Njegovom zadovoljstvu.” Duša zatim napušta svoje tijelo poput kapljice koja klizi sa svoga mjesta, potom je prihvataju, pa kad je prihvate ne puštaju je ni jednog trena sve dok je ne postave u ćefine i mirise.

Od nje se zatim, proširi miris tako lijep da ga na zemlji nema i penje se sa njom u visine. Kad prođu pored grupe meleka (Meleun – tj. skupina ili grupa) oni ih upitaju: “Čija je ovo plemenita duša?” A oni odgovaraju to je taj i taj i spomenu njegovo najljepše ime kojim su ga ljudi zvali na zemlji. Tako biva sve dok ne prođu zemaljsko nebo i zatraže dozvolu za prolazak, pa pošto je dobiju, idu dalje prema sljedećem nebu, te tako idu sve dok ne dođu do sedmog neba. Uzvišeni Allah tada kaže: “Upišite moga roba u knjigu velikana (Illijun – od riječi uluvvun što znači visina, uzvišenost, veličina. Rečeno je da je to sedmo nebo u kojem su duše mumina) i vratite ga na zemlju u njegovo tijelo.” Potom dođu dva meleka koji ga posade u sjedeći položaj pa ga počnu ispitivati: “Ko ti je Gospodar?”, a on će odgovoriti: “Moj Gospodar je Allah.” “Koja je tvoja vjera?” pitaće ga, a one će reći: “Moja vjera je Islam.” “A ko je onaj čovjek koji je vama poslat?” upitaće oni, a on će reci: “On je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem”, a meleki će upitati: “čime to potvrđuješ?”, a on će odgovoriti: “Čitao sam Allahovu knjigu i vjerovao u ono što tamo piše.”, zatim će se čuti glas sa visine: “Istinu je rekao Moj rob, pripremite mu mjesto u džennetu i otvorite mu džennetska vrata.“

Do njega će doprijeti lijep i ugodan džennetski miris, a kabur će se proširiti koliko njegove oči mogu vidjeti. Zatim će mu doći čovjek lijepa izgleda (vesele sehre), u lijepoj odjeći , ugodno će mirisati i kazaće: “Raduj se svojoj sreći, ovo je dan koji ti je obećan”, a on će upitati: “A ko si ti sa licem na kojem čitam da mi donosiš dobro?”, a on će reci: “Ja sam tvoje dobro djelo što si ga činio.”, pa će on reći: “Moj Gospodaru, ubrzaj Sudnji dan, moj Gospodaru, ubrzaj Sudnji dan da bih se susreo sa svojom porodicom i imetkom.”

A nevjernik, kada napušta ovaj svijet i putuje za budući, dođu mu s neba meleki, crnih lica, sa sobom nose platno od kostrijeti (El Mesuh – to je množina od riječi mish što znači pokrivač od dlaka) sjednu kod njega tako da ih može vidjeti, a potom dolazi Melek smrti (U sahih hadisu nije rečeno ime meleka smrti (Azrail), već je to možda israilijjat (laž na Resulullaha sallallahu alejhi we sellem tj. izmišljotina)) i sjeda kod njegove glave i kaže mu: “O prljava dušo, izlazi, Allah je na tebe srdit i gnjevan.” Pa će njegova duša biti istrgnuta iz tijela kao žarač iz vlažne vune. (Essefud je željezo čiji su krajevi savijeni kao kuke) A kad mu uzme dušu ne puštaju je više ni za tren sve dok je ne postave na platno od kostrijeti. Iz duše se tada osjeti smrad kakvog nema na zemlji, pa se počnu penjati sa njom. Kad prođu pored grupe meleka svaki od njih upita: “Kakav li je ovo ružan miris?” Njima se odgovara to je taj i taj – i spomenu njegove najružnije ime kojim su ga zvali na zemlji. Doći će sa njom do dunjalučkog neba i tražiće da prođu ali im se vrata neće otvoriti. Zatim je Resulullah proučio: “Njima se nebeska vrata neće otvoriti i prije će uze (Prema Kiraetu koji se kod nas praktikuje – što je opšte mišljenje uleme – džemel znači: deva, a prema drugom Kiraetu – jednom mišljenju – džummel znači: debelo uže) kroz iglene uši proći nego će oni u džennet ući.” (El A’raf, 40)

Allah će tada reći: “Upišite ga u knjigu poniženih (Sidždžin je tijesan prostor, tamnica), a zatim ga vratite na zemlju.” Potom je Resulullah citirao: “A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – biće kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.” (El Hadzdz, 31)

Nakon što mu se duša vrati u tijelo doći će mu dva meleka, postaviti ga ispred sebe i upitati: “Ko ti je Gospodar?”, a on će reći: “Ah, ah, ah, ne znam” A meleki će ga upitati: “Koje si vjere?” A on će reći: “Ah, ah, ah, ne znam.” Upitat će ga ponovo: “Šta misliš o čovjeku koji vam je poslan?”, a on će reći: “Ah, ah, ah, ne znam ko je on.” Glas sa visine će povikati: “On laže, pripremite mu mjesto u džehenemu, otvorite mu vrata vatre.” Tada će osjetiti vrućinu džehennema i njegov smrad. Kabur će se stisnuti tako da će kosti mimo kosti prolaziti. Pojaviće se čovjek ružna lica i ružne odjeće, a od njega će se širiti smrad i reći će mu: “Teško tebi zbog tvojih loših dijela, ovo je ružan dan koji ti je obećan.”, a on će kazati: ” A ko si ti, tvoje je lice ružno i na njemu vidim da mi donosiš zlo.”, a on će reći: “Ja sam tvoje ružno dijelo.” On će tada povikati: “Moj Gospodaru, odgodi Sudnji dan!” (Hadis prenosi Ahmed (El Musned, 287/4) , Ebu Davud (Es Sunen, 540/2) i Hakim (El Mustedrek, 37/1) i tvrde da je sahih po kriterijumima dvojice šejhova Buharije i Muslima, s tim se slažu Ez Zehebi i El Bani (Ahkamu el dzenaiz, 159))

Pitanja dvojice meleka:

2 – Prenosi se od Enesa bin Malika da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Kada čovjeka spuste u kabur i udalje se njegovi drugovi on će dobro čuti topot njihovih koraka. Doći će mu dva meleka i posaditi ga ispred sebe, a zatim će ga upitati: “Šta kažeš za ovog čovjeka?” Vjernik će na to kazati: “Svjedočim da je Allahovo rob i Njegov Poslanik sallallahu alejhi we sellem.” I biće mu rečeno: “Pogledaj mjesto u vatri koje ti je Allah zamjenio mjestom u džennetu.” Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem tada reče: “Pa će ih oba vidjeti.” Katade je rekao: “Napomenuto nam je da će se njegov kabur proširiti na sedamdeset aršina i ispuniće se zelenilom i tako će biti do dana proživljenja.” Zatim se vratio Enesovom govoru i rekao: “A munafiku i kjafiru će biti rečeno: “Šta si govorio za ovog čovjeka?” A on će odgovoriti: “Ne znam, govorio sam o njemu ono što je svijet govorio.” Onda će mu biti rečeno: “Niti si znao, niti si govorio i biće udaren željeznim čekićem tako jako da će njegov krik čuti sva stvorenja u njegovoj blizini osim ljudi i džina.” (Es Sekalan: džinni i ljudi) (Mutefekun alejhi) (El Feth, 40/3 i Muslim, 2200)

Postojanje Munkira i Nekira je istina:

3 – Prenosi se od Ebu Hurejre da je Resulullah sallallahu alejhi we sellem rekao: “Kad bude ukopan mejt ili kad nekom od vas dođu dva meleka crno plava (Esvedani ezrekani – crno plavi, ukopani će ih zbog straha vidjeti kao takve), kaže se za jednog od njih da je Munkir, a za drugog da je Nekir, reći će: “Šta si govorio za ovog čovjeka?” A on će odgovoriti: “On je Allahov rob i Njegov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegovo Poslanik sallallahu alejhi we sellem.” A meleki će kazati; “Znali smo da ćeš tako odgovoriti.”, da će mu se kabur proširiti sedamdeset sa sedamdeset aršina. Zatim će mu mezar biti osvjetljen, pa će mu se reći: “Mirno spavaj.”, a on će reći: “Vratiću se svojoj porodici da je obavijestim.”, a oni će mu reći: “Spavaj snom mladića kojeg ne budi niko do najvoljenija osoba.” I spavaće sve dok ga Allah ne podigne iz mezara.

A munafik će reći: “Čuo sam ljude kako nešto izgovaraju pa sam i ja izgovarao, ne znam, a meleki će mu reći: “Znali smo da ćeš tako odgovoriti.” I biće rečeno zemlji: “Stisni se nad njim.”, i ona će se stisnuti da će kosti kroz kosti prolaziti (tj. ulaziće kosti jedna u drugu) i tako će u zemlji biti kažnjavan sve dok ga Allah ne proživi iz kabura.” (hadis prenosi Tirmizi i kaže da je hasen garib (Es Sunen, 291/4) , a El Bani kaže da mu je sened hasen i da je po šartu Muslimovom (El Miskat, 47/1))

Tjeskoba i sabijanje u kaburu

4 – Prenosi se od Aiše r.a. da je Resulullah sallallahu alejhi we sellem rekao: “Zaista kabur ima stisak, da je iko bio spašen od njeg bio bi to Sa’d bin Muaz.” (hadis prenosi Ahmed (El Musned, 98/6) , a El Bani je za njega rekao da je sahih (Sahihul Dzami, 236/2))

Prikaz sabijanja u Berzahu:

5 – Prenosi Semure bin Dzunab da je Resulullah sallallahu alejhi we sellem često govorio ashabima: “Ko je od vas noćas nešto sanjao?”, pa je neko, ako je sanjao, pričao svoj san, a on bi dodao: “Mašallah, što Allah hoće to biva.”

To popodne nam je ispričao: “Sanjao sam sinoć kako su mi došla dva čovjeka, koji su baš meni poslani, pa su mi rekli: “Pođi sa nama.” i ja sam pošao. I došli smo do dvojice ljudi od kojih je jedan ležao a drugi stajao iznad njega sa stijenom. Ovaj drugi je bacao stijenu na onog koji leži te bi mu glavu (Selega – [edeha tj. razmrskati, zgnječiti, razbiti (glavu)) smrskao. Kamen bi se otkotrljao (Tedehdehe – tedahredze tj. valjati se, kotrljati se) , a on bi otišao po njega i opet ga uzeo. I vratio bi se tek kad mu glava postane kao što je bila pa bi mu opet učinio isto kao i prvi put. Upitao sam, rekao je Poslanik sallallahu alejhi we sellem, Subhanallah, šta je ovoj dvojici? A oni su mu odgovorili: “Produži dalje!”

Išli smo tak dok nismo došli do čovjeka koji leži na potiljku, a drugi je stajao iznad njega sa željeznom kukom (El kellub znači željezo povijenog vrha) pa bi kukom zakačio jednu stranu njegovog lica, poderao je na komadice (ersere – sekka tj. izrezati, iskomadati, rescijepiti, rasjeći) i stjerao do potiljka njegov nos i oči.” A Ebu Redza veli da je možda dodao – i rascjepi je. Nastavio je Resulullah sallallahu alejhi we sellem: “Zatim bi to isto uradio sa drugom stranom lica. Tek što to uradi prva strana dođe u prvobitni položaj i onda ponavlja istu radnju.” Rekao je Resulullah sallallahu alejhi we sellem: “A ja sam rekao: “Subhanallah, šta je sa ovom dvojicom?” A oni su kazali: “Produži dalje.”

Nastavili smo sve dok nismo došli do mjesta koje je kao da je svjetlucalo. Čini mi se da je Resulullah sallallahu alejhi we sellem rekao: “Na tom mjestu vika (Legat – Sahb tj. vika, buka, vreva, jadikovanje i galama) i jadikovke.” Pa je rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem: “Popeli smo se unutra i vidjeli muškarce i žene bez odjeće, a ispod njih lize plamen. Pa kad ih plamen zahvati oni vrište (Davda tj. vikali su od straha). Pa je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao saputnicima: “Ko su ovi?” Pa mu je opet rečeno: “Produži, produži!”

Nastavili smo sve dok nismo došli do rijeke, čini mi se da je rekao: “Crvene kao krv”, a u rijeci pliva čovjek. Na obali drugi čovjek stoji pored hrpe kamenja, pa kad mu se plivač približi, otvori svoja usta (Jefgaru lehu fahu tj. otvarao mu je svoja usta) , a on mu daje kamenje, zalogaj po zalogaj, zatim plivač produži sa plivanjem i ponovo se vrati sa otvorenim ustima po svoj obrok kamenja i to se stalno ponavlja. Upitao je Poslanik sallallahu alejhi we sellem: “Ko su ova dvojica?” Pa mu je rečeno: “Produži, produži.”

Nastavili smo ići sve dok nismo došli do čovjeka odvratna izgleda, ružnoće kakvu još niko nije vidio, ispred njega naložena vatra koju on rasplamsava (Jehussuha – jukaduha tj. zapaliti, potaknuti, rasplamsati) i trči oko nje. Pitao ih je Poslanik sallallahu alejhi we sellem: “Ko je ovaj?” Odgovoreno mu je: “Produži, produži!”

Nastavili smo sve dok nismo došli do procvjetalog vrta (Mu’ema tj. visoko, rascvjetalo bilje) punog svih vrsta proljećnog cvijeća (Nevr – zeher tj. cvijeće), a među rastinjem stoji visok čovjek, glava mu toliko visoko da se jedva vidi kao da do neba doseže. Oko njega je mnoštvo mladića u broju da ih toliko nikad nisam vidio. Poslanik sallallahu alejhi we sellem je upitao: “Ko je ovaj čovjek? Ko su ovi oko njega?” Odgovoreno mu je: “Produži, produži!”

Nastavili smo sve dok nismo došli do divnog vrta, ljepšeg i veličanstvenijeg nisam vidio, pa su mi rekli da se popnem i ja sam se popeo do njega. Išli smo dok nismo došli do grada sa zidovima od zlata i srebra. Prišli smo gradskim vratima i zatražili da se otvore, pa su nam otvorena. Ušli smo u grad i susreli ljude čija je jedna strana bila lijepa toliko da nikad nisam vidio, a druga strana je bila ružna u toj mjeri da tako nešto nikad nije viđeno. Kazao je Poslanik sallallahu alejhi we sellem: “Moji su im saputnici kazali da zarone u rijeku, a rijeka je tekla ispred njih. Voda joj je bila potpuno bijela kao najbjelje mlijeko (El mahd – el halis tj. čist, nepomiješan) . Zaronili su u nju pa se vratili, i vidjeli smo da je nestalo njihove ružnoće, i izgledali su kao najljepša bića. Poslanik sallallahu alejhi we sellem je rekao: “Kazali su mi: “Ovo je džennetu adn i ovakva je tvoja kuća.” Poslanik sallallahu alejhi we sellem je pogledao uvis i vidio dvorac kao bijeli oblaci (El rebaba tj. bijeli oblaci) i rekao: “Kazali su mi: “Ovo je tvoja kuća.” Poslanik sallallahu alejhi we sellem im je kazao: “Allah vas blagoslovio, pustite me da uđem u nju.” Odgovorili su mu: “Ne sada, ali ćeš ući u nju.” Pa im je rekao: “Vidio sam sinoć mnoge strahote, pa recite mi šta je to što sam vidio?” Pa su mu rekli: “Obavijestićemo te o tome.

Prvi kojeg si vidio je čovjek kojem glavu razbijaju kamenjem je čovjek koji je učio Kur’an, a onda prekinuo, spavao u namaskom vaktu. Drugi čovjek, kojem se sijeku obrazi, a nos i oči tjeraju prema potiljku, je čovjek koji je ranom zorom odlazio iz kuće i lažima punio svijet. A muškarci i žene bez odjeće zatvoreni na mjestu koje sija vatrom su bludnici. Čovjek kojeg si vidio da pliva u rijeci krvi i čija usta pune kamenjem je od onih koji jedu kamatu. Čovjek ružnog izgleda koji je rasplamsavao vatru i trčao oko nje je Malik, čuvar džehenema. Visoki čovjek u rascvjetalom vrtu je Ibrahim a.s. Mladići oko njega su djeca koja su umrla u utrobi svoje majke. Pa su neki upitali Allahovog Poslanik sallallahu alejhi we sellem: “Božiji poslaniče, a djeca mušrika?” A Resulullah sallallahu alejhi we sellem je odgovorio: “I djeca mušrika.” A što se tiče ljudi čija je jedna strana ružna, a druga lijepa to je narod koji je miješao dobra djela sa ružnim pa im je Allah dž.š. oprostio.” (hadis prenosi Buharija (El Feth, 99/16))

Objašnjenje o kazni u berzahu srećemo i drugom Buharijinom rivajetu kad kaže: “A što se tiče čovjeka kojem se rascjepljuju čeljusti on je lažljivac koji je lagao i prenosio laži dok njima nije napunio svijet. I ono što mu se dešava trajaće do Sudnjeg dana. A čovjek kome razmrskavaju glavu je od onih koje je Allah dž.š. podučio Kur’anu pa ga on noću nije učio, a danom nije po njemu radio. Kazna koju si vidio trajaće mu sve do Sudnjeg dana.” (El Feth, 495/3)

6 – Prenosi se od Enesa bin Malika da je Resulullah sallallahu alejhi we sellem rekao: “Pošto me moj Gospodar, Allah dž.š. uzdigao sebi prošao sam pored naroda koji je imao nokte od bakra kojim je grebao svoja lica i svoja prsa. Pitao sam: “Ko su ovi, o Džibrile?” Odgovorio mi je: “To su oni koji su jeli meso ljudi (ogovarali) i kaljali njihov ugled.” Hadis prenosi Ahmed (El Musned, 224/3) , a El Bani smatra da je sahih (Sahih ul Dzami’s sagir, 51/5))

Šta su prve generacije kazale o patnjama u kaburu

Rekao je Šejh ul islam, Ibn Tejmija, neka mu se Allah smiluje: “Mezheb selef – ul – umeta (prva generacija) i njihovi prvaci smatraju da čovjek kad umre biva u užitku ili patnji i da se to odražava na njegovu dušu i tijelo, te da je duša poslije rastanka sa tijelom i dalje u užitku ili patnji i da se ona ponekad spaja sa tijelom koje zajedno sa njom uživa ili pati. A kada nastupi Sudnji dan duše će se povratiti svojim tijelima i ljudi će ustati iz kaburova i krenuti prema Gospodaru svjetova. (Medzmua El Fetava, 284/4)” Nevevi, neka mu se Allah smiluje, kaže: “Znaj da mezheb ehli sunneta kabursku kaznu smatra istinitom jer za to ima mnogo dokaza u Kur’anu i sunnetu – kao što kaže Uzvišeni Allah: “Oni (faraonovi ljudi) će se ujutro i naveče u vatri pržiti.” (Mu’min, 46)

Mnogobrojni su hadisi Allahovog Poslanik sallallahu alejhi we sellem koje prenose grupe ashaba iz različitih područja u prilog ovome. Isto tako ne protivriječi razumu da će Allah oživjeti jedan dio tijela i kažnjavati ga. Pa ako se to ne kosi sa razumom, a uz to imamo i šerijatski dokaz onda se to mora prihvatiti i vjerovati.” Nevevi potom kaže: “Namjera nam je da pokažemo kako mezheb ehli sunneta smatra istinitim kaburske patnje za razliku od haridžija, većine mu’tezilla i nekih el-murdžia koji to negiraju.” I još kaže: “Kaburski azab ne spriječava to što se mejt raspadne u Kaburu, ili što mu tijelo pojedu lešinari ili morske ribe, ili se desi nešto slično.

Kao što je Allah moćan da iz temelja proživi insana isto tako je moćan da život vrati u manji ili veći ostatak tijela ili u potpunosti pa makar da su ga lešinari pojeli ili riba progutala. Možda će neko kazati: “Ako smo se osvjedočili kako izgleda mejt u kaburu kako onda možemo shvatiti da će biti pitan, postavljen da sjedi i udaran željeznim čekićima a da se na njemu ne vidi nikakav trag?” Na to možemo odgovoriti: “U ovome nema nikakve protivriječnosti, jer sličan primjer imamo kod spavača koji u snu osjeća zadovoljstvo ili bol a mi dok ga posmatramo ništa od toga ne osjećamo. Sličan primjer imamo i kod budnog koji nešto sluša ili o nečemu razmišlja. Džibril a.s. dolazio je kod Poslanik sallallahu alejhi we sellem i donosio mu objavu a niko od pristutnih nije to registrovao. A taj očigledni događaj – Allah najbolje zna – uistinu se desio.” (Šerhu Muslim, 200/17)

Opis mjesta u kojem duše borave od časa smrti do Sudnjeg dana i različitost njihovog položaja:

Rekao je Ibnul Kajjim, neka mu se Allah smiluje: “Duše su nejednake u svom boravištu u Berzahu i među njima postoje ogromne razlike:

– Jedna skupina duša zauzima najuzvišenije mjesto koje pripada velikanima, a to su duše vjerovjesnika, neka je salavat i selam na njih, a postoji razlika među njihovim boravištima, onako kako ih je vidio Resulullah sallallahu alejhi we sellem u noći Isra’

– U drugu skupinu spadaju duše koje će kao zelene ptice letiti kuda one hoće, a to su duše šehida, ne svih, duše nekih šehida biće zadržane na ulasku u džennet zato što su umrli pod dugom ili slično tome, kao što je u Musnedu Muhammeda bin Abdullaha bin Džahsa rečeno kako je došao neki čovjek Resulullahu sallallahu alejhi we sellem i pitao ga: “O Božiji Poslaniče, šta će biti sa mnom ako poginem na Božijem putu?” Resulullah sallallahu alejhi we sellem je odgovorio: “Ući ćeš u džennet.” Potom se okrenuo i dodao je: “Osim ako ostaneš pod dugom, upravo mi je to Džibril prenio.”

– Neke duše će biti zadržane na vratima dženneta kao što stoji u sljedećem hadisu: “Vidio sam vašeg druga zadržanog na vratima Dženneta.”

– Neke će skupine biti zadržane u kaburu, kao na primjer: onaj koji je iz oholosti puštao da mu se ogrtač vuče po zemlji, a zatim je poginuo na Božijem putu, pa su neki ljudi kazali: “Prijatan mu Džennet”, a Resulullah sallallahu alejhi we sellem je na to rekao: “Tako mi onog u čijoj je ruci moja duša, zaista njegov ogrtač kojeg je oblačio pod njim će paliti vatru u kaburu.”

– Neke će boravište naći na vratima Dženneta, kao što stoji u hadisu Ibn Abasa; “Šehidi će imati boravište na blještavoj rijeci, na vratima Dženneta u zelenom dvorcu, i izlaziće njihova opskrba iz Dženneta ujutro i uveče.” (hadis prenosi Ahmed) To je tako uz izuzetak Dzafera bin Ebi Taliba kome je Allah na mjesto odsječenih ruku podario krila kojim će letjeti po Džennetu kuda želi.

– Među njima će biti duše koje će biti zadržane na zemlji i neće se popeti do uzvišenog mjesta; to je svaka niska, zemaljska duša. Zaista se zemaljske duše neće sastati sa nebeskim dušama, kao što se nisu sastajale na zemlji. Duša koja nije na dunjaluku postigla da upozna svoga Gospodara, iskaže ljubav prema Njemu, veličanje, podršku i približavanje Njemu je duša zemaljska i po mjestu i po opredjeljenju i ona će zbog toga i napuštanjem tijela ostati na istom mjestu. A uzvišene duse, koje su na dunjaljuku bile privržene Allahovoj ljubavi, koje su Ga spominjale , koje su mu se približavale i družile (saosjećale) s Njim biće, kad se rastave od tijela, sa uzvišenim dušama koje su im slične. Čovjek će biti sa onima koje voli u Berzahu i na Sudnjem danu. Tu će Allah Uzvišeni vjenčavati duše i učinit će da duše vjernika budu sa ugodnim, sebi sličnim, dobrim dušama. Takva duša sastat će se sa svojim sestrama, sa vlasnicama dobrih dijela i ostat će sa njima.

– Jedne će biti u plamenu pripremljenom za bludnike i bludnice, neke će u rijeci krvi plivati a kamenje će im biti davano u usta zalogaj po zalogaj.” Sretne i nesretne duše neće boraviti na istom mjestu nego će neke biti u uzvišenom boravištu, a neke će na zemlji ostati i neće se sa nje uzdizati. Potom je dodao: “A ti, ako budeš razmišljao o onome što je rekao Poslanik sallallahu alejhi we sellem i ashabi njegovi, napravićeš pravi posao jer ćeš, interesujući se o ovome, upoznati istinske dokaze za to. I budi siguran da među ovima sahih tragovima nema protivriječja, i da oni jedan drugog potvrđuju, ali pri tome vodi računa o tome da duša ima svoje posebne zakone koji su drugačiji od zakona tijela i da ona, iako je njeno mjesto u džennetu i na nebesima, doseže do prostora kabura i do tijela u njemu; ona se kreće najvećom brzinom, brzo se prenosi, uzdiže i spušta.

A duše se dijele na: slobodne, neslobodne, nebeske i dunjalučke. One poslije rastanka sa tijelom imaju osobine zdravlja i bolesti, ugodnosti i užitka i bola mnogo izraženije nego kad je bila spojena sa tijelom. U njenom svijetu ima hapšenje, bol, patnja, bolest i tuga. Ali, pored toga, postoji i naslada, rahatluk, uživanje i sloboda. A stanje duše u tijelu možemo usporediti sa stanjem djeteta u majčinoj utrobi, a njen rastanak sa tijelom možemo usporediti sa momentom kad dijete napušta majčinu utrobu. Ona ima četri kuće, a svaka je veličanstvenija od one u kojoj je prije bila.

– Prva kuća u utrobi majke izgleda kao okruženje, tjesnac , briga i trostruka tmina

– Drugo je boravište u kojem čovjek odraste u ljubavi i nježnosti i u njoj stekne dobro i zlo i uzroke sreće i nesreće

– Treće je boravište kuća u Berzahu koja je prostranija i veličanstvenija od prethodne, a ona na prethodnu liči kao prethodna na prvu

– Četvrto je boravište vječna kuća, a to je džennet ili džehennem pa poslije ovoga nema više kuća, a Allah prenosi dušu iz jednog boravišta u drugo, postepeno sve dok je ne smjesti u onu odgovarajuću i neće je zapasti druga do ona koja je za nju stvorena i pripremljena u skladu sa dijelima koja su do nje dovela.

U svakoj kući duša se mora pridržavati zakona koji su potpuno različiti od zakona u drugoj kući. Blagoslovljen je Allah koji ju je stvorio, odgojio, usmrtio, pa proživio, pa je učinio sretnom ili nesretnom, koji je utvrdio stepene njegove sreće i njene nesreće, koji joj je dao različite stepene znanja, djela, snage i lijepog ponašanja. Ko na pravi način spozna dušu posvjedočit će da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, Onaj kome pripada sva vlast i sva hvala, sve dobro, svaka odluka, sva snaga i moć, sav ugled i čast, sva mudrost i potpuno savršenstvo, i spozna istinitost vjerovjesnika i Poslanik sallallahu alejhi we sellem a i prihvati poruke sa kojima su poslati istinitim (što zdrava pamet prihvata i ljudska narav), a odbaci ono što se ne podudara kao neistina…”

Autor: Abdul-Melik el-Kulejjib
Iz djela Strahote Sudnjeg dana