Klagenfurtom odjekivali tekbiri kada je naša sestra primila Islam (Video)

Allahovom voljom, Austrija je ovoga mjeseca postala bogatija za dvije nove muslimanke. Nakon što je naša sestra Esma iz Beča izgovorila šehadet i tako se vratila Allahu, u petak (28. 6. 2013.) pravi put izabrala je još jedna naša sestra iz Klagenfurta. Elhamdulillah!!! Ovog vikenda bilo je predviđeno druženje sa mojim dragim sestrama u Klagenfurtu, ali niko nije predvidio koliko će nam sreće i zadovoljstva donijeti ta dunjalučka džennetska bašča, inšallah…

Odmah po dolasku sa aerodroma čekalo me prvo predavanje. Tema je bila: „Jesi li spremna za susret sa Allahom?“ …Znajući da je prošli put bilo nemuslimanki na predavanjima, uskladila sam izlaganje u skladu sa tim kako bi me što bolje razumjele i one koje ne znaju ništa o islamu, iako ovog puta nisam vidjela nijednu od nemuslimanki koje su ranije dolazile… Demonstracija sa ćefinima privukla je pažnju velikog broja sestara i mnoge su htjele da probaju i osjete kako će izgledati ispraćaj sa dunjaluka, kako nas samih, tako i svih naših voljenih, prijatelja, kao i neprijatelja…

Pričala sam o tome kako su se za susret sa Allahom pripremali odabrani, kako su se prisjećali smrti i kako su se podsticali na dobro i bježali od zla… Razlika između izlaska vjerničke i nevjerničke duše, boravak u berzahu i konačno boravište na ahiretu, bila je nezaobilazna tema tom prigodom. Sestre su se izmjenjivale, a ja sam pokušavala svakoj od njih da dočaram njeno stanje uzimajući u obzir njenu situaciju u kojoj se trunutno nalazi… Svaka je plakala …

Došao je red i na mladu djevojku koja je veoma pažljivo slušala svaku izgovorenu riječ od samog početka predavanja. Bila je prvi put na mom predavanju i to mi je rekla kada sam tek stigla.
S obzirom da je veoma lijepo izgledala, pohvalila sam njen izgled dok sam je zamotavala, a onda sam dodala: “…ali sestro moja, znaj da su groblja i mezaristani puni ljepotica i mlađih i starijih od tebe i sve su one mislile da imaju vremena za pokajanje, imaju vremena za pokornost Allahu, ali Melek smrti ih je preduhitrio….“ Ona je plakala, gornji sloj ćefina bio je natopljen njenim suzama i umrljan razmazanom šminkom…

Odmotala sam je, zagrlila i poljubila, a ona se nije odvajala iz mog zagrljaja u kojem je toliko drhtala da sam pomislila da ima neki veliki problem. Pomislivši da je možda izgubila nadu u Allahovu milost, podsjetila sam je da je od Allahovog zadovoljstva dijeli iskrena tevba, da je izašla iz ćefina i ima šansu za novi početak… Ne sjećam se o čemu sam sve pričala, ali znam da me njen plač toliko zabolio da sam uskoro zatražila pauzu za kahvu prije nastavka predavanja… Dok smo pile kahvu, ona je sjela preko puta mene i rekla da ima nešto da popriča sa mnom. S obzirom da mnoge sestre žele nasamo da se savjetuju o životnim problemima, upitala sam je da li želi da razgovaramo nasamo ili možemo da razgovaramo tu za stolom pored ostalih sestara…

Šokirala me kada je počela zamuckujući, stidljivo, pričati kako je ona kršćanka …pošto je toliko drhtala i zamuckivala, uzela sam je za ruke da je smirim, ali ni sama ne znam kako je došlo do toga da sam joj ponudila da izgovori šehadet, na što je ona s radošću pristala… Subhanallah, od uzbuđenja sam tri puta glasno izgovorila: “Tekbir“, a sestre su uzvratile sa: “Allahu ekber“, mnoge nesvjesne zbog čega donosimo tekbire, ali su shvatile značaj tih tekbira kada je sestra u suzama počela da ponavlja za mnom šehadet koji je bio isprekidan našim jecajima… Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber!

Koliko je velika Allahova milost, koliko je Njegova milost neizmjerna… Onaj koji upravlja ljudskim srcima spojio je naša srca neizmjernom ljubavi u ime Njegovo, koja je neraskidiva i tako jaka da se suze i čestitanja sestara našoj novoj sestri stapaju u jedno veliko srce koje zajedno kuca. Sreća naše nove sestre (s razlogom ne navodim njeno ime) toliko je velika da je i sama potvrdila da je nestalo praznine koja joj je ispunjavala prsa. Njene suze radosnice zbog mogućnosti da uđe u Džennet nakon izgovorenog šehadeta i potvrde vjere u Allaha jedinog i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, toliko su iskrene i čiste, tako su joj lice prekrile neopisivim sjajem da sam bila zadivljena tom ljepotom. Mašallah!

Pošto se bližio jacija-namaz, sjetila sam se da je pod istim krovom naš brat hfz. Abdurrahman Kuduzović, vjerovatno iznenađen glasnim tekbirima sestara koje su na njegovo prisustvo bile potpuno zaboravile, poslala sam mu pismo sa objašnjenjem i zamolila za zajedničku dovu nakon jacija-namaza za našu sestru… Allah ga obilno nagradio, njegovo učenje dove izazvalo je suzu svakoj sestri, a ne sumnjam da je i među braćom bilo onih koji nisu mogli ostati ravnodušni.

On je našoj sestri obezbijedio nekoliko knjiga iz džemata kao i jednu veoma vrijednu knjigu kao poklon od njega. Da ga Uzvišeni Allah pomogne u svemu što radi na Njegovom putu kao i ovaj džemat koji opstaje i ima velike rezultate, uprkos mnogobrojnim iskušenjima i fitnama sa kojima se susreću svi oni koji se protiv kufra i zablude bore Kur’anom i sunnetom. Amin!
Molim Uzvišenog Allaha da našu sestru pomogne na Njegovom putu, da učvrsti njene korake i ispuni sve njene želje na putu do Dženneta, da otkloni sve njene tegobe i učini je sretnom i na dunjaluku i na ahiretu! Amin!

Nađa Dizdarević