Klanjanje farz-namaza u vremenu izlaska sunca?

Pitanje: Zanima me kakav je propis o klanjanju farza prilikom izlaska sunca? Desilo mi se da se nekoliko puta probudim na sabah tačno prilikom izlaska sunca, pa me zanima da li sam obavezan odmah klanjati sabah-namaz ili sačekati da sunce izađe pa onda klanjati? Da vas Uzvišeni Allah nagradi!

Odgovor: Uvaženi brate u vjeri, pitanje koje ste vi postavili jedno je od čestih pitanja koja se postavljaju učenima. Nažalost, mnogo je onih koji imaju pogrešna ubjeđenja u pogledu ovog pitanja, pa smatraju da osoba koja se probudi u vremenu kada sunce izlazi ne smije da klanja dok sunce ne odskoči od horizonta, jer su čuli kako je to vrijeme u kojem nije dozvoljeno klanjati.

Međutim, tačno je sljedeće: ako se čovjeku desi da prespava namaz, nakon što je poduzeo sve što je u njegovoj mogućnosti da ustane na vrijeme, ili ako zaboravi da klanja namaz, on će ga klanjati kada se probudi ili kada se sjeti, ako je u pitanju zaborav, bez obzira  o kojem se vremenu radilo. Dokaz za to jesu riječi Allahovog Poslanika: “Ko zaboravi (klanjati) namaz, ili ga prespava, iskup za to je da ga klanja onda kada se sjeti.” (Muslim)

U drugoj predaji zabilježeno je da je Allahov Poslanik kazao: “Onaj ko zaboravi namaz, neka ga klanja onda kada se sjeti, drugog iskupa za to nema.” (Buhari i Muslim) Na osnovu spomenutih hadisa, veliki broj učenjaka, od kojih su učenjaci tri pravne škole, smatrao je obaveznim klanjanje zaboravljenog i prespavanog namaza onda kada ga se čovjek sjeti, bez odgađanja i bez obzira o kojem se vremenu radilo.

Što se tiče nejasnoće koju smo spomenuli na početku, da su ljudi čuli da je u tom vremenu zabranjeno klanjati, ona je nastala kao plod neispravnog shvatanja hadisa u kojima se zabranjuje klanjanje nafile – dobrovoljnog namaza u periodu izlaska sunca pa sve dok sunce ne odskoči od horizonta. Hadisi o toj zabrani su vjerodostojni, zabilježeni u hadiskim zbirkama imama Buharija i Muslima, ali se odnose samo na zabranu klanjanje opće nafila, a nikako na klanjanje obaveznih namaza koje je čovjek zaboravio ili prespavao.

Prema ispravnom mišljenju, a to je stav šafijske pravne škole i mnogih učenjaka današnjice, ova se zabrana ne odnosi ni na namaze s povodom, kao što je klanjanje dva rekata tehijjetul-mesdžida ili dva rekata nakon obavljenog tavafa, već se eksplicitno odnosi na klanjanje opće nafile. Imajući u vidu da se ova zabrana ne odnosi na dobrovoljni namaz s povodom, onda je prioritetnije da se ne odnosi na obavezni farz-namaz. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: mr. Elvedin Pezić – minber.ba