Klanjanje sabah-namaza je lijek za vaše dunjalučke brige i probleme!

Hafiza Maryam Amireibrahimi spominje inspirativan i poučan primjer njene nane koja svako jutro klanja sabah, iako ima preko 90 godina. Poslušajmo njenu priču:…

„Moja draga nana ima 90 godina. Svakog jutra, dok je nebo još tamno, polako ustaje iz kreveta, pridržava se za namještaj dok ne dođe do lavaboa i počinje uzimati abdest. I dok ezan označava vrijeme za prvi dnevni namaz, moja nana oblači svoju klanjačicu, polako se okreće prema Kibli i klanja sabah. Moja nana ovako čini svakog jutra. Svakog jutra. Možda ste mnogo zauzeti na poslu, možda imate mnogo stresa vezanog za školu, možda imate problema vezanih za porodicu i prijatelje.

Ali zamislite o tome kako biste se osjećali da imate devedeset godina. Ili da ste stariji samo pet, deset, dvadeset godina. Koliko će vama tada biti bitne one stvari oko kojih se danas toliko sekirate? Reći ću vam jednu stvar koja će vam i tada biti značajna kao i danas: sabah-namaz.

Makar se morali doslovno izvući iz kreveta, pridržavati se da ne padnete i polako hodati do mjesta obavljanja namaza, nikad nemojte potcjeniti snagu koja se krije kad dan započnete s sabahom. Sabah-namaz će vam odmah promijeniti život! A kako godine budu odmicale, njegova ljepota neće slabiti već će i tada liječiti vaš život, i osigurati vam Božije blagodati i milost na oba svijeta.“

Čudno je kako nam često puta nije teško čekati po više sati u čekaonici, u trgovini, na granici, na aerodromu ili autobuskoj stanici, ali nemam takvog strpljenja kad je u pitanju naš namaz. Mnogo puta doživljavamo namaz olahko: „Ma, klanjat ću ja kasnije; nemam sad vremena; nadoknadit ću ja to“. Čudna je stvar da ako znamo da nam je sutra prvi dan na novom poslu, a radno vrijeme počinje u 5 sati ujutro, drage ćemo volje odustati i od spavanja, samo kako bismo stigli na vrijeme.

Zašto smišljamo razloge protiv kad je u pitanju naša vjera, a kada je u pitanju dunjaluk, pronalazimo razloge za? Iz jednostavnog razloga – ne shvatamo veličinu grijeha koji činimo. Ne shvatamo vrijednost ahireta i imana, a bezvrijednost dunjaluka i njegovu prolaznost. Na sabah ćemo veoma rado ustati onog momenta kad shvatimo da nam je on vrijedniji i preči od bilo koje količine novca i da će nas namaz osloboditi briga i tuge. Na sabah ćemo ustati kad naša srca spoznaju da je u blizini i zadovoljstvu Uzvišenog istinska sreća i najveći uspjeh.

Stoga, zamolimo iz srca Uzvišenog da popravi svako naše stanje. On je doista blizu i uslišava dove svojih robova. Slavljen neka je naš Rabb, Uzvišeni i Plemeniti.

 Nedim Botić