Knjiga mog Gospodara…

Tu knjigu je On objavio da bismo je čitali razmišljajući, da bismo se usrećili podsjećajući se, da je tumačimo najboljim značenjima i da prema njoj postupamo i trudimo se tako da njene naredbe provedemo, a zabrane ostavimo, te da beremo njene korisne plodove znanja koje vodi Uzvišenom Allahu, mirišući mudrosti njenih livada i bašči.

To je Knjiga koja Njemu upućuje onoga ko želi da Ga upozna, put koji sljedbenike vodi do Njega, jasno svjetlo koje razgoni tmine, podarena milost u kojoj je sreća svih stvorenja i uže koje je veza između Njega i Njegovih robova kad sva užad popucaju, Njegova najveća kapija kroz koju se ulazi Njemu, koja se ne zatvara kad se sve druge kapije pozatvaraju.

Ona je pravi put na kojem nema greške, i opomena mudra, čista od hirova, i plemenita opskrba, koje se učeni ne mogu zasititi. Njena čuda su beskrajna, plodonosni oblaci nepresušni, ajeti stalni, a putokazi smjerni.

Što god se s više intuicije promišlja i o njoj razmišlja, ona povećava Uputu i obrazovanost. Kad provri njen izvor, poteku rijeke mudrosti. Ona je svjetlo obnevidjelim intuicijom, lijek bolesnim i iskvarenim prsima. Ona je živost srcu i užitak duši. Ona je džennet srca i vodič duša u domovinu veselja i radosti.

Ona je glasnik koji jutrom i noću poziva: “Dostojnici spasa, spasite se!”, ona je glasnik imana na početku Pravog puta, koji doziva: “Narode naš, odazovite se Allahovom glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi”, (El-Ahkaf, 31.)

Čovjekova potpunost se postiže korisnim znanjem i dobrim djelom, a oni su Uputa i vjera Istine, kojima i druge upotpunjuje, kao što kaže Uzvišeni: “Tako Mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje”, (El-‘Asr, 1-3).

Uzvišeni se zakleo da je svako na gubitku osim onih koji upotpune svoju ilumsku snagu imanom, a praktičnu snagu dobrim djelom, i koji druge upotpunjuju preporučujući im istinu i strpljivost i ustrajnost na njoj. Istina je iman i djelo, a to dvoje se upotpunjuje jedino ustrajnošću na njima i preporučujući ih drugima.

Čovjek bi sve svoje vrijeme, sve sahate svoga života, čak i udisaje i izdisaje, trebao provesti u onome čime bi postigao visoke ciljeve i da bi se tako sačuvao očite propasti.

A to se jedino može postići prihvatanjem, razmišljanjem i razumijevanjem Kur’ana, otvaranjem njegovih riznica i otkopavanjem njegovoga blaga i usrdnom predanošću njemu. A Kur’an je garancija sreće robova na dunjaluku i na Ahiretu i on ih vodi Ispravnom putu…

Ibn Kajjim