Ko drugom jamu kopa sam u nju upada

Prenosi se da je poznati islamski ucenjak Amir eš-Ša’bi, upozoravajući svoje učenike na vrijednost istinitog govora, a posebno pred vladarima, ispricao ovu priču:

“Razbolio se jedanput lav – car zivotinja, i sve zivotinje su dolazile da ga posjete, osim lisice. Vuk je zelio da se dodvori lavu pa je rekao: – O vladaru nas, ti si se, eto, razbolio i sve zivotinje iz tog carstva dosle su u posjetu, osim lisice. To je zaista drsko od nje…

Lav se zbog toga zestoko naljutio i vijest o tome dosla je do lisice. Ona nije nimalo oklijevala, vec je odmah krenula u posjetu lavu. Kad je dosla do njega, lav ju je ljutito upitao: – Zasto nisi dosla da me obidjes kad si cula za moju bolest? Lisica mu odgovori: – Uvazeni i mnogo postovani care, kada je do mene dola vijest o vasoj bolesti, ja sam se istog trenutka dala u potragu za lijekom, i dosla sam da vas obradujem vijescu da sam nasla lijek za vasu bolest. Naime, vas lijek se krije u vucijoj potkoljenici.

Kada je to cuo, lav je odmah skocio na vuka, razderao mu nogu i pojeo srz iz njegove potkoljenice. Lisica je polahko napustila mjesto dogadjaja i pored puta je cekala da naidje vuk. Kada je naisao raskrvavljene noge, ona mu je podrugljivo doviknula: – O vlasnice crvene noge, kada drugi put budes pred carem, pazi sta ces govoriti! Ovaj put ti je pustena krv samo iz noge.”

Iz knjige: Biserje mudrosti, Abdusamed Nasuf Busatlic