Ko sprema hranu na dženazi?
U našoj tradiciji ukorijenio se običaj prema kojem porodica preminulog priprema obrok za goste na dženazi. Ovakva praksa nije u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a dodatno opterećuje porodicu emocionalno, fizički i finansijski u trenucima kada im je potrebna podrška i mir.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao nam je na ispravno postupanje u takvim situacijama. Kada je primio vijest o pogibiji Džafera b. Ebu Taliba, rekao je:
“Napravite porodici Džaferovoj jelo, jer im je stigla vijest koja ih je zauzela.” (Ebu Davud, 3132; Ibn Madže, 1610)
Ovaj hadis jasno poručuje da porodica koja tuguje ne treba biti opterećena pripremom hrane. Naprotiv, odgovornost zajednice je da im olakša teške trenutke i pruži podršku.
ODGOVORNOST ZAJEDNICE
Islam nas uči suosjećanju i solidarnosti. Rodbina, komšije i prijatelji trebaju preuzeti brigu o pripremi hrane za porodicu preminulog i njihove goste. To nije samo čin dobrote, već i praktična primjena sunneta koja oslikava ljepotu naše vjere. Porodici koja je izgubila voljenu osobu potrebno je vrijeme za sabur i introspekciju, dok zajednica treba biti njihov oslonac.
Umjesto da se porodici olakša, ona se suočava sa zahtjevima koji iziskuju dodatne troškove i trud. Umorni i iscrpljeni članovi porodice nerijetko traže smirenje kroz medicinsku pomoć, dok običaji koji ih opterećuju ne donose ni utjehu ni korist.
U radosnim trenucima, poput svadbi, sunnet nas podstiče na gostoprimstvo. Kada je Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, došao sa tragovima šafrana na sebi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je o razlogu, na što je on odgovorio:
“Oženio sam se, Allahov Poslaniče.”
Poslanik mu je tada rekao:
“Allah ti dao bereket! Napravi gozbu i zakolji makar jednu ovcu.” (Buhari, 5155; Muslim, 1427)
Ovaj primjer jasno ukazuje kako se islamski principi razlikuju u odnosu na okolnosti – veselja ili tuge. Dok su veselja prilika za ugošćavanje i okupljanje, žalost je trenutak kada zajednica treba pružiti podršku, a ne zahtijevati od porodice dodatne obaveze.
PRAKTIČNA PRIMJENA
Umjesto da slijedimo običaje koji dodatno opterećuju porodicu preminulog, trebamo oživjeti praksu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kao zajednica, trebamo preuzeti pripremu hrane, ponuditi pomoć i biti oslonac ožalošćenima.
Također, možemo podstaknuti lokalne zajednice na uspostavljanje jasnih smjernica o ovim pitanjima, kako bi porodice koje tuguju bile pošteđene nepotrebnih pritisaka. Takva djela ne samo da pomažu drugima, već osiguravaju bereket u vlastitim djelima i približavaju nas Allahovom zadovoljstvu.
Ervin Sinanović, prof.