Ko su šiije Husije u Jemenu?

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Nedavni događaji u kojima su ujedinjene arapske vojske na čelu sa Saudijskom Arabijom stale u odbranu suvereniteta svoje države i muslimanskih naroda izazvale su mnogo nerazumijevanja kod muslimana naših prostora. Ko su šiije Husije u Jemenu? Zašto su nasilno i na tiranski način svrgnuli legitimnu vlast Jemena? Da li se ovdje radi o vlastoljubcima ili ekstremističkom puču zarad širenje šiitske ideologije na prostore islamskih ehli-sunnetskih država? Da li su oni samostalna vlast ili su pod tajnom upravom od strane šiitske države Irana? Predsjednik Turske Redžeb Tajip Erdoan je…

stao na stranu islamskih država Zaljeva, stoga i ne čudi agresivan stav koji Iran pokazuje nakon intervencije muslimanskih vojnika Zaljeva. U nastavku vam donosimo kratki presjek u kojima je prof. Senad Muhić objasnio ko su Husije, koji su njihovi ciljevi i kakav je njihov stav prema ehli-sunnetu?

Huti su pokret i ideološka organizacija koja je obznanila svoje postojanje 1990. godine pod imenom: Eš-Šebabu-l-mu’min/Vjernička omladina. U samom početku ciljevi ovog pokreta bili su odgajanje omladine i usvajanje određenih šerijatskih znanja, u skladu sa zejdijskim mezhebom. Zatim pod uticajem određenih faktora, od 2004. godine, ova organizacija se preobražava u oružani pokret. Huti su dobili ime po mjestu Hus koje se nalazi na pola puta između Sa’de na sjeveru i Sa’ne na jugu.

Faza osnivanja i formiranja ovog pokreta:

Dr. Ragib Es-Sirdžani kaže: „Priča o ovome pokretu počinje u mjestu zvanom Sa’de, koje se nalazi 240 kilometara od Sa’ne, glavnog grada Jemena. U tom mjestu je bio najveći broj Zejdija, kada je u pitanju Jemen. Godine 1987. formira se Unija vjerničke omladine koja je imala za cilj izučavanje zejdijskog mezheba. Bedruddin El-Husi je u to vrijeme bio jedan od velikana tog mezbeba i jedan od učitelja u spomenutoj Uniji. Godine 1990. uvodi se višepartijski sistem u Jemenu, te nakon toga Unija omladine postaje Stranka istine/Hizbu-l-Hakk, koja je ujedno predstavljala jemenske zejdije. Kao jedna od najznačajniih političkih ličnosti ove stranke, pojavljuje se sin Bedruddina, po imenu Husejn El-Husi, koji je 1993. i 1997. ušao u predstavnički dom.

Uporedo sa ovim dešavanjima, javlja se veliki razlaz, između Bedruddina El-Husija i ostalih zejdijskih učenjaka u Jemenu, u vezi historijske fetve sa kojom su se složile jemenske zejdije i njihovi učenjaci, na čelu sa Medžduddinom El-Mu’ejjidijem. Spomenuta fetva je ukazala da je u današnjem vremenu neprihvatljivo da se imam/vođa bira, samo ako je hašimijskog porijekla. U njoj se navodi da je uslovljavanje hašimijskog porijekla bilo zbog određenih historijskih dešavanja, a da danas, narod može da bira bilo koga, ako odgovara toj funkciji i da nije uslov da bude iz loze Hasana ili Husejna, radijallahu anhuma.

Bedruddin El-Husi se veoma žestoko suprotstavio ovoj fetvi, pogotovo iz razloga što je on pripadao Džarudijama, jednoj od zejdijskih grupacija, čiji su stavovi u nekoj mjeri jednaki stavovima duodecimalnih (iranskih) šija. Poslije toga, Bedruddin El-Husi je veoma jasno počeo da brani stavove duodecimalnih šija, do te mjere da je objavio i knjigu pod naslovom: Zejdije u Jemenu, pojašnjavajući u njoj oblike bliskosti među Zejdijama i duodecimalnim šijama. Zbog svojih stavova koji se nisu slagali sa stavovima zejdija, bio je primoran da se iseli u Teheran, gdje je živio nekoliko godina.

I pored toga što je napustio Jemen njegovi stavovi, koji podržavaju duodecimalne šije, su se ipak tamo raširili, posebno u području Sa’de i okolnih područja. Sve je to bilo krajem devedesetih godina, tačnije od 1997. U isto vrijeme, njegov sin Husejn napušta Stranku Istine, te osniva svoje posebno udruženje koje je u svome početku bilo kulturno-vjerskog karaktera. Dakle, duhovni vođa ovog pokreta je bio Bedruddin El-Husi, rođen 1345. hidžretske godine.

A Husije su jedna od skupina džarudija koja je dobila naziv po Ebu-l-Džarudu. Džarudije su jedina zejdijska grupacija koja ima status rafidija, iz razloga što ashabe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatraju nevjernicima i što ih proklinju.

Šejh Muhammed b. Abdullah El-Imam veli: „Džarudije daju prednost Aliji nad Ebu Bekrom i Omerom, oni se odriču Ebu Bekra i Omera, smatraju da vođstvo nakon Alije, pripada Hasanu i Husejnu i njihovim potomcima, smatraju da vođstvo Hasana i Husejna je zasnovano na hadisu, neki od njih smatraju da će se određeni imami vratiti pred Sudnji dan, neki dozvoljavaju brak muta, itd. Sve ovo ukazuje na bliskost vjerovanja Džarudija sa duodecimalnih šijama u Iranu.“

Neki od razloga osnivanja pokreta Vjernička omladina:

1. Stavljanje pod kontrolu zejdijskih učenjaka.
2. Borba protiv sunijskih pokreta i organizacija.
3. Širenje ideja koje odgovaraju duodecimalnim šijama.
4. Pokušaj uspostavljanja jakog šijskog tijela na granicama sa Saudijskom Arabijom.

Stav Husija prema ashabima:

Oni smatraju nevjernicima ashabe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Spominje se da je Bedrudin El-Husi kazao: „Ja vjerujem da su ashabi nevjernici, jer su se suprotstavili naredbi Poslanika, sallalallahu alejhi ve sellem, i njegovoj porodici.“

Husejn El-Husi kaže: „Smatram da je Allah sačuvao Kur’an, čak i od onih koji su živjeli u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput Mu’avije, Amra b. El-Asa, Mugire b. Šu’beta, Aiše, koji su predstavljali veliku opasnost nakon smrti Poslanika.“

Također kaže: „Uvažavajući osjećaje sunija, nismo htjeli govoriti o zabludi Ebu Bekra i Omera.“

Također kaže: „Ispravni prethodnici (prve generacije muslimana) su ljudi koji su se izigravali sa ummetom. Oni su započeli nepravdu i razdor među sljedbenicima ummeta. Kažem to jer su najpoznatije ličnosti te generacije: Ebu Bekr, Omer, Osman, Muavija, Aiša, Amr b. El-As, Mugire b. Šu’be. Čak i to da se oni smatraju predstavnicima ispravne generacije je neispravno i propala tvrdnja.“

Stav Husija prema ehli sunnetu:

Bedrudddin El-Husi kaže: „Stav da se ne amina nakon Fatihe naglas je u današnjem vremenu najispravniji, iz razloga što je aminanje jedan od simbola nevasiba, a oni su, prema stavu duodecimalnih šija, oni koji daju prednost Ebu Bekru, Omeru i Osmanu nad Alijom.“

Zaključak: Kao što smo vidjeli iz navedenih citata šiije Husije, koje su izvršile državni udar na legitimnu vladu Jemena, su, očigledno, pod vodstvom Irana gdje također nalaze svoje gnijezdo i izvorište svoje ideologije. Zbog svega navedenog jasno je da se u Jemenu ne radi „o još jednom sukobu među muslimanima“, već sje tu posrijedi jasna i obavezna odbrana časti i suvereniteta ehli-sunneta. Zbog istog razloga bi odgovorne institucije Bosne i Hercegovine trebale aktivnije poraditi na upozoravanju Bošnjaka od velike opasnosti šiija koje su pustili svoje korijenje po baščama naše domovine.

Pripremili: Senad Muhić i Eldar Tutnić
Prema knjizi: Maza ta’rifu ‘an El-Husijjin/Šta znaš o Hutima, autora Alije Sadika.