Koje su koristi nade u Allahovu milost?

Nada u Allahovu milost donosi ima mnoge koristi, a neke od njih su sljedeće:

-Više truda i veća predanost u obavljanju ibadeta

-Veća želja za iskrenom pokornošću Allahu Uzvišenom

-Više upućivanja dova u iščekivanju odgovora na njih

-Povećanje potrebe za Gospodarom, shvaćanje da ne možemo biti bez Njegove milosti i dobrote

-Uzvišeni Allah voli da Njegovi robovi traže uslugu od Njega i mole Ga, a ljute Ga oni koji se klone upućivanja dove. Insan sa iskrenom nadom nadom u Allahovu milost, upućuje mnogo više dove od ostalih. Gubljenje nade i padanje u očaj nisu dozvoljeni iskrenom vjerniku, Allah Uzvišeni u Časnom Kur’anu kaže: „Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“ (Jusuf, 87.)

-Uživanje na putu prema Allahu Uzvišenom i ahiretu, osoba sa nadom ima svoj cilj – Džennet. Kada se ne bismo nadali Džennetu, kako bismo nastavili svoj put?

-Povećavanje ljubavi i zahvalnosti prema Gospodaru. Kada čovjek nakon upućivanja dove dobije ono što je tražio i čemu se nadao, još više će se uvećati njegova ljubav i zahvalnost, a nakon toga još više će zavoljeti upućivati dove. Što se tiče zahvalnoti, Allah kaže sljedeće: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.“ (Ibrahim, 7.)

-Povećanje strahopoštovanja prema Allahu i bolje upoznavanje Njegovih osobina (imena). Nada je povezana sa strahom od Allaha Uzvišenog, jer onaj ko se nada milosti i Njegovom Džennetu, bojat će se da možda ne čini dovoljno da bi ih bio dostojan; ovo je doista prekrasan odnos između dva različita stanja srca vjernika: nade i straha. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Tako mi Allaha, ja od svih njih Allaha najbolje poznajem i od njih Ga se najviše bojim.” (Muttefekun alejhi). U tom kontekstu su riječi Allaha Uzvišenog: „A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.“ (Fatir, 28.)
_________

Nadalje, Uzvišeni Allah želi da Njegovi robovi iskažu pokornost i na druge načine – poput poniznosti pred Njim, oslanjanja na Njega u svemu, traženja Njegove potpore, straha od Njega, ustrajnosti u izvršavanju Njegovih odredbi i zahvaljivanje na Njegovim blagodatima. Tako je Allah Uzvišeni odredio da ljudi griješe, kako bi se kajali i tražili oprost. Da ljudi ne griješe, ne bi osjećali potrebu poniziti se pred Njim ili tražiti Njegov oprost, niti bi mu se pokajali. Nakon grijeha, iskreni rob će biti ponizan pred Uzvišenim Allahom, a zatim će gajiti nadu da će mu Uzvišeni Allah oprostiti grijeh. To rezultira time da se srce sve više veže za svog Gospodara.

Postoje tri vrste nade, od kojih su dvije pohvalne, a jedna nije:

1. Nada poslušne, pokorne osobe koja se nada nagradi od Uzvišenog Allaha.
2. Nada grešne osobe koja se nada oprostu Uzvišenog Allaha.
3. Nada nemarne osobe koja kontinuirano griješi, a zatim se nada oprostu Uzvišenog Allaha, ne trudeći se postići Njegov oprost. Ovo je lažna nada i željno razmišljanje i to se nikako ne smatra stvarnom nadom u Uzvišenog Allaha.

Prevedeno i prilagođeno sa : https://www.islamweb.net/