Koliko je često krv prolivena zbog jedne izgovorene riječi…

Stvarnost mnogih smutnji je da se njihovo sjeme posije na skupovima ogovaranja i klevetanja dok u isto vrijeme ljudi ne očekuju da će to dovesti do vrhunca do kojeg dođe.Potom to vodi ka privatnim razgovorima koji rezultiraju optužbama između ljudi. Potom se potpali i rasplamsa toliko da njeni plamenovi ne mogu biti ugašeni čak ni od onih koji su prvi podstakli njeno zlo.Oni koji ogovaraju, koji jedu meso drugih, su oni koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem opisao kada je rekao:

„Doista, među ljudima ima onih koji su ključevi ka dobru i oni zatvaraju vrata zla.I doista, među ljudima ima onih koji su ključevi zla i oni zatvaraju vrata dobra.Radosne vijesti onome kojem je Allah dao ključ dobra u njegovim rukama a teško onome kojem je Allah dao ključ zla u njegovim rukama.“ (Ibn Madže, hasen)

Ovdje su neki historijski dokazi izjave: „koliko je često krv prolivena zbog jedne izgovorene riječi“. 

Ebu Ma’bad Abdullah ibn Akim al-Johani, veliki tabi’in je u jednoj hutbi rekao: „Ja neću pomoći ubistvo ijednog halife nakon Osmana“. Jedan čovjek, iznenađen ovom njegovom izjavom reče: „O Ebu Ma’bad, zar si ti učestvovao u njegovom ubistvu?!“ On reče: „(Ne) ali ja smatram da je spominjanje čovjekovih grešaka pomaganje u njegovom ubistvu (stoga to neću raditi)“. (Tabaqat ibn Sa’ad)

I doista je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Ponekad čovjek izgovori riječ koja Allaha rasrdi i ne obraćajući pažnju na nju, a da zbog nje bude bačen u Džehennem.” (Buharija)

Tako su oni koji su žurili u širenju klevetanja vodili račun o Osmanovim, vođom pravovjernih, presudama i prikazivali su ih drugima onako kako su njihovi slabi umovi i bolesna srca tumačila i tako su uzeli to kao put ka potpaljivanju smutnje. (Više o ovome u Knjizi „Al-Awasim min Al-Qawasim“)

Kada je Huzejfe čuo za ubistvo Osmana ibn Affana, on je rekao: „O Allahu, prokuni njegove ubice i zlostavljače.O Allahu mi smo grdili njega i on je grdio nas (t.j.naređivali dobro, zabranjivali zlo) ali su oni to uzeli kao opravdanje za fitnu (smutnju).O Allahu, ne daj im da umru osim putem mača.“ (Al Kamil-Ibn al-Asir)

U sljedećim incidentima je lekcija da doista „Smrt može biti uzrokovana ogovaranjem“:

Rašid al-Hajjar je rekao: „Otišao sam sa svojim gospodarom u Mekku i prenoćili smo tamo.Jednog dana nam je došao čovjek i rekao Sufjanu: ‘O Ebu Abdullah, danas su došla dvojica Salihovih sinova, Hasan i Ali’. On reče: ‘A gdje su oni?’ On reče: ‘U tavafu’. On reče: ‘Kada prođu, pokaži mi ih’. Tako kad je jedan od njih prošao ja rekoh ‘Ovo je Ali’ a kada je drugi prošao rekoh ‘Ovo je Hasan’.On reče: ‘Što se tiče prvog, on je drug ahireta (ispravan), ali što se tiče drugog, on je drug mača, ništa ne može napuniti njegov stomak.’Čovjek koji je bio sa nama ustade i obavijesti Ali’ja.Moj gospodar je otišao kod Ali’ja sljedeći dan i pozdravio ga, potom je došao Sufjan da ga pozdravi.Ali mu reče: ‘O Ebu Abdullah, šta je dovelo do toga da tako pričaš o mom bratu juče?’ Možeš li garantovati da te riječi neće doći do Ebu Džafera i da on zauzvrat pozove u ubistvo tebe?’ Pogledao sam u Sufjana koji je počeo govoriti: ‘Tražim oprost od Allaha’ a suze su lile iz njegovih očiju. (Sijar A’lam al-Nubala)

Drugi incident se prenosi od Abdur-Rahmana ibn Jezida ibn Džabira:

„Bili smo sa Radža ibn Hejwa i govorili smo o zahvalnosti na blagodatima:On reče: ‘Niko istinski nije zahvalan Allahu na blagodatima’. Jedan čovjek sa ogrtačem preko glave je prošao pored nas i rekao, ‘Čak ni vladar?’

Mi rekosmo: ‘A šta ima spominjanje vladara sa ovim?! On je samo čovjek među ljudima.’

Mi nismo znali ko je on pa se Radža okrenuo nama i rekao: ‘Prišao vam je onaj koji nosi ogrtač pa ako budete pozvani i morate se zakleti, zakunite se.’Mi nismo shvatili šta nam govori sve dok stražar nije došao njemu i rečeno mu je kad je bio doveden kod vladara: ‘O Radža, vođa pravovjernih je spomenut u tvom prisustvu i ti ga nisi podržao?’On reče: ‘A o čemu je to bilo , o vođo pravovjernih?’On reče: ‘Ti si rekao „Niko istinski nije zahvalan Allahu na blagodatima“. Tebi je rečeno, ‘Čak ni vladar?’ Ti si odgovorio: ‘Vladar je čovjek među ljudima!’

Ja (Radža) kažem: ‘Nije tako bilo’.On reče: ‘Tako ti Allaha?’ Rekoh: ‘Tako mi Allaha’.Vladar je pozvao stražara koji mu je to prenio i bio je bičevan sa 70 udaraca bičem sve dok ga ja nisam ostavio okrvavljenog.On (stražar) reče: ‘Dozvolio si ovo da se desi a ti si Radža ibn Hejwa?!’ Ja mu rekoh: ’70 udaraca bičem na tvojim leđima su bolji od ubistva jednog muslimana.’

Ibn Džabir reče: ‘Nakon toga, kad god je Radža sjedio na skupu, osvrnuo bi se i rekao ‘Pazite na onog sa ogrtačem!’ (Sijar A’lam al-Nubala)

Pjesnik je rekao:

Mladić može umrijeti zbog posrnuća svog jezika,

Dok rijetko umre zbog posrnuća svojih stopala

Posrnuća njegova jezika mu mogu odrubiti glavu

Dok posrnuća njegovih stopala ga samo uspore!