Kome dokazuješ svoju sreću?

Svakodnevno smo svjedoci objava naših poznatih i nepoznatih virtualnih prijatelja na društvenim mrežama koje pokazuju njihov „idealan život“. Insan bi rekao- med i mlijeko. A nerijetko, poznajemo stvarnu sliku njihovih života i potpuno nam je jasno da sve i nije tako idealno kao što izgleda. Često vidimo objavu „luksuzne hrane“ koju osoba možda jednom mjesečno pojede. A čak i da je jede svaki dan- čemu objava svoje hrane drugima? Ili zaljubljeni bračni par, koji u stvarnom životu daleko je i od slova lj, a kamoli da živi sa ljubavlju. Neka majka svoju djecu „zakiva u oblake“, a i sama je svjesna da laže i sebe i druge…

Čemu naša potreba da dokazujemo svoju sreću drugima? I hoćemo li zaista biti sretni ako na društvenim mrežama objavimo da smo sretni?

Dragi brate i sestro,

Znaš li da je tvoja istinska sreća daleko od virtualnih sreća? Znaš li da sretan biti ne znači- drugima dokazati svoju sreću? Sreća se živi. I ona se ne dokazuje i ne pokazuje. Sreća se čak skriva. Skriva se daleko od zavidnih očiju, ljubomornih srca, i onih kojima sreća nije data. Nikada ne znamo koja od ove tri skupine će vidjeti našu sreću- i možda- svojim pogledom, uzdahom ili željom- biti sebebom da  nas naša sreća napusti.

Da li smo svjesni da nekada, ne tako davno, društvene mreže nisu ni postojale. A ljudi su bili sretni. I to istinski sretni i zadovoljni. Ne virtualno! Živjeli su svoj život skromno, čuvali svoju intimu, i nisu pokazivali svoju harmoniju svima- da vide i gledaju. Nikada kao sada nije lakše upoznati čovjeka. I istražiti njegovu prošlost, sagledati sadašnjost i naslutiti njegovu budućnost. Čak nam je dovoljno otvoriti neki profil na društvenoj mreži i vidjeti: šta osoba jede, gdje voli izlaziti, čime se bavi, koga ima od porodice, kako razmišlja, njen ljubavni status itd…

Nesvjesno smo postali poput otvorene knjige koja je dostupna svemu i svakome. I dostu i dušmanu. I što je najgore- uživjeli smo se u virtualni život više nego u stvarni. I tako, postali smo „sretni“ živeći sretno na društvenim mrežama. I da nije žalosno, nekada bi zaista bilo i smiješno.

Dragi brate i sestro,

Tvoja hrane neće biti bolja ako je objaviš na društvenoj mreži. Naprotiv, ode njen bereket.

Tvoj muž/žena neće te više voljeti i bolje prema tebi postupati ako objaviš sliku na kojoj piše da se osjećaš voljeno.

Niti će tvoje dijete postati poslušno ako uz njegovu ili njenu sliku napišeš barem deset epiteta…

Jer, život je ono što počinje kada ostavimo mobitele i isključimo kompjutere. I to je naša stvarnost, sreća ili nesreća. Poradimo na usavršavanju toga. Na istinskoj našoj sreći i sreći nama dragih i bliskih insana. Tek tada- naš život će biti istinski sretan.

Halima Lj.