Konzumerizam i djeca
Narod je, od strane okupatora, konzumeristički usmjeren zbog potrebe da se ovlada njegovim resursima. Umjesto brige o stvaranju zajedničkih vrijednosti, društvo se kroz strukturirane i nasrtljive kampanje javnog komuniciranja, navikava na vrednovanje ljudi prema kupovnoj moći, statusnim simbolima i životnom stilu. Stalno se, i na različite načine, reklamiraju forsirane klasne podjele, temeljene na nasljednim ili kriminalnim “postignućima” pojedinca i količini, cijeni i vrsti konzumiranih proizvoda. Rezultat je, naravno, osiromašenje i destrukcija društva.
‘Današnja djeca bombardirana su raznoraznim reklama. Dječji apetit za igračkama raste dok se jednakom brzinom novčanik roditelja ne puni. S obzirom na karakteristike mišljenja djeteta predškolske dobi, ono ne može razumjeti pravu vrijednost novca. Ako se dijete ne pouči drugačije, tada novac vidi kao nešto što odrasli imaju, a što će iskoristiti onda kada ono nešto poželi zbog čega je poželjno od malih nogu poticati dijete na to da razvije odgovornost prema novcu.
Na koji način se to može učiniti?
Postavljanjem jasnih granica od rođenja te razlikovanje djetetovih potreba i želja temelji su na kojima leži i odgovornost prema novcu. Isto je važno biti i dobar model ponašanja, odnosno, ako želite da se dijete odgovorno odnosi prema novcu, to moraju i roditelji činiti.
Kako dijete sve više počinje uočavati i zanimati novac, poželjno je da mu se istakne otkud novac dolazi, pokazati mu kako novac izgleda, dozvoliti mu da se igra s kovanicama. Moguće je da će ono već u dobi od četiri godine u svojoj igri odigravati odlaske u prodavnicu i koristiti bilo kakve predmete (ali će prihvatiti i imaginarni novac) u svrhu novca. To ukazuje na to da je dijete shvatilo kako kupnja izgleda, no to ne znači da mu je vrijednost novca uistinu jasna (dijete će reći da je vrijednost nekog predmeta onaj iznos koji mu prvi padne na pamet pa tako običan tanjur u igri može koštati 1.000 KM). Povremeno mu možete dozvoliti u pravoj kupnji, kada dijete već razlikuje kovanice, da samo izbroji novac i vidi na koji način se novac pretvara u robu.
S vremenom možete poučiti dijete o kućnom budžetu s ciljem da shvati koliki iznos se mjesečno potroši na njegove potrebe i želje te ga potaknuti na vlastitu štednju. Pri tome svakako razgovarajte i o opravdanosti kupnje – je li predmet zaista koristan i potreban. Odnosno, važno je da dijete nauči da nije dovoljno samo imati novac da bi se moralo kupiti nešto; ta kupnja treba biti opravdana’.
‘Jedna od stvari koje prvenstveno treba imati na umu je ta da je svako djetetovo ponašanje pod direktnim utjecajem roditelja. Drugim riječima, roditelj odgojnim postupcima ima velik utjecaj na djetetovo ponašanje i moguće je preventivno djelovati na to da dijete ne razvije problem konzumerizma, koliko god se to činilo teško i nemoguće u današnjem društvu. Roditelji ponekad nesvjesno rade grešku da instrumentaliziraju sustav nagrada i kazni, odnosno da dajemo poruku djetetu kada je dobro, da će za nagradu dobiti nešto materijalno. Onda se dogodi situacija da dijete dobiva stvari, neovisno o konkretnoj potrebi za tom stvari, pri čemu se gubi vrijednost te stvari. To ne znači da nećemo kupovati djeci igračke, no važno je razmisliti koji je razlog što ih kupujemo i kakvu poruku pritom šaljemo djeci’.
Kako izbjeći medijski pritisak i utjecaj reklama?
Ako dijete ima previše igračaka, može učiti da su primarno vrijedne samo materijalne stvari te uz to, najčešće, da ‘imati’ znači biti važan, biti najbolji, glavni, dok istovremeno može zaboraviti na međuljudske odnose koji nas čine ljudima. Ako se pak dijete uči pretjeranoj skromnosti, istovremeno se može djetetu poručivati da njegove potrebe za npr. druženjem, biti uključen u igru nisu važne (jer ako sva druga djeca imaju neku igračku i samo jedno dijete nema, vjerojatno će to dijete biti isključeno iz igre). Baš zbog toga je važno poučavati dijete temeljnim ljudskim vrijednostima
Kada je riječ o utjecaju reklama na dijete, važno je da roditelj medijski opismenjuje dijete od ranog doba. Medijski odgoj usmjeren je na osposobljavanje djeteta da zauzme kritički stav pri (ne)prihvaćanju poruka koje nam različiti mediji posreduju, da razvije svjestan odnos prema njima te da razvije medijsku sposobnost (kompetentnosti). Putem odgoja o medijima, što nam oni pružaju, djeca mogu smanjiti svoje apetite za igračkama koje su im na reklamama, crtićima i različitim mjestima kretanja nadohvat ruku te tako ne postati rob materijalističkog društva.
Nemoguće je dijete u potpunosti izdvojiti iz toga zbog čega je važno da nauči temeljne ljudske vrijednosti putem igračaka, a ne obrnuto. Treba raditi na medijskom opismenjavanju djeteta, da dijete nauči razlikovati bitno od nebitnog, stvarno od nestvarnog, da stvori kritički stav prema ponudi, a ne da bude uvjereno da mora imati sve jer je jedino tako važan kao što je to servirano u reklami. Roditelj može vlastitim primjerom potaknuti dijete da razmišlja samo za sebe, da stvara kritičke stavove o onome što mu se nudi. No za to je potrebno da roditelj zna što je njemu osobno važno, čemu želi poučiti dijete i na koji način će to učiniti. Ponekad treba mnogo rada na sebi da bi se došlo do ovih odgovora.
Ako dijete traži da mu se kupe neke igračke zato što njegovi prijatelji imaju takve igračke, a ne zbog vlastitog interesa za njih, to nam može govoriti da je djetetu iznimno važno da se uklopi u grupi vršnjaka i da se boji odbacivanja ako će biti drugačiji. Roditelji trebaju prepoznati ako se radi o tome te ohrabriti dijete da vjeruje u sebe i gradi pozitivnu sliku o sebi neovisno o tome ima li iste ili drugačije igračke i interese u odnosu na svoje vršnjake.
Novac nije sve
Ono što je najvažnije naučiti djecu je da, iako je važan u životu, novac nije sve. Možete nagraditi djecu na druge načine, kao što su davanje pohvala, odlazak na izlet ili priprema omiljenog obroka. Pokažite im da vrijeme provedeno sa porodicom i prijateljima nema cijenu, ali ima veliku vrijednost.
Da roditelji djeci, umjesto materijalnog, ponude puno ljubavi i pažnje, pri čemu je važno razdvojiti jedno od drugoga. Na primjer, može se dogoditi da dijete percipira da ima roditeljsku pažnju jedino kada se ide u kupnju ili pohvalu jedino kroz materijalne nagrade i onda traži upravo to materijalno, kako bi u biti došlo do ljubavi i pažnje.
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
