Kradljivci vremena

Vrijeme. Ili ćemo ga iskoristiti, ili ćemo ga pustiti da teče, poput otvorenog mlaza vode. Nigdje, u beskorist. Minutu po minutu, sate i godine našeg života. A svakim danom, bliži smo povratku Njemu i danu kada ćemo račun polagati i za naše vrijeme pitani biti. Uzvišeni Allah se u suri El-Asr (Vrijeme) zakleo vremenom, pozivajući nas na vrijednost blagodati vremena i potrebu da tu blagodat iskoristimo u činjenju dobra i širenju dobra. Na drugom mjestu u Kur’anu (sura El-Enbija), Uzvišeni nas podsjeća na blizinu časa polaganja računa i naš nemar spram vremena koje prolazi:

„Ljudima se bliži čas polaganja računa za djela koja čine na ovom svijetu, a oni žive bezbrižno, ne pripremaju se za Veliki dan, okreću leđa i zabavljaju se.“ (El-Enbija, 1)

Svaki dan našeg života je nova prilika, ali možda i posljednja, da učinimo dobro, popravimo sebe, pokajemo se i krenemo ispočetka, ka putu dobra i istine. I svaki taj novi dan našeg života ujedno može biti i posljednji, posljednja prilika za naša dobra djela, naše pokajanje i naš novi početak. I šta ako nam, uistinu, bude posljednji? Da li se ikada probudimo sa ovakvim razmišljanjem?

Da li se ikada pitamo šta je „kočnica“ našeg ahiretskog napretka? Ko su kradljivci našeg vremena?

U najvećem broju, danas, to su upravo društvene mreže, igrice i serije/filmovi. Svako od nas vrlo dobro zna koliko provede vremena dnevno uz nešto od navedenog. I svako od nas zna koliko mu brzo vrijeme prođe u “tračenju vremena“. „Samo da vidim šta ima na facebook-u“- a zatim nam prođe jedan ili više sati u pregledavanju tuđih objava. Kakva nam je korist od toga (dunjalučka, a kamoli ahiretska)? Čemu nas vodi svaki novi dan? Šta je naš cilj?

Zamislimo, naši zadnji momenti života mogu da budu provedeni baš na društvenim mrežama, ili nam melek smrti može da dođe dok igramo igrice ili gledamo seriju? Neko će reći da nam treba razonode na ovom svijetu, međutim, šta ako društvene mreže diktiraju našu svakodnevnicu? Šta ako zbog njih jedva stižemo obaviti farz namaze, a o sunnetima ili nafilama ne možemo ni pričati? Šta ako danima ne uzimamo Kur’anil-kerim u ruke, ali zato satima igramo igrice na mobilnom telefonu ili laptopu? Zar to nije strašno i alarmantno za iman svakog od nas? Zar nije strašno za stanje Ummeta?

Gdje su sljedbenici Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem? Gdje su nestali oni koji su vrijeme provodili uz Kur’an i noćni namaz?
_____________________

Možda su ove društvene mreže i izazovi tehnologije predznaci Dedžala. Možda imaju zadaću da oslabe naš iman i udalje naša srca od Gospodara. Možda ćemo na kraju biti lahak plijen Dedžala, Allah da nas sačuva. I možda bismo već sada trebali da se borimo surom El-Kehf protiv Dedžala i njegove smutnje, crpeći njene poruke i vraćajući se blizini Kur’ana…

Ukoliko ne znamo kontrolisati svoje vrijeme provedeno na društvenim mrežama i ukoliko ga ne znamo usmjeriti ka dobru, onda budimo odlučni da ga „prisilno“ ograničimo ili potpuno uklonimo naš pristup društvenim mrežama (izbrišimo aplikacije za pristup). Jer, možda je ovaj dan našeg nemara naš posljednji dan. I možda ono sutra u kojem namjeravamo napraviti korake promjene neće ni doći…Vrijeme koje prođe odlazi u nepovrat. Ono je najskuplja stvar koju najlakše trošimo. I skupocjenost čiju vrijednost ne cijenimo ili potcjenjujemo.

Gospodaru naš, molimo Te da nas udaljiš od svega onoga što nas udaljava od Tebe i da nas učiniš od onih koji će cijeniti i ispravno koristiti blagodat vremena. Amin.