Bivši kršćanin i namaz

Otprilike sedmicu dana uzastopno sam dolazio u mesdžid koji se nalazi u bolnici i svaki put kad bih došao, zatekao bih jednog čovjeka. Nekad bih propustio sunnete prije farza, pa bih ih naklanjao poslije namaza, tako da sam ostajao zadnji u mesdžidu. Međutim, ovaj čovjek nikada nije htio da izađe prije mene.

Jednog dana obratio sam mu se prvo mu nazvavši selam, a kada mi je uzvratio, upitao sam ga: “Mašallah, jesi li novi službenik ovdje?” “Nisam, vala, stari sam radnik”, odvratio je. “Dobro, ali nisam te ranije viđao. Da nisi klanjao u drugom mesdžidu?”, upitao sam. Rekao je: “Ne. Ja sam bio kršćanin, a islam sam prihvatio prije sedmicu dana.” Rekao sam: “Odlično, mašallah! Vidim da prvi dođeš, a zadnji izađeš.”

Tada je rekao: “Ja osjećam nešto u srcu, možda vi to ne osjećate. Prvi put kad sam ušao u ovaj mesdžid, svoj prvi farz-namaz klanjao sam u prvom safu. Moj osjećaj je bio drugačiji od osjećaja ostalih ljudi. Znam da me onaj što je pored mene, koji ima četrdeset godina, pretekao na putu ka Gospodaru. On je četrdeset godina u pokornosti, a ja u zabludi. Onaj pored mene koji ima šezdeset godina, čije je lice ostarjelo na Allahovom putu, pretekao me je ka Gospodaru. Efendija najviše, a i svi ostali pretekli su me na putu ka Gospodaru. Pa sam tražio šta je Allahu najdraže kako bih ih stigao. Tražio sam u hadisima i našao sam da će pred Allahom, Gospodarom svih svjetova, prvo od djela biti predstavljen namaz. ‘Pa ako namaz bude valjan’, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ‘valjat će i ostala djela, a ako ne bude valjao…’

Od tada sam na svakoj sedždi tražio pomoć od Allaha, da, kada se otvore suhufi (papiri) pred Allahom, da piše: ‘Prvi ušao, a zadnji izašao.’ Kada pred Njim bude predočen moj ikindija-namaz, želim da kažem: ‘Gospodaru, prvi sam Ti došao!’ ‘Požurio sam k tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan. (Ta-ha, 84)’ Uvidio sam tada da je Uzvišeni Allah, kad je propisao propise vjere, napravio stub tim propisima koji ih nosi na Zemlji. Taj stub je namaz. Nisam želio da mi taj stub bude nestabilan, pa sam odlučio da ojačam stub vjere, da bi ono što nosi – vjera bilo stabilno. Da budem čvrst u vjeri. Tako mi Allaha, dok abdestim osjećam slast gledajući kako voda kapa sa mene, prisjećajući se hadisa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi Muslim: ‘Sa vodom ili zadnjom kapi vode spadaju grijesi.’”

Sa predavanja Dr. Abdulmuhsina El-Ahmeda
Obrada: YT kanal: Džemat Donji Gostović
Za N-um.com pripremio Admir Ćomić