Kud svi, tu i ja…
Ispriča mi danas jedna draga žena priču o svojoj svekrvi. Udala se za momka koji u ono vrijeme (komunizma) bijaše se okrenuo vjeri. Njegovi roditelji to nisu voljeli, niti su ga u tome podržavali. I prije nego se oženio, s njim su vodili „borbe“. A nakon što se oženio, i nakon što su vidjeli da mu je i žena vjernica a ne neka po njihovoj mjeri i ukusu, svoje borbe su okrenuli i prema njoj. Često bi joj svekrva dolazila kada joj muž bude na poslu, vrijeđala vjeru, psovala levhe, tespih, džamiju… Borila se protiv njihove vjere svim silama. Tako je jednom u razgovoru sa snahom kritikovala ih riječima: „Što se izdvajate? Kud sav svijet tu i vi, tu i ja.“
Snaha joj je postavila pitanje: „Ako bi vidjela da svi ljudi stoje na kiši i kisnu, da li bi i ti stajala? Ili bi potražila neko mjesto da se skloniš?“ To ju je zbunilo, pa se samo osmijehnula. Nakon toga je smanjila direktne napade, ali ih opet nikada nije prihvatila.
____________
Razgovarala sam sa jednom osobom o njenom nemaru spram namaza, provođenju vremena u besposlici, slabosti da se izbori sa svojim strastima… Kako bi joj dočarala prolaznost ovog svijeta, počeh pričati o dženazi, polaganju mrtvaca u kabur, dozivanju na talkinu, konačnom ostajanju u mračnoj utrobi zemlje bez igdje ikoga. Svaki čovjek će tada biti suočen sam sa sobom. Konačno, ali bez povratka.
Iznenadi me odgovor „da nas sve to čeka“. „Da“, rekoh. „Ali tebe tvoj račun čeka, mene moj. Svakog svačiji. Šta imaš od toga što će u kabur leći svako, kada tebi niko pomoći ne može. A ne možeš ni ti drugom. Brini se za sebe.“
____________
Zašto smo vezani za većinu. Za sve. Zar je bitno gdje će svi, ili gdje će većina? Zar bi skočio/la u vodu da se ugušiš- kada bi to učinili svi ili većina? Zar bi želio/ željela da budeš siromah- kada bi svi bili siromašni ili većina?
Dunjaluk nam je pokazao da nerijetko roditelj izda dijete, dijete roditelja. Kada je najteže, kada je „gusto“. Pričala mi je jedna žena kako je bila spustula svoju malu djevojčicu u namjeri da je ostavi, dok je bježala u ovom sada ratu- jer više nije imala snage da s njom trči. Pokupila ju je neka djevojka, sažalila se na nju i nosila je sve do slobodne teritorije. A šta će tek biti na Ahiretu? Šta će tek biti na Danu suda?
Nemojmo se zavaravati većinom. Zar oduvijek broj iskrenih, spašenih i „uvijek prvih“, zahvalnih, nije bio mali? Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „A malo je robova Mojih zahvalno.“
Koliko je bilo sljedbenika Poslanika? Zar je bitna brojnost? Oni za kojima se povedemo u grijehu- oni će prvi od nas bježati na Sudnjem danu. Oni će nas prvi izdati. A mi sada želimo biti kao oni. Želimo se uklapati u većinu. Želimo biti kao većina. Želimo biti sa većinom. A šta nam vrijedi većina, ako gubimo sa većinom blizinu Stvoritelja? Ništa nije vrijedno kao On i Njegovo zadovoljstvo.
Allah Uzvišeni je u Kur’anu rekao Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: „I bori se na Allahovom putu – makar bio sam.“
Makar bio sam, budi na istini. Makar bio sam, biraj Allaha. Ostavi grijeh zarad Njegovog zadovoljstva. Ostavi grijeh, spasi se na lađi spasa. Vidjet ćeš da ti većina ne može pružiti zadovoljstvo koje možeš osjetiti u samo jednom trenutku blizine Njemu. Shvatit ćeš da kada pronađeš svoj put sreće, većina više neće biti bitna.
Pronađi svoj put sreće u pokornosti Njemu. Spasi sebe od sebe (svoga nefsa) da bi vječno bio sretan. Ne dozvoli da te obmane većina. Tama uvijek pokriva veći dio prostora – ali svjetiljka iako jedna- moćna je da razbije tamu.