Kultura ponašanja prilikom razvoda braka

Islam posebnu pažnju pridaje braku i bračnim odnosima. Brižljivo pazi i čuva bračnu harmoniju. Sa puno pažnje i takta pokušava sačuvati bračnu zajednicu od raspadanja. To dozvoljava samo ako nema nikakvog načina da bračni sklad i harmonija opstanu. Ukoliko, eventualno, i dođe do raspada bračne zajednice, islam je precizno regulirao sve detalje vezano za taj slučaj, kako bi sačuvao dostojanstvo svakog od supružnika.

Niko nije pridao važnost braku i porodici kao osnovnom temelju ljudskog društva kao što je to učinio islam. Dom i porodična atmosfera, prema islamu, su sklonište i smiraj za dušu i tijelo. U takvoj atmosferi duše se susreću u ljubavi, samilosti, saosjećanju i posebnoj radosti koja se ne može oćutiti u drugačijoj atmosferi. Samo u takvoj idiličnoj atmosferi može proteći sretno djetinjstvo i sretna mladost. Ta veza duše koja čezne za drugom, ta veza ljubavi i samilosti, osjećaja i blagosti, intime i ljubaznosti, najbolje je ilustrirana kur’anskim riječima: «I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost…» ili: «…one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća».

Ko istančano promišlja osjeti u ovim kur’anskim ajetima posebnu nježnost i savršenu blagost. Osjeti savršeni iskaz o suštini veze koju islam određuje, uz istovremeno vođenje računa o svim ciljevima tog udruživanja, uključujući tu i produžavanje života posredstvom potomstva. Na taj način islam daje svim ovim ciljevima pečat čistote i nevinosti i pravi sklad i harmoniju između njihovih usmjerenja i aspiracija. Kada Allah Plemeniti veli: «Žene vaše su njive vaše!», On, primjetno je u tim riječima, jasno potcrtava značenje plodnosti i umnožavanja.

Ovaj lijepi kutak i sretno pribježište islam okružuje svom svojom pažnjom, blagošću i garancijama. Shodno univerzalističkoj naravi islama, kako primjećuje Sejjid Kutb,on se ne zadovoljava samo duhovnim ozračjima, već ih prate zakonska regulativa i šerijatskopravne garancije. Inače, u svijesti iskrenih vjernika ustalilo se uvjerenje da život bez braka, makar i nakratko, ne zaslužuje Allahovo zadovoljstvo. Tako se prenosi da je Alija b. ebi Talib, r.a, požurio da se oženi odmah nakon smrti Fatime, r.a, kćerke Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Komentirajući taj svoj postupak, rekao je: Bojim se Allaha, da ga sretnem neoženjen! Brak se u svjesti vjernika uzdiže do nivoa svetosti, obzirom da se njime iskazuje predanost svome Gospodaru.

Analizirajući odnos islama spram braka i bračne zajednice, dolazi se do fascinirajućih zaključaka. Naime, u ranijim narodima položaj žene je bio ponižavajući. Islam je podigao ženu na nivo koji je dostojan ljudskog divljenja. U islamu se novorođenče živo ne sahranjuje i ne ponižava. Djevojka se ne udaje bez njenog pristanka i njene dobre volje.

Islam prezire razvod braka

Iz dosadašnjih činjenica jasno se zaključuje da islam podstiče i izgrađuje stabilnu bračnu zajednicu i radi na tome da ojača harmoniju između bračnih drugova. Međutim, budući da je islam prirodna vjera i da odgovara na prirodne potrebe svake osobe, prirodno je da dođe, ponekad, do nesuglasica koje se ne mogu prevazići. Nekada je prirodni lijek za neku bračnu bolest jedan neobičan zahvat koji se naziva razvodom braka. Iako islam bračni ugovor naziva misakan galizan/čvrstom obavezom, kao što Allah Uzvišeni veli u suri en-Nisa’: «i kad su one od vas čvrstu obavezu uzele», ipak Allah dozvoljava, u iznimnim slučajevima, razvod bračne zajednice, kako bi, na taj način, sačuvao dostojanstvo jednog ili drugog bračnog druga ili spriječio njegovo ponižavanje i maltretiranje.

Pokušaj devalviranja braka i angažiranje na dishramoniji bračne zajednice okarakteriziran je u islamu veoma negativnim, pa svako onaj ko učestvuje u razdvajanju muža od žene, rizikuje da izađe iz Poslanikove, s.a.v.s, bašče i njegovog časnog Sunneta. U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, jasno prijeti: Nije od nas onaj ko odvaja muža od žene!

Allahov Poslanik, s.a.v.s, oštro prijeti svakoj ženi koja, bez opravdanog razloga, traži razvod braka. Sevban, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Miris dženneta će biti uskraćen onoj ženi koja, bez opravadanog razloga, bude tražila razvod braka».

Iščitavajući Kur’an i hadis dolazi se do spoznaja da je u islamu razvod braka, uistinu, mjera koja se poduzima samo u krajnjoj nuždi. Ako do nje, eventualno, dođe, onda je islam sve detalje regulirao u tom slučaju, želeći sačuvati dostojanstvo bračnih drugova. Ako bismo analizirali samo ovaj segment ljudskog života bili bismo fascinirani vanrednom brigom islama da sve postavi na svoje mjesto i da sačuva dignitet svake osobe. Koliko Allah Uzvišeni pridaje važnost ovom problemu najbolje će nam ilustrirati kompletna sura u Kur’anu, nazvana imenom Et-Talak/Razvod braka, u kojoj se daju temeljne smjernice kako postupati u slučaju razilaženja bračnih drugova. Budući da je kod nas a i u svijetu osjetan porast razvoda brakova, onda se doima sasvim logičnim poznavati kulturu ponašanja u tom domenu. Brojni su islamski propisi koji se ignoriraju kod razvoda braka. Osjećamo dužnost da analiziramo neke detalje vezane za ovo područje, koji su kod nas zanemareni i odudaraju od islamskog načina ponašanja.

Pokušaj pomirenja prije razvoda

Islam ne dopušta razvrgavanje bračne veze, izuzev nakon upotrebe svih mogućih mehanizama očuvanja iste. Allah Plemeniti apelira na svijest osoba, kako bi sačuvao bračnu zajednicu. On ih navodi na čekanje i strpljivost, čak i u slučaju njihove riješenosti da razvrgnu bračnu zajednicu. Na ovaj način Allah želi da ugasi plamen njihove mržnje i antipatije jednog spram drugog. On veli: «S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao».

Međutim, ako ne bude nikakve šanse da međusobno riješe svoje sporove, onda islam pokušava pomiriti bračne drugove posredstvom drugih osoba. Otuda Allah Plemeniti preporučuje: «A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njezine porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!»

Ako ovaj pokušaj ne uspije, onda je jasno da je takva bračna zajednica u izuzetnoj krizi, pa je neophodno prihvatiti gorku realnost i završiti takvu vezu razvodom braka, koji je kod Allaha najopmraženija stvar koju je, ipak, dozvolio.

Nagodba

Ukoliko bračni par ne može naći zajedničku riječ i boji se nastavka zajedničkog življenja, onda Allah Sveznajući preporučuje nagodbu, koja će odagnati sve dileme, probleme i frustracije. Allah veli: «Ako se neka žena plaši da će joj se muž početi joguniti ili da će je zanemariti, onda se oni neće ogriješiti ako se nagode, – a nagodba je najbolji način».

Razvod kada su žene čiste

Ako već dođe do razvoda braka, onda se to ne može izvršiti u bilo kojem momentu. Sunnet je to učiniti u međumenstrualnom periodu, kada nije bilo intimnog odnosa sa suprugom. Ovo je prilika da se odgodi raskidanje bračne veze za neko vrijeme nakon stanja srdžbe i uzrujanosti. Tokom tog perioda može doći do promjene u odluci bračnih saputnika, do smirivanja uzrujanosti i ublažavanja srdžbe, pa da Allah izmiri zavađene strane, te i ne dođe do raspada bračne zajednice. Otuda se Allahove riječi doimaju perfektno mudro, kada naglašava: «O Vjerovjesniče, kada htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite!»

Buharija i Muslim bilježe predaju u kojoj se navodi da je ‘Abdullah b. Omer, r.a, razveo ženu u vrijeme menstruacije, pa je Omer, r.a, pitao Vjerovjesnika, s.a.v.s, o tom činu, na što je on rekao: «Neka je vrati, a zatim neka je zadrži do poslije menstrualnog perioda, pa period menstruacije i ponovo menstrualni period. Pa ako misli da je otpusti, neka je otpusti u periodu čistoće, a prije bračnog odnosa s njom. To je period koji je Allah Uzvišeni naredio!»

Zbog toga su islamski pravnici podijelili razvod braka na dvije vrste: sunnetski i bid’atski. Sunnetski razvod braka definiraju tako što će se žena pustiti u periodu čistoće, nakon menstruacije, poslije koje muž neće polno općiti s njom. Bid’atski razvod, kojeg smatraju zabranjenim, definiraju kao puštanje žene dok je u menstrualnom ili postporodnom periodu, a za vrijeme čistoće općio je s njom ili ukoliko ju je pustio tri puta jednom riječju, ili sa tri riječi: Puštam te!, odjedanput.

Hanefijski pravnici razvod braka dijele na tri vrste: ahsen, hasen tj. sunnetski, i bid’atski.

Priček – ‘Iddet

‘Iddet/priček je period koji žena mora provesti nakon razvoda braka ili smrti muža, prije nego što se iznova uda. Period pričeka je obavezan za svaku razvedenu ženu ili onu kojoj je muž umro, izuzevši ženu koja je puštena a nije imala spolnog odnosa sa mužem. Takva žena nema obaveze pričeka i ona se može bez ikakvih problema odmah udati.

Allah Uzvišeni obraćajući se Poslaniku, s.a.v,s, savjetujući ga da, ukoliko puštaju žene, da to čine u periodu kada su čiste, naglašava: «a onda vrijeme koje treba da prođe brojte i Allaha, Gospodara svoga, bojte se!»

Razvedena treba da čeka tri menstrualna ciklusa

Ovo je poravilo koje je uspostavio Gospodar svjetova. On kaže: «A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile one koje ga nisu ni dobile, one treba da čekaju tri mjeseca, ako niste znali».

Ovo je određivanje prioda pričeka za one žene koje nemaju mjesečno pranje i koje nisu trudne. Ono obuhvata one žene koje su prestale dobijati menstruaciju i one koje još nisu dobile zbog mladosti ili neke bolesti. Obzirom da postoje fikhska razilaženja o shvatanju pričeka, naime, da li se radi o tri mjesečna pranja ili o tri međumenstrualna perioda čistoće, zavisno od žene je li ga počela ili nije dobijati, onda je ajet, sa «selasetu kuru’», odredio tri mjeseca i za ove i za one, jer im je zajedničko odsustvo mjesečnog pranja kojim se obračunava priček onih drugih žena.

Trudnica treba da čeka dok ne rodi

Razvedena trudnica treba da čeka, shodno kur’anskim riječima: «Trudne žene čekaju sve dok ne rode».

Ako analiziramo ovaj period pričeka za raspuštenice, onda nam bljesne pred očima smisao ovog fiksiranja vremena. Zašto je to tako Allah odredio? Očito je da ovaj priček od tri mjeseca ili trudnice dok ne rodi, itekako može navesti muža da promijeni odluku, da se stiša njegova srdžba ili da u duši osjeti ponovnu ljubav spramn svoje supruge i vrati je ponovo u bračnu luku. Njegov smisao je i u tome da li postoji ili ne trudnoća prije razvoda. Vrlo je vjerovatno da odustane od razvoda, ako utvrdi da žena, nosi njegovo dijete, a siguran je da nije imala odnos izuzev s njim!

Allahove riječi: «a onda vrijeme koje treba da prođe brojte», upozorava muža da ne ošteti ženu, time što bi produžavanjem njenog pričeka onemogućio joj da se uda za nekoga drugog. Ili ako bi smanjio period pričeka za trudnicu, došlo bi do rizika da se ne utvrdi gravidnost i time porijeklo djeteta dovede u pitanje.

Žena ostaje u kući muža do isteka pričeka

Ovo šerijatsko pravilo je totalno kod nas zapostavljeno. Ako kod nas dođe do razvoda braka, žena momentalno napušta kuću svoga muža i odlazi roditeljima ili na neku drugu stranu. Međutim, islamski kodeks ponašanja je sasvim drugačiji. Naime, ona je obavezna ostati u kući muža sve do isteka pričeka. Allah jasno napominje: «Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, – a ni one neka ne izlaze -, osim ako očito sramno djelo učine».

Allah Plemeniti je Svojom mudrošću ovaj propis uspostavio, očito je, kako bi pružio priliku za opoziv razvoda i potakao ponovnu ljubav među supružnicima kroz uspomene iz njihovog zajedničkog života. Naš narod lijepo kaže: «Daleko od očiju, daleko od srca». Međutim, slijedeći ovu Allahovu preporuku, žena ostaje u blizini čovjeka, pa njena prisutnost i bliskost očima, može ih učiniti bliskim i srcu i osjećanjima i tako djelovati na ponovnu uspostavu bračne zajednice.

Otuda, Allah Milostivi završava prvi ajet poglavlja koje tretira razvod braka sljedećim riječima: «Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti». Nakon ovoga nameće se svima jedno pitanje: Ko je taj ko zna Allahovu tajnu i Njegovo skriveno određenje iza naredbe o pričeku i Njegove naredbe o ostajanju raspuštenica u njihovim stanovima?! Može se samo odgovoriti: Ko zna, možda iza toga dođe do kvalitetne promjene koja se može preobraziti u sreću i krajnje zadovoljstvo!!! Allah stalno djeluje i upliće se između čovjeka i njegovog srca i otkuda znaš da baš taj priček ne prikučuje skrivenu radost, promjenu i ljepotu?!

Za vrijeme pričeka može se ponovo uspostaviti bračna veza

Ukoliko za vrijeme trajanja pričeka muž i žena nađu zajedničku riječ, mogu ponovo stupiti u bračnu zajednicu, bez ponovnog vjenčanja i bračnog ugovora. To je pravo muža, kako Allah Plemeniti, navodi u ovom istom poglavlju: «I dok traje vrijeme određeno za čekanje, vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite!»

Ukoliko istekne vrijeme pričeka, a muž odluči ponovo uspostaviti brak sa svojom bivšom suprugom, tada mora ponovo sačiniti bračni ugovor i nanovo se oženiti. Ono što nama pada u oči u prethodnim Allahovim riječima je krajnja pažnja i velikodušnost koju Allah preporučuje prema ženama koje razvodimo. U našim prilikama dođe do vrlo ružnih scena, ružnih riječi, pa čak i fizičkih maltretiranja, a ajet preporučuje lijep postupak i velikodušnost. Ovo, uistinu, može doći samo od Onoga koj sve zna i koji je najmilostiviji!

Ranije smo napomenuli da je, prema islamskom kodeksu ponašanja, žena dužna, nakon razvoda braka, vremenski interval koji se koristi za priček provesti u kući svog muža, a muž je dužan da je izdržava, baš kao da su i dalje u braku, sve dok traje period pričeka/’iddeta. Muž je dužan, shodno svojim materijalnim mogućnostima da je izdržava, kako decidno Allah Uzvišeni podvlači u Kur’anu:

«Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, slast dati». Ako su trudne, muževi ih izdržavaju dok se ne porode. Spomenuto je da će trdunica, ukoliko dođe do razvoda braka, ostati u kući svog muža sve dok se ne porodi, a muž je dužan da je u tom periodu izdržava, kao što Allah Uzvišeni naglašava: «Ako su trudne, izdržajite ih sve dok se ne porode!»

Ako doje djecu, zaslužuju nagradu

Ukoliko žena doji dijete, onda joj je muž, ukoliko dođe do razvoda, dužan davati određenu nadoknadu ili nagradu za taj čin. Allah Plemeniti to lijepo preporučuje: «A ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu sporazumjevši se međusobno na lijep način. A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete!»

Pogledajmo kako Allah Milostivi želi na sve moguće načine taj priček u slučaju razvoda braka, pa i nakon njega, iskoristiti da se bivši supružnici vrate svom braku i obnove bračnu zajednicu. Dojenjem djeteta majka će biti više vezana za to dijete, a velike šanse postoje da se, na taj način, daleko više vezuje i za oca svoga djeteta. Kako samo Allah Mudri koristi sve mehanizme da veže supružnike na različite načine, pa ako i dođe do razvoda njihovog braka, omogućio im je, kroz ovaj kodeks islamskog ponašanja, izuzetno lijepu priliku da se ponovo zbliže i vrate svojoj ranijoj vezi?! Ako analiziramo te preporuke vidjećemo da je sve usmjereno ka tome!

Inače, Allahova preporuka je da dojenje traje pune dvije godine, što se odnosi i na razvedene žene: «Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude». Allah Uzvišeni ne dozvoljava da dijete pati zbog neslaganja roditelja i njihovog razilaženja.

Svjedočenje u slučaju razvoda ili vraćanja

Muž ima pravo, sve dok je raspuštenica u periodu pričeka/’iddeta, da je vrati sebi ili da ostavi da priček istekne pa da se ona razvede od njega. Ukoliko ostavi da vrijeme pričeka istekne, onda će morati sačiniti novi ugovor sa svojom suprugom. U slučajevima razvoda ili vraćanja, traži se svjedočenje dvojice pravednih ljudi, kako bi se izbjegla svaka sumnja, jer se može desiti da ljudi znaju za razvod, ali ne znaju za vraćanje, pa to može dovesti do brojnih nagađanja i špekulacija. Otuda Allah Plemeniti, koji zna sve ono što nam je potrebno, naglašava:

«I dok traje vrijeme određeno za čekanje, vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allaha radi obavite! To je savjet za onog koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje, – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći!»

Ženama se ne smije zabranjivati ponovna udaja za svoje muževe

Ukoliko prođe vrijeme pričeka i dođe do razvoda, a među bivšim supružnicima se ponovo rodi ljubav i čežnja da ponovo zasnuju bračnu zajednicu, oni imaju pravo na to i drugi ih u tome ne trebaju ometati.

Imam Buhari bilježi od Hasana el-Basrija, koji prenosi da je Ma’kal b. Jesar, r.a, udao svoju sestru za jednog ensariju za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s, ali je taj brak rezultirao, nakon izvjesnog vremena, razvodom. Kada je isteklo vrijeme čekanja, njen bivši muž je ponovo osjetio čežnju za njom a i ona za njim, pa ju je ponovo zaprosio. Međutim, njen brat Ma’kal je odbio dati je bivšem mužu, pa je Allah Uzvišeni objavio: «A kada pustite žene i one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive. Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet. To vam je bolje i ljepše. A Allah sve zna, a vi ne znate!» Kada je to Ma’kal, r.a, čuo, nakon što mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s, proučio ovaj ajet, pozvao je ensariju i ponovo ga oženio svojom sestrom!

Koliko razvoda sa istom osobom je dozvoljeno?

Razvod braka, poslije koga može ponovo otpočeti zajednički život, može biti samo dva puta. Za to postoji jasan kur’anski tekst: «Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržite ili im na lijep način razvod dajte».

Šta ako dođe do trećeg razvoda?

Navodi se da je uzrok ograničenja razvoda braka sa istom osobom bio u tome što razvod braka u prvo vrijeme islama nije bio ograničen. Muž je imao pravo da suprugu pusti, pa ponovo vrati i to je činio koliko je puta htio. Allah Uzvišeni ograničava to na dva razvoda, jer je prvi posljedica, možda, nepromišljenog čina dva supružnika, drugi je posljednja proba za zajednički život a već treći razvod pokazuje da taj brak nije u redu i da ga je nemoguće nastaviti.

Ukoliko dođe i do trećeg razvoda braka, onda muž suprugu ne može vratiti sve dok se ona ne uda za nekog drugog, pa ukoliko on umre ili dođe do razvoda sa njim, moguće je, tek tada, da se ponovo uda za bivšeg muža. Allah Plemeniti je, u tom pogledu sasvim jasan, kada kaže: «A ako je opet pusti, ona mu se ne može vratiti što se neće za drugog muža udati. Pa ako je on pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugom vrate, ako misle da će Allahove propise izvršavati».

Ovdje se ponovo iskazuje Allahova mudrost. Tim propisom uozbiljuje se muž koji tako olahko daje razvod braka svojoj životnoj saputnici. Ukoliko ne dođe do takvog rigoroznog zaokreta, a to je da se njegova bivša supruga uda za drugoga, onda će se on čitav život razvoditi i nikada neće stati. S druge, pak, strane, ne može se žena udati za drugoga i onda, bez intimnog odnosa, da se razvede sa njim kako bi se vratila prvom mužu. Ne! Tako ne može! Ona mora imati intimni odnos sa novim mužem, pa tek se onda razvesti i vratiti prvom, kako bi on osjetio lekciju poigravanja sa brakom.

Aiša, r.a, prenosi da se Rifa’a el-Kurezi, r.a, oženio, pa njegova supruga se, nakon razvoda, udala za drugog. Nakon kratkog vremena ona je došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, i potužila mu se da joj novi muž ne prilazi i da mu je spolni organ poput resice tkanine. Vjerovjesnik, s.a.v.s, shvatio je da se ona pokajala i da bi se ponovo vratila Rifa’i, pa joj je rekao da joj je zabranjena rastava braka sa novim mužem sve dok ona ne osjeti njegov i on njen spolni organ tj. dok ne dođe do intimnog odnosa!

Muž neće tražiti nazad vjenčani dar

Ukoliko dođe do razvoda braka muž neće tražiti nazad vjenčani dar/mehr koji je ženi dao prilikom stupanja u brak. Takođe, on od nje neće tražiti ni bilo šta što je utrošio na njeno izdržavanje u toku braka. Allah Uzvišeni kaže: «A vama nije dopušteno da uzimate bilo šta od onoga što ste im darovali!».

Supruga će vratiti vjenčani dar ako je ona tražila razvod

Ako se desi da supruga ne podnosi muža, da nikakvu ljubav ne osjeća prema njemu, ili čak da osjeća veliku odvratnost prema njemu, a on to ničim nije izazvao, pa ona zatraži razvod braka, onda je dužna vratiti vjenčani dar mužu, kako bi se sačuvala grijeha, kao što Kur’an preporučuje: «A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grijeh da se ona otkupi!»

‘Abdullah b. ‘Abbas, r.a, prenosi da je Habiba, kćerka Sehla el-Ensarija, r.a, koja je bila udata za Sabita b. Kajsa b. Šemmasa, r.a, došla Vjerovjesniku, s.a.v.s, i tražila da je razvede od muža. Rekla je da joj se uopće ne sviđa, da joj je odvratan i da ne može nastaviti brak sa njim. Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao je da li bi mu vratila bašču koju joj je dao kao vjenčani dar, što je ona sa zadovoljstvom prihvatila, vratila mu tu bašču a on ih razveo!

Puštanje supruge prije stupanja u intimni odnos

Ukoliko dođe do razvoda braka nakon vjenčanja a prije stupanja u intimni odnos, muž će ženi dati pola obećanog vjenčanog dara. To je zbog toga što će ovo biti udarac za ženu, pa će taj muževljev dar pozitivno djelovati na psihu žene. Allah o tome kaže: «Nije vaš grijeh ako žene pustite prije nego što u odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odredite. I velikodušno ih darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah prema svom; to je dužnost za one koji žele da dobro djelo učine. A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu od onoga što ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odlučuje o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je bliže čestitosti. I ne zaboravite da jedni drugima velikodušni budete, ta Allah, zaista, vidi šta radite».

Rastaviće se supružnici ukoliko se međusobno optuže i prokunu

Ukoliko muževi optuže svoje supruge za nemoral, a ne budu imali svjedoke, zakleće se Allahom četiri puta da govore istinu a peti put će prizvati na sebe Allahovo prokletstvo ako lažu, a to će isto učiniti i supruge i nakon toga će se razvesti i nikada neće više imati mogućnost sklapanja braka. Allah Uzvišeni kaže: «A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da, zaista, govore istinu, a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laže! A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu!»

Buharija navodi predaju ‘Abdullaha b. Omera, r.a, u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, razvodio supružnike koji su se međusobno optuživali i zakleli se da je ono drugo počinilo blud s drugom osobom!

Ukoliko se muž odvoji od supruge više od četiri mjeseca, dužan je razvesti se od nje

Muž se može od supruge razdvojiti u postelji najviše četiri mjeseca. Ukoliko taj period potraje duže, onda se od nje mora razvesti. Allah Plemeniti napominje: «Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama, – pa, Allah zaista prašta i milostiv je; a ako odluče da se rastave, – pa, Allah doista sve čuje i zna».

Granica od četiri mjeseca krajnji je rok da supruga moralno ne posrne i da ne dođe u iskušenje da se preda drugom a ne svome mužu. Prenosi se da je Omer b. el-Hattab, r.a, kao halifa, jedne noći šetao medinskim ulicama, želeći da sazna ima li potrebnih kako bi im pomogao. U toj šetnji, kasno naveče, čuo je jednu ženu kako pjeva:

«Oduljila se ova noć i spustila tama,

a ja ležim u krevetu, bez čovjeka, sama.

Tako mi Allaha, da nije Njegove zabrane, kojoj nema ravne,

Zatresle bi se od mog kreveta strane…»

Sutradan je Omer, r.a, pitao svoju kćerku Hafsu, r.a, koliko žena može izdržati bez muža. Ona je odgovorila da je krajnji rok šest ili četiri mjeseca. Otada Omer, r.a, nikog u džihadu nije držao više od četiri mjeseca.

Ukoliko muž bude nestao, može li doći do razvoda braka?

Ukoliko muž nestane i to potraje, supruga ima pravo na razvod braka i udaju za drugoga. Se’id b. el-Musejjeb tvrdi da žena treba čekati godinu danu, od momenta kako je muž učestovao u borbi, pa nestao. Abdu-r-Rezzak prenosi predaju od Davuda b. ebi Hinda u kojoj se kaže da će se na muža čekati godinu dana, ako je nestao u borbi, a četiri godine ako je nestao u mirnodopskim okolnostima. Od Alije i Abdullaha b. Mes’uda, r.a, prenosi se da oni smatraju da žena treba čekati izgubljenog muža sve dok se ne pojavi.

Ukoliko se, nakon udaje žene, pojavi njen muž: šta će tada učiniti? Da li će ostati u drugom braku ili se vratiti prvom mužu. Ibn Hadžer navodi stav Alije, r.a, da će pripasti prvom mužu, a stav Eš-Ša’bija je da će žena moći birati između prvog i drugog!

Na kraju

Iz svega izloženog jasno se primjećuje da islam koristi sve mehanizme da spriječi razvod braka. To će se učiniti samo u krajnjoj nuždi, jer od onoga što je Allah Plemeniti dao, posebno mu je odvratan razvod braka, kako veli naš Vjerovjesnik, s.a.v.s, u hadisu Mu’az b. Džebela, r.a: Od onoga što je Allah stvorio na licu Zemlje, najmrži mu je razvod braka!

Otuda treba naći modus kako sačuvati brak. Lijepo bi bilo iskoristiti savjet poznatog ashaba Ebu-d-Derdaa, r.a, koji je on uputio svojoj supruzi, savjetujući je: «Ako primijetiš da sam rasrđen, pokušaj me oraspoložiti i smiriti, a ako ja primijetim kod tebe srdžbu, pokušaću te smiriti i oraspoložiti». Imam Zuhri, koji prenosi ovaj Ebu-d-Derdaov, r.a, savjet, kaže: Ovako postupaju prava braća!

Ako bi bio ispoštovan taj savjet mnogi brakovi bili bi sačuvani. Prirodno je da muž ili supruga nekada budu neraspoloženi, kao što je prirodno da, nakon lijepog i sunčanog vremena, dođe do grmljavine i padavina, ali zato postoje kišobrani i prostorije u koje su ljudi sklanjaju. Tako i nakon vatre srdžbe jednog od supružnika, drugo treba upotrijebiti vodu smirenja, kako bi to, na lijep način, bilo neutralizirano.

Inače, supružnici moraju voditi računa o svojim postupcima, kako nakon njihovog realiziranja ne bi došlo do gorkog kajanja. Islam je, otuda, za nepromišljenost muža odredio konkretne materijalne sankcije, a ukoliko nastupi tako lakomisleno pa da ženu razvede i treći put, onda ga i psihološki kažnjava, na taj način, kako je ranije navedeno, što mu se supruga mora udati za drugog muškarca i imati intimni odnos sa njim.

Lahkomislenost može dovesti do toga da čovjek učini ono što je učinio jedan Arap, koji se razveo od pet žena. Kada je za to čuo Harun er-Rešid, poznati islamski halifa, začuđeno je zapitao: «A kako se mogao razvesti od pet žena, kada po islamu, muškarac može imati samo četiri?!» Dobio je sljedeći odgovor: Jednoga dana taj čovjek je došao kući i zatekao svoje četiri supruge kako se svađaju. S obzirom da je bio ters, prišao je onoj za koju je smatrao da je izazvala svađu i rekao joj: «Ti si razvedena!» Druga je na to primijetila: Požurio si s razvodom braka. Daleko bolje bi bilo da si djelovao na nju odgojno a ne tako! Muž je na to rekao: «I ti si razvedena!». Treća je, takođe, reagovala, pa je i njoj rekao: «I ti si razvedena!» Ni četvrta nije mogla ostati ravnodušna na njegovo lahkomisleno ponašanje, te mu je i ona prigovorila, a on je i njoj rekao: «I ti si, takođe, razvedena!». Jedna komšinica je sve to posmatrala sa svog prozora i reagirala na njegov razvod sa sve četiri žene u jednom trenutku, na što joj je on ljutito odgovorio: «I ti si razvedena, ako to dozvoli tvoj muž!». Njen muž, koji je, takođe, posmatrao šta se dešava, a očito priželjkivao raskid bračne veze sa svojom suprugom, uzvikne: «Dopuštam. Razvedena si!». Tako je taj čovjek ters-naravi razveo u jednom momentu pet žena!

Zbog toga, muž treba, uistinu, trezveno promisliti u času kada donosi takvu odluku. On treba da traži svakvu sitnicu koja će mu brak sačuvati, a ne tražiti sitne detalje koji će doprinijeti razvodu braka. U tom smislu treba da nam posluži kao lijep primjer slučaj Hasana b. ‘Alija b. Hasana kada se razvodio od svoje supruge ‘Aiše, kćerke Talhine. U času razvoda, rekao joj je: «Stvar (odluka) je u tvojim rukama.» Na to mu je ‘Aiša odgovorila: «Do sada je odluka bila dvadeset godina u tvojim rukama, pa si je izvanredno njegovao i čuvao, nećeš, valjda, dozvoliti da je ja u samo jednom momentu upropastim. Ne, ja ovu odluku prepuštam tebi!». Zadivljen takvim shvatanjem, odgovorom i privrženošću svoje supruge, Hasan je odustao od razvoda braka.

Nadati se, da će takvih primjera biti sve više među nama, što će uveliko doprinijeti stabilnijem braku i jačanju bračne zajednice.

dr. Šefik Kurdić