Kultura ponašanja prilikom rođenja djeteta

Kada se dijete rodi, roditelji treba da obave odredjene radnje kako bi se na taj nacin priblizili praksi Allahovog Poslanika s.a.w.s.

Prouciti ezan na desno a ikamet na lijevo uho

Prouciti novorodjencetu ezan na uho bila je praksa Allahovog Poslanika s.a.w.s. Ebu Rafi’a, r.a. prenosi: “Bio sam prisutan kada je Allahov Poslanik s.a.w.s., proucio ezan na uho Hasanu sinu Alijinom, kada ga je Fatima rodila.” (Ebu Davud, Tirmizi – Hasenun sahihun)

Ibnul Kajjim tvrdi da je tajna ucenja ezana na uho novorodjencetu prvo sto ce cuti na ovome dunjaluku, a to su rijeci koje velicaju Allaha Uzvisenog i to je jedna vrsta talkina pri dolasku na ovaj svijet, kao sto se uci talkin onome koji napusta ovaj svijet, tako da mu i prve i posljednje rijeci budu podsjecanje na Gospodara svijetova. Takodje, ucenjem ezana udaljava se sejtan, pa je tajna ucenja novorodjencetu – udaljavanje sejtana od njega.

Sto se tice ucenja ikameta na lijevo uho, treba napomenuti da nema vjerodostojnih predaja u tom pogledu. Medjutim, postoji vise slabih predaja da se i ikamet uci na lijevo uho, kao sto navodi i Ibnul-Kajjim el-Dzevzije.

Tahnik

Tahnik je zvakanje necega, po mogucnosti hurme i stavljanje toga u usta novorodjencetu. Ucenjaci se slazu da je mustehab tahnik uciniti hurmom prilikom rodjenja djeteta. Ako se tom prilikom ne nadje hurma, onda to treba uciniti necim slatkim. Mustehab je, kako navode ucenjaci, da onaj koji svojim ustima sazvace hurmu ili sl. bude pobozan i dobar. Ako takvih nema u blizini u vrijeme porodjaja, dijete se njima moze odnijeti, da oni u svojim ustima sazvacu hranu i stave je u usta novorodjencetu, kako bi to bilo prvo sto ce ono progutati, a uz to bi novorodjence osjetilo i bereket pobozne osobe.

Ebu Musa, r.a., prenosi da je sa novorodjencetom – sinom dosao Vjerovjesniku s.a.w.s., nakon cega ga je on prozvao Ibrahimom, sazvakao hurmu i stavio je u usta novorodjencetu. (Buhari i Muslim)

Buharija i Muslim navode i primjere Ebu Talhinog i Esminog sina koje su donijeli Poslaniku s.a.w.s., a on je sazvakao hurmu i stavio je u usta novorodjencetu.

Akika

Akika je klanje kurbana prilikom rodjenja djeteta. Ona je pritvrdjeni sunnet, zato sto su je prakticirali Vjerovjesnik s.a.w.s., i njegovi ashabi. Po hanefijskom mezhebu akika je mubah, zato sto je propisivanjem kurbana/el- udhijje, po njima, svaka druga vrsta kurbana postala derogirana.

Allahov Poslanik, s.a.w.s., u hadisu koji prenosi Selman b. Amir ed-Dabbi, r.a., kaze: “Zakoljite za djecaka akiku, prospite za njega krv i otklonite od njega neprijatnost!” (Buhari , Ebu Davud, En Nesai, Tirmizi i Ibn Madze – hasenu sahih)

Moze se zaklati za musku i za zensku osobu po jedno bravce, prema malikijama, na temelju hadisa da je Vjerovjesnik s.a.w.s., klao za Hasana i za Husejna po jedno bravce, ili za musko dijete dva bravceta a za zensko jedno, prema safijama i hanbelijama, na temelju hadisa Allahovog Poslanika s.a.w.s., u kojem se spominje da je Ummu Kurz pitala Vjerovjesnika, s.a.w.s., o akiki, pa je odgovorio: “Za djecaka se kolju dva bravceta a za zensku osobu jedno. Nece stetiti da bravce bude musko ili zensko.” (Tirmizi – hasenu sahih)

Akiku treba zaklati sedmi dan, ako je to moguce, a ako nije onda catrnaesti ili dvadesetprvi dan po rodjenju djeteta. Ako roditelj ne bude imao mogucnosti to izvrsiti tada, onda ce to uciniti kada mu se zato ukaze prilika.

Za akiku vaze isti propisi kao i za drugi kurban, izuzev sto ne moze biti vise ucesnika u jednoj zivotinji, kao sto je dozvoljenou slucaju kurbana koji se kolje za Kurban-bajram.

Ukoliko se desi da je sedmi dan po rodjenju djetetau isto vrijeme i prvi dan Kurban-bajrama, onda ce, po hanbelijama, biti dovoljno zaklati samo jedan kurban.

Treba naglasiti da se akikom postize sljedece:
– problizava se Allahu Uzvisenom, kroz zrtvu (klanje zivotinje u ime Allaha) namijenjenu za doticno dijete
– to je zamjena za iskusenja i nesrece, kao sto je kurban zamjenio Isma’ila a.s.
– to je nacin dobrocinstva koji roditelji izvrse
– ucvrscuje se ljubav i povezanost prisutnih akiki, jer je to prilika za okupljanje, razgovor i blize upoznavanje
– to je prilika da se siromasni i gladni dobro najedu, jer mozda za to druge prilike nemaju
– i na ovaj nacin se ozivljava sunnet Allahovog Poslanika s.a.w.s.

Brijanje glave

Sedmi dan se, uz klanje kurbana, obrije glava novorodjencetu i podjeli srebra koliko tezi njegova kosa. To moze biti i formalno potkresavanje kose, da bi se taj dan podijelilo na ime sadake odredjen dio novca potrebnima. Semure b. Dzundub, r.a. prenosi hadis od Allahovog Poslanika s.a.w.s. da sedmi dan treba obrijati glavu.(Ebu Davud i Tirmizi, Ibn Madze – hasenu sahih)

Hasan el Basri smatra da se brijanjem glave sedmi dan otklanjaju neugodnosti novorodjencetu. Brijanje glave novorodjencetu i dijeljenje sadake imaju dvije koristi:
– zdravstveno djeluje na dijete, jer mu jaca korijen kose i, po mnogima, jacaju cula vida, sluha i mirisa.
– ima svoj drustveni i socijalni znacaj, jer dijeljenjem sadakepomazu se siromasni, ali se tim davanjem produbljuje i ljubav medju clanovima drustva.

Nadijevanje lijepog imena

Sedmi dan, uz klanje kurbana i brijanje glave, daje se, na temalju hadisa,ime novorodjencetu. (Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madze)

Treba se potruditi pa djetetu dati lijepo ime. Islam je utom pogledu fleksibilan, pa nam, u vezi s tim, ostavlja dosta slobode. Ipak, Poslanik Islama, s.a.w.s., preporucuje, prijesvih, dva imene, koja oslovljava kao najdraza Allahu. U Ibn Omerovoj, r.a., predaji Vjerovjesnik, s.a.w.s., kaze: “Uistinu najdraza imena Allahu su Abdullah i Abdurrahman!” (Muslim, Tirmizi, Ibn Madze i Ahmed – hasenu garibun)

Treba, svakako, izbjegavati imena koja imaju ruzna znacenja ili koja prizivaju na zlo, kao npr: Rat, Ratko i sl., sto smo mogli iskusiti najbolje na svojoj kozi, od ljudi sa imenima poput: Ratko, do prezimena Koljevic i sl. Otuda je Poslanik Islama, s.a.w.s., u predaji koju prenosi Alija b. Ebi Talib, eksplicite upozorio na to. Naime, kada je Fatima, r.a., rodila Hasana, r.a., dosao je Poslanik, s.a.w.s., i upitao kako su djetetu dali ime. Odgovorili su da su mu dali ime Harb/Ratko, na sto je Vjerovjesnik, s.a.w.s., reagiraoi rekao: “Ne, on je Hasan!” Kada je rodjen Husejn, r.a. ponovo su mu dali ime Harb/Ratko, pa je Poslanik s.a.w.s., na isti nacin reagirao i dao mu ime Husejn…” (Buhari, Hakim)

Naravno, ukoliko se djetetu dadne ime koje, uistinu, ima ruzno znacenje, musliman je duzan promjeniti ga kada dodje do takvih saznanja. To zakljucujemo na temelju hadisa Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji prenosi Abdullah b. Omer, r.a. Naime, jednoj zeni bilo je ime ‘Asija/Grijesnica, pa joj je Vjerovjesnik, s.a.w.s., promjenio ime, rekavsi: “Ti si Dzemila/Ljepotica!” (Muslim, Ebu Davud i Tirmizi)

Sunnecenje muske djece

Sunnecenje je bila praksa Allahovog Poslanika s.a.w.s., i ono, po hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., spada u pet prirodnih stvari.Poslanik s.a.w.s., kaze: “Pet je prirodnih stvari: sunnecenje, otklanjanje dlaka sa stidnih mjesta, otklanjanje dlaka ispod pazuha, skracivanje noktiju i skracivanje brkova.” (Buhari, Muslim i Tirmizi – hasenu sahih)

Prvi koji je poceo prakticirati sunnecenje bio je Allahov Poslanik Ibrahim a.s. On je taj cin izveo, kako biljeze Buhari, Muslim i dr. kada je imao osamdeset godina.
Islamski ucenjaci su se razisli u pogledu obligatnosti tog cina. Neki, poput Ahmeda, Safije, Evza’ija i dr. smatraju da je taj cin vadzib, dok Ebu Hanife i neke Malikove predaje govore da oni taj cin smatraju pritvrdjenim sunnetom.

Sto se tice vremena kada dijete treba osennetiti, to propisima nije decidno regulirano, vec je ostavljeno svakom roditelju da odluci kada ce to uciniti. Bitno je da taj propis, kako navodi Ibn Kajjim, bude izvrsen do punoljetstva djeteta, jer sa punoljetstvom nastaju obaveze.

Ibn Abbasa, r.a., su pitali o tome pa je odgovorio da je on osunnecen kada je Poslanik, s.a.w.s. preselio na ahiret. Ibn Abbas je dodao da nisu sunnetili djecu dok nisu bila svjesna i shvatala taj cin.

Navodi se da je Isma’il, a.s., osunnecen kada je imao trinaest godina, a Ishak, a.s., kad je imao svega sedam dana, na temelju cega se, vjerovatno, zidovi ravnaju pa obrezuju svoju djecu sedmi dan nakon rodjenja. Tako se i muskarac koji primi Islam, makar bio i u poznam godinama, treba osunnetiti. Ibn Sihab veli: “Covjek bi bivao osunnecen kada bi presao na Islam, pa makar bio i star.!” ( Buhari)

Dakle, podsticaj za taj cin ne samo da imamo u praksi naseg Vjerovjesnika, s.a.w.s., vec i u sunnetu ranijih Allahovih Poslanika. Kada se uzme u obzir i zdravstvena korist ovog cina, sto potvrdjuju sve cesci slucajevi obrezivanja u slucaju nemuslimana, onda to s ponosom treba ciniti, kao sto cine Arapi u brojnim islamskim drzavama, pripremajuci prijatne svecanosti povodom sunnecenja.

Zahvala Allahu na novorodjencetu

Kada se dijete rodi treba zahvaliti Onome koji ga je i formirao u majcinoj utrobi. Ne treba biti pristrasan pa pitati je li musko ili zansko, nego – je li zdravo i citavo i na tome zahvaliti Allahu Milostivom, kao sto je radila Aisa, r.a., kada bi bilo rodjeno dijete u njenoj porodici, ona nije pitala je li rodjena muska ili zenska beba, vac je pitala je li rodjeno zdravo i citavo. Kada bi joj odgovorili pozitivno, ona bi proucila dovu: “El-Hamdu lillahi Rabbi -l-‘alemin / Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!”

Iz knjige: KULTURA PONASANJA prema djeci, roditeljima i rodbini, Sefik Kurdic.