Liberalizam — ideja o slobodi koju održivom može učiniti samo islam

Liberalizam je filozofija koja se zalaže za individualnu slobodu, ograničenu ulogu države i slobodno tržište. Međutim, kao i ostali društveni sistemi, liberalizam ima i negativne strane koje mogu utjecati na društvo. Osvrnut ćemo se u ovom tekstu na neke od negativnih strana liberalizma koje se posebno tretiraju u savremenoj nauci.

Povećanje nejednakosti

Liberalne politike koje se temelje na deregulaciji i smanjenju poreza često dovode do povećanja razlike između bogatih i siromašnih. Ovo može dovesti do socijalne nejednakosti i smanjenja mogućnosti za one koji su manje privilegovani. Važnost ekonomije kao društvene znanosti koja proučava proizvodnju, distribuciju, poslovanje, trgovinu, potrošnju dobara i usluga te iskorjenjivanje siromaštva, ne može biti narušena. Ova važnost ekonomije rezultirala je pojavom različitih ekonomskih sistema u svijetu i svih sistema koji tvrde da će osigurati ekonomsku dobrobit. Danas je realnost da ugledni i dominirajući ekonomski sistemi nisu uspjeli doći do ekonomske pravde i blagostanja te eliminisati ugnjetavanje, nejednakost i siromaštvo iz društva. Stoga se ukazuje potreba za alternativnim ekonomskim sistemom koji bi uspješno mogao smanjiti siromaštvo i glad, i svijet učiniti naprednijim. Siromaštvo i njegovo iskorjenjivanje danas se tretira kao jedna od glavnih briga modernog svijeta. Ekonomski sistemi kapitalizma i komunizma predstavili su niz instrumenata za ublažavanje siromaštva iz društva, iako ove ideologije nisu uspjele zadovoljiti svrhu svjetskog iskorištavanja siromaštva. Privatno vlasništvo, nekretnine, politika kapitalizma, klasni rat, dijalektički materijalizam, državno vlasništvo imovine komunizma nisu uspjeli naći pravi uzrok siromaštva. Socijalni znanstvenici razvili su različite definicije ekonomije. Prema L. Robinsonu, ekonomija je znanost koja proučava ljudsko ponašanje kao odnos između kraja i oskudnih sredstava koja imaju alternativnu upotrebu. Ova definicija zasniva se na dva osnova, a to su: oskudnost resursa i nikada kraj potrebama. Istraživanje koje je proveo UNO pokazuje da ima dovoljno sredstava za 20 milijardi ljudi na Zemlji, dok danas na Zemlji živi samo 8 milijardi ljudi. Teza “nikada kraja potrebama” također je netačna s obzirom na to da je želja i pohlepa čovjeka neograničena, dok je potreba ograničena, prebrojiva i shodna kontroliranju.

Kao sistem života islam nije ostavio nijedno područje ljudskoga života bez vodstva. Bilo da se radi o privrednim, društvenim, političkim ili duhovnim potrebama pojedinca, islam daje veoma jasne smjernice. Uzimajući u obzir smjernice islamskih izvora, islamski ekonomisti razvili su mnoštvo definicija. Izvođenje bilo koje definicije islamske ekonomije temelji se na smjernicama koje su date u osnovnim izvorima šerijata, odnosno u Kur’anu i hadisu. Ključni instrument smanjenja siromaštva, prema islamskim teoretičarima, jeste zekat. U islamu, bogati su obavezni da doprinose poboljšanju položaja siromašnog stanovništva u društvu. Taj obavezni dio doprinosa siromašnima, bogati plaćaju u vidu zekata, koji prikuplja država. Stopa po kojoj se prikuplja zekat iznosi 2,5% od materijalnih dobara i bogatsva, 10–20% od poljoprivrede i po različitim stopama od stoke kada se zadovolje ostali uslovi i dostigne nisab. Zekat u islamskoj terminologiji možemo definisati kao proces u kome se sakuplja određeni iznos imovine ili novca od bogatih i daje siromašnima. Malezija, Saudijska Arabija, Sudan i Pakistan imaju veoma ohrabrujuće rezultate po pitanju funkcionisanja zekata. U Saudijskoj Arabiji oko 4% BNP-a može da se prikupi kao zekat, dok u Pakistanu oko 3,2%. Većina islamskih ekonomista smatra da bi zekat mogao biti jedan od značajnih javnih prihoda u islamskoj državi. Prijenos značajne količine resursa od bogatih ka siromašnima preko državnih institucija, ima pozitivan efekat na raspodjelu dohotka kao ključne komponente ekonomskog razvoja, a samim tim igra važnu ulogu u smanjenju siromaštva, stoga se zekat smatra jednim do osnovnih instrumenata smanjenja siromaštva. Osim zekata, islamske države koriste dobre zajmove, društveno odgovorno poslovanje, vakufe, ganimu i fej, i druge manje instrumente koji imaju za cilj ublažavanje, odnosno smanjenje siromaštva. (Vidi: Omerović N., Islamska ekonomija i siromaštvo)

Dehumanizacija društva

Naglasak na individualnoj slobodi i konkurenciji može dovesti do otuđenja pojedinca od zajednice i društva u cjelini. To može dovesti do nedostatka empatije, solidarnosti i moralne odgovornosti prema drugima.

U časopisu Today objavljen je članak o najdužoj studiji u historiji, studiji koja je trajala osamdeset pet godina, a koju je proveo Univerzitet “Harvard” o tajni istinske sreće.

I nakon svih godina ove studije, u kojoj se smjenjivalo stotine istraživača, koji su pratili ponašanje hiljada ljudi, vodili stotine ispitivanja i intervjua, sa muževima i suprugama, roditeljima i djecom, nanama, djedovima i unucima, bogatim i siromašnim, slavnim i nepoznatim osobama, došli su do sljedećeg zaključka (vidi opis studije):

• Sreća nije udobnost, ni novac, ni uspjeh na poslu, već je istinska sreća u stvaranju prijatnih veza i prijateljstava, i da oko sebe imaš one koji te vole i koje ti voliš.

• Onaj ko je okružen svojim najmilijima je siguran, vrlo siguran.

• Sve dok je tvoj dom topao od ljubavi, hladnoća i odsutnost veza van njega neće ti naškoditi.

• Sve dok je porodica povezana, ona će biti sretna, bez obzira na to koliko je vanjski svijet nepovezan.

• Dokle god je tvoja kuća tvoj raj (dženet), pakao (džehenem) svijeta izvan nje može se podnijeti.

• Koja je korist da te cijeli svijet cijeni ako padneš u očima svoje porodice?

• Šta ti koristi to što ćeš izgraditi uspješnu kompaniju ako je tvoja kuća ruševina i gubilište.

• Novac je jako bitan i niko normalan to ne može poreći, diplome prave razliku među ljudima i uspjeh u radu je potreban, ali sreća nije u postizanju ovih stvari, već u načinu na koji se koriste.

• Sreća je u ženi koja te pogledom razveseli i “kupi”, u mužu koji bi volio da ga trn ubode u srce nego da tebe, kao njegovu suprugu, trn ubode u nogu, u djeci koja te gledaju kao uzor i slijede tvoj primjer.

• Sreća je u prijateljima koji su ti oslonac kad se svijet okrene protiv tebe i štake na koje se možeš osloniti kada te izda snaga.

• Sreća je u roditeljima koji su zadovoljni tvojim dobročinstvom, i u braći i sestrama s kojima si poput srca i njegovih otkucaja.

• Sreća je u komšijama koje spaja ljubav, i u poslovnim prijateljima koji jedni druge pomažu i podržavaju.

U islamu su spomenute stvari elementi bez kojih iman čovjeka nije potpun. Porodica, prijatelji i komšije su područja gdje se najbolje reflektuje naša imanska snaga ili slabost.

Gubitak društvene kohezije

Liberalne politike koje naglašavaju individualizam i privatnost mogu dovesti do slabljenja društvenih veza i zajedništva. Ovo može dovesti do fragmentacije društva i gubitka osjećaja pripadnosti. Ebu Hasan en-Nedevi, rahimehullah, iznosi zapažanja koja kompariraju stanje svijesti kao ključne komponente humanosti među muslimanima i zapadnjacima: “Najstrašnija stvar koja može zadesiti jedan narod i koja ga izlaže svakoj opasnosti i čini ga plijenom licemjera i igračkom podrugljivaca i smutljivaca, jeste gubitak svijesti u tom narodu, njegova ushićenost svakim pozivom, njegovo prepuštanje svakom talasu, njegovo potčinjavanje svakom tiraninu, njegova šutnja nad svakim zločinom, njegovo podnošenje svake nepravde, nerazumijevanje stvari i nestavljanje na njihova mjesta, nepravljenje razlike između prijatelja i neprijatelja i između iskrenog savjetnika i varalice, i to što ga uvijek iznova zmija ujeda iz iste rupe, što ga loše iskustvo ne uplaši, što ne uzima pouku iz katastrofa i što prepušta da ga vode oni čiju je prevaru, sebičnost i izdaju davno kušao. Umjesto toga, on takvima i dalje vjeruje, daje im podršku i osnažuje ih svojim novcem i svojom čašću, brzo zaboravljajući kakve je gubitke i nedaće pretrpio od njihovih ruku u prošlosti, pa se profesionalni političari i izdajnički lideri ohrabre, jer su sigurni od narodnog gnjeva i polaganja računa pred narodom, i ustrajavaju u svojoj izdaji i poigravanju s narodom, sigurni u glupost nacije, naivnost naroda i nedostatak istinske svijesti.

Muslimanski narodi su danas, nažalost, slabe svijesti, jer ne razlikuju svog prijatelja od svog neprijatelja i još uvijek se prema neprijateljima ponašaju jednako ili čak bolje nego prema prijatelju i iskrenom savjetniku. Muslimanski narodi i dalje dozvoljavaju da ih zmija ujede hiljadu puta iz jedne rupe i ne uzimaju pouku iz nedaća i vlastitog iskustva. Slabo pamte, a brzo zaboravljaju prošlost, zaboravljaju događaje iz bliže i dalje prošlosti, kod njih je društvena svijest slaba, a politička još slabija, što im je donijelo veliku nesreću i omogućilo smutljivcima i izdajnicima da preuzmu vlast nad njima i da im priređuju poraze i poniženja u svim bitkama. Evropski narodi — uprkos svom duhovnom i moralnom bankrotu i uprkos svojim brojnim nedostacima — imaju snažnu građansku i političku svijest. Oni su dostigli političku zrelost i znaju razliku između štete i koristi, između savjetnika i varalice, između iskrenog i licemjera, i između sposobnog i nesposobnog.”

Prekomjerna tržišna moć

Liberalni sistem koji se temelji na slobodnom tržištu može dovesti do prekomjerne tržišne moći koja su mogu zloupotrijebiti korporacije i bogati pojedinci. Ovo može dovesti do monopolizacije tržišta, smanjenja konkurencije, povećanja cijena i smanjenja kvalitete proizvoda.

Ako pogledamo islamske izvore, također zapažamo upozorenja da će u slobodnoj ekonomiji neminovno doći do razlika u bogatstvu ljudi. Kur’an nas upozorava na zavist i poštuje bogatstvo ajetom: “I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao. Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. Allah, zaista, sve dobro zna!” (En-Nisa, 32). Islam zahtijeva pravdu, a ne jednakost. Zaista, jednakost može biti nepravedna, jer ne postoji veća nejednakost od jednakog tretmana nejednakosti. Osnova slobodnog poduzetništva su dva povezana pojma: vlasnička prava i ugovorna prava. Oba ova pojma spomenuta su u Kur’anu i hadisu. U suri El-Bekara Uzvišeni kaže: “Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!” (El-Bekara, 188). Na drugom mjestu u suri En-Nur Uzvišeni kaže: “O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se!” (En-Nur, 27) jasno potvrđujući imovinskih prava. Nepovredivost i snaga ugovora očitovana je sljedećim riječima: “I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali…” (En-Nahl, 91); “A onima s kojima ste sklopili ugovore — podajte njihov dio — Allah je, zaista, svemu svjedok” (En-Nisa, 33). Empirijski, dokazano je da slobodno tržište u zemljama trećeg svijeta ne uspijeva zbog toga što se ne poštivaju upravo ova prava, naročito što to ne poštuju oni na vlasti. Siromašni u ovim zemljama mogu imati kuće i preduzeća, ali bez nepovredivosti vlasničkih i ugovornih prava, ne mogu svoju imovinu pretvoriti u kapital. (Vidi: Bakri M.M., Free market as an Islamic tradition)

Nedostatak državne regulacije

Liberalni sistem koji se temelji na ograničenoj ulozi države može dovesti do nedostatka regulacije u određenim sektorima, kao što su životna sredina, zdravlje i sigurnost. To može dovesti do negativnih posljedica na zdravlje ljudi, životinjski i biljni svijet i na kompletno životno okruženje.

Kada je koncept islama u pitanju, on se ne oslanja samo na državnu regulaciju, već na jaku moralnu i vjersku svijest koja je preventiva negativnim posljedicama izostanka državne regulacije. Međutim, legitimna uloga države je da osigura da se trgovina neometano odvija i da je slobodna trgovina zaista slobodna, odnosno da postoji paritet moći između kupca i prodavca. Otuda i antimonopolski i drugi zakoni koji sprečavaju tajne poslovne dogovore, fiksiranje cijena i druge antikonkurentske prakse. Pored toga, država mora da obezbijedi okruženje u kome su vlasnička prava i ugovorna prava zagarantovana i poštovana. Dok vlade hitro intervenišu u onome što smatraju tržišnim neuspjesima, nažalost, nema nikoga da obuzda ekscese vlasti. (Vidi: Bakri M.M., Free market as an Islamic tradition)

Pad moralnih vrijednosti

Ovo je ujedno i najveća slabost i negativna strana liberalizma. Uzrok ovome je stajalište ili rezon o slobodi. Ovo nam na poseban način objašnjava muftija Zukorlić: “Po zapadnjačkoj percepciji, sloboda počinje od beskraja i okrenuta je prema osvajanju zabranjenog, dakle, postoji nešto što je kroz cjelokupnu povijest ljudske civilizacije zabranjeno, smatra se zabranjenim, smatra se sramotnim i grehotnim, prije svega kroz religijsku postavku ili koncepciju, to je ono što je konstansa. Ljudska civilizacija od svog postojanja ima svoja načela koja su i običajno potvrđena, a koja najčešće imaju svoje korijene u svetim knjigama priznatih i poznatih vjera i religija, postoji i snop zabranjenih stvari koje su zabranjene od strane samovoljnih vladara, u pogledu osvajanja slobode kroz zapadnjačku percepciju, ograničene slobode od strane samovoljnih vladara, tu nemamo razlike između islamske i zapadnjačke percepcije slobode. Ukoliko je ljudsku slobodu ograničio samovoljni vladar, nepravedni vladar, onda se zapadnjačka i islamska percepcija slobode ne razlikuju, one su iste i obje se slažu da je strelica slobode u tom slučaju opredijeljena prema tom ostrvu zabrane koje je zabranio taj nepravedni vladar. Međutim, u pogledu zabrana koje su određene od Allaha, Uzvišenog, kroz svete knjige, uključujući i Kur’an, onda u tom pogledu imamo različitu percepciju slobode iz perspektive zapadne civilizacije i iz perspektive islamske civilizacije i misli. Zapadnjačka percepcija slobode stremi tome da osvoji i to zabranjeno ostrvo, kretanje iz beskraja sa ambicijom osvajanja zabranjenog od strane Gospodara svjetova, to je zapadnjačka percepcija slobode. Ostavlja se utisak da je ljudska civilizacija tim pomeranjem granica slobode, na račun vrijednosnih principa, znači da nešto što je bilo kroz ljudsku povijest nemoralno, počinje se tumačiti kao moralno, da nešto što je bilo zabranjeno, počinje se predstavljati kao dozvoljeno, da nešto što je bilo sramotno više nije sramotno i tako dalje i to se u savremenoj zapadnoj civilizaciji predstavlja kao civilizacijsko ostvarenje, to je ogromna zamka zapadnjačke civilizacije jer postavlja se pitanje, šta kada se osvoji sve?

Razumijevanje slobode iz islamske slobode potpuno je suprotno, osvajanje slobode po islamskoj percepciji kreće od zabranjenog i ide u pravcu neograničenog, imamo ostrvo koje je zabranjeno, tu se nalaze principi, moralni, etički principi koji su sadržani u deset zapovijedi, koji su sadržani u kur’anskim normama koje se tiču zabrana, bilo da se odnosi na relaciju ponašanja ljudi prema ljudima, ljudi prema sebi, ljudi prema svojoj porodici, ljudi prema Bogu, znači, odnos čovjeka i Boga, odnos čovjeka i ljudi i odnos čovjeka i sebe, to su tri relacije koje se regulišu normama koje dolaze od Svevišnjeg Stvoritelja i tu postoje određene zabrane, sve te zabrane su kroz cjelokupnu ljudsku povijest i od strane svih teoloških učenja vrlo srodne i skoro iste, taj etnos, taj etički sustav normi je skoro identičan, tu je suštinska razlika između zapadnjačke i islamske percepcije slobode.” (Zukorlić M., Besjeda četvrta)

Dakle, liberalizam, uz sve pozitivne strane koje nudi čovjeku, postaje slab onog momenta kada ulazi u područje koje je isključivo pravo Uzvišenog! Ovo područje poznato je kako kroz ranije objave, tako i kroz Kur’an! Kulminacija zuluma/nasilja jeste kada čovjek uđe u ovo područje, jer ono odslikava smjelost da se insan podiže na nivo božanstva! Kako to sublimira Muftija, rahimehullah: “Stvoritelj je znao slabost čovjeka i dao mu da uređuje zakone, ali unutar Njegovih principa. Bog je izvor suvereniteta, a čovjek je zastupnik Božiji na Zemlji, dok je u zapadnoj civilizaciji čovjek izvor suvereniteta i to je dovelo do kolapsa u vrijednosnom sistemu. Čovjek se čak usudio i da mijenja moralne vrijednosti i tako nešto što je oduvijek bilo nemoralno sada postaje moralno.”

Liberalizam je ideja koju održivom može učiniti samo islam! Nažalost, pripadnici ostalih knjiga odustali su od jezgra slobode koje im propisuju njihove knjige. Kur’an i sunnet su tu, uz svu svoju originalnost i vitalnost, da zaštite čovječanstvo od potiranja njegovih najvećih vrijednosti. Kao vjernici ne sumnjamo u ishod.

Pripremio hfz. Hilmija-ef. Redžić, prof.