Lijenost nije i ne smije biti sinonim za bilo kojeg muslimana

Musliman ne bi smio ni ni u kojem slučaju sebi da dozvoli da mu vrijeme prolazi u dangubi i besposlici, a pogotovo ne onaj musliman čije znanje o vjeri je na stepenu maloljetnog djeteta. Musliman ne smije sebi dozvoliti da provodi sate i sate u dangubi a ne zna ni pola Kur’ana napamet, a o hadisu i ostalom znanju da i ne govorim.

Šta raditi?

Pa trudi se brate, uči, radi. Musliman mora imati visoke ambicije, nećeš u Džennetu sresti ljenčine i parazite budi siguran, jer ovo nije vjera dangube i ljenčarenja, nego rada i djelovanja. Ako hoćeš velike rezultate dobro se i potrudi. I kao što nije dovoljno učeniku koji postiže dobar uspjeh u školi samo prisustvovanje na časovima, tako nije dovoljno ni muslimanu sa visokim ambicijama samo prisustvo na dersovima. Domaća zadaća, vježbanje i ponavljanje je osnova uspjeha u svakoj školi, uz neizostavno praktično znanje.

Slušaj, uči, ponavljaj i praktikuj

Naumpadnu mi često riječi jednog šejha koji me nekad davno nešto od Kur’ana ispitivao, pa nisam znao, a mislio sam da sam naučio, pa sam mu rekao da sam zaboravio. Prvo što me pitao bilo je znam li Fatihu proučiti, rekao sam naravno da znam, pa mi je rekao moraš znati kad je svaki dan minimum 17 puta ponavljaš, tako i sa ostalim znanjem. Danas sam slušajući jedan ders podsjetio se na riječi imama Šafije gdje kaže (parafraziram): “Voda koja stoji pokvari se…”, a šta je onda sa insanom koji stoji, sjedi, leži, ne kreće se, ne kreće se putevima znanja, ne kreće se putevima rada za Allahovu vjeru, i što je najtragičnije imanski se ne kreće. A on to samo misli da se ne kreće, jer itekako se kreće, ali na dole. I svaki onaj koji misli da je stabilan u vjeri i time se zadovoljava, neka zna da iman ne miruje, nego raste i opada.

Sve što sam napisao sebe savjetujem, a molim Allaha da nam svima korist bude.

Salim Ebu Tarik