Ljubav bivše katolkinje iz Hrvatske prema islamu i Kur'anu

Ljubav bivše katolkinje iz Hrvatske prema islamu i Kur’anu

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Priča o povratku islamu nije samo jedan kronološki red događaja. Gledajući unazad, još od djetnjstva dobijala sam znakove Pravog puta, ali je trebalo 38 godina da shvatim da je to Allahova vjera. Možda su tome pridodale predrasude sredine gdje sam odrasla. Muslimani s kojima sam bila u nekom doticaju zapravo su bili Makedonci, Goranci, koji su se doselili u Zagreb, te je njihova kćer išla sa mnom u razred. Nije znala hrvatski i zbog toga je imala slabe ocjene, a ja sam joj pomagala oko pisanja sastava i poneke zadaće. Uvijek mi je pričala o svom selu na Šar planini i meni je to izgledalo kao neka idila.

Odjednom je ona počela naglo napredovati u školi. Ne samo da je dobijala petice, nego je na kraju školske godine prošla s prosjekom 5.0 i bila jedna od najboljih učenica u razredu. Pitala sam je što se dogodilo. Rekla je da ima jedna molitva kojom moli Allaha i da joj je On Uzvišeni pomogao. Oni su kao obitelj meni izgledali kao savršeno gnijezdo mira i topline, iako su u početku bili prilično siromašni i živjeli su u baraki. Meni je ta porodica bila prvi sebeb da o Allahu imam lijepo mišljenje bez da znam išta drugo o islamu. Primijetila sam da se ta moja prijateljica uvijek igrala s nama u društvu svoje sestre, nikad se nije pred nama presvlačila, nije nosila jako kratku odjeću i izbjegavala je dječake.
_____________

Odlaskom u srednju školu naši su se putevi razišli. U gimnaziji sam počela više tražiti sebe i krenula čitati razne knjige. Nakon škole sam znala otići u knjižaru i prelistavati ih. Neke bih napola pročitala tako stojeći. Uglavnom me zanimala psihologija i svrha našeg postojanja. Uvijek mi je u srcu bila čežnja za nečim, nisam znala što bi to bilo. To sam tumačila kao da nisam pronašla sebe. Mislila sam da će se ta čežnja popuniti s prijateljstvima, pa kad nije bilo tako onda sam počela tražiti što bi mogla biti moja karijera, čime da se u životu bavim. Kako sam bila dobra u svim predmetima nisam imala ideju koji fakultet da upišem.

Uzela sam pauzu od 3 godine i krenula putovati Evropom. Radila bih uvijek nešto da zaradim. Počela sam se i baviti sportom i nakon povratka u Hrvatsku upisala fakultet sporta. Osvajala sam nekoliko puta zlatne i srebrne medalje u atletici. Nakon uspješnih natjecanja imala sam neki osjećaj sreće koji je trajao dan ili dva, ali bi ubrzo opet sve bilo po starom. Jedna stvar koju sam naučila kroz trening je ustrajnost i svijest da se uvijek isplati truditi ako želiš u životu bilo što postići. I nikako odustati koliko god teško i nemoguće izgledalo. Pohađala sam i razne tečajeve s ciljem upoznavanje sebe, međutim to su sve bile neke filozofije i neki čudni pravci.
___________________

Do islama sam napokon došla tako što mi se u rukama našla knjiga liječenja Kur’anom. Bila je prilično kratka. Sadržavala je simptome i kako ih liječiti, uz ajete na arapskom. Tada sam otišla do naše džamije da istražim malo više. Pitala sam se zašto nikad prije nisam posjetila džamiju. Kupila sam zbirku hadisa i knjigu s dovama i naravno Mushaf. Bilo mi je neobičan način kako su hadisi bili pisani. Nakon nabrajanja imena prenosilaca slijedila bi kratka priča iz života Poslanika, sallahu alejhi we selam. Ali toliko je bilo zanimljivo to čitati subhanallah.

Kur’an je bio još nešto tajanstvenije i krajnje čarobno. Riječi jasne kao dan, ponekad kao pjesma, ili kao priča, a sadrži odgovor na mnoga pitanja čovjeka. Međutim, pravu njegovu čar osjećaju oni koji ga uče, iščitavaju i ponavljaju. Još kad pročitaš značenje ajeta imaš materijala za razmišljanje. Imala sam u to vrijeme neka iskušenja i riječi iz Kur’ana su mi bila velika utjeha. Knjiga krajnjeg autoriteta i blagosti. Pročitala sam prijevod za tjedan dana. Dok sam čitala te stranice s lijeve strane, kao magnet su me privlačile desne na arapskom. Kao da su ih oči upijale.

Više u nekoj tajnosti sam izgovorila šehadet pred imamom i još dva svjedoka. Upisala sam se u jednu ogromnu knjigu kao kod matičara. Nisam htjela da se to razglasi jer sam smatrala to mojim unutrašnjim putem, ali je imam na kraju rekao: “Sad si muslimanka i to trebas svima pokazati”. To nisam shvatila tada u potpunosti, ali sada znam što je htio time reći. Allah subhane we te’ala voli da ga spominjemo i širimo Njegovo svjetlo.
________________

Prijavila sam se u našoj džamiji na sufaru. Bilo je teško, priznajem. Tješilo me što je u grupi bilo starije populacije, djedova i baka koji su isto bili početnici. Kad smo nakon školske godine završili hatmu, rekao je jedan od učitelja da je ovo sad kao da smo dobili ključ od mercedesa u ruke i da možemo polako početi voziti.

Nastupio je Ramazan. Trebalo mi je 3-4 sata dnevno da proučim 20-ak stranica, ali sam uspjela da tijekom Ramazana pročitam cijeli Kur’an na arapakom. Allah zna koliko je to bilo ispravno jer nisam imala znanja tedžvida pa sam preslušavala ponekad šejha. To je za mene bio pravi uspjeh. Sljedeće godine na kraju semestra učitelj nam je zadao da naučimo neke važne ajete napamet – Ajetul Kursiju, zadnja dva ajeta iz sure Bekare, suru Kadr. I tako je polako krenuo moj put hifza. Sad sam stigla do 8. džuza, elhamdulillah. Osjećaj kao prvog dana dok gledam u stranice nije se promijenio.💗

Za 30 džuz mi je trebala godina dana da naučim napamet. On je utjecao na to da se i pokrijem jer se mnogo spominje Sudnji dan. Bilo mi je sve teže izlaziti nepokrivena. Onda sam naučila i suru Mulk i odlučila da potražim muhafizu. Trebalo je više od godine dana da pronađem tko će me voditi. Shvatila sam da je bitan i tedžvid i sada je trebalo ispraviti pogrešno naučeno. Uvjerena sam da je učitelj samo dar od Allaha jer bilo je i toga da uz svaki napor nikako nisam mogla pronaći tko bi me preslušavao ili podučio tedžvidu. To me uvjerilo da ništa ne mogu sama ako ne uputim dovu Onome koji može sve. Da Allah nagradi sve učitelje i učače koji su snimili učenje da bude svima dostupno.

Za kraj molim Allaha da ovaj tekst bude od koristi pa da netko krene putem hifza ili da se vrati islamu.