Ljubav prema jednom mladiću me sputava ka ozbiljnijem okretanju vjeri

PROBLEM: Pridržavam se Allahovih naredbi, klonim se Njegovih zabrana, a, eto, volim jednog momka. Ne osuđujem ga da nije musliman, ali jednostavno osjećam da je dunjalučar, dozvolit će da mu prođe namaz, sluša svakakvu muziku, puši nije baš standardan “Bošnjo”, ali i jeste, jedino ga razlikuje što, koliko-toliko, obavlja namaz, pridržava se posta, a i to sve vjerovatno što je medreslija, kao i ja, odnosno završili smo medresu, družili se, a ja sam ga voljela, pomagala mu toliko puta i bila tu kad mu je bilo najpotrebnije.

I evo, završili smo medresu, i rastali se, a ja ga još volim… Kada povremeno dođe u moj grad, ja slažem majci da ću sa prijateljicom i odem se s njim vidjeti. Ah, stidim se na šta sam spala zbog njega! Allah je dao da se ta laž otkrije i da mama sazna da sam je prevarila. Kako je Gospodar velik, a ja tako nejako biće! Pogodilo me ovo stanje i to šta sam uradila, što sam uopće pristala da se vidim s njim, udružila se sa šejtanom, da me Allah sačuva.

Imam ozbiljne planove u budućnosti. Školovanje mi je na prvom mjestu i, inšallah, planiram nositi propisnu odjeću, koja neće biti kombinacija mahrame sa tunikom na hlače, nego jednostavno džilbab, dakle, želim biti potpuno odana Allahu, uzorita muslimanka, ponos za svoje roditelje, korist za svoju zajednicu. Ali kako kada me sve nešto sputava, kako da šejtanu kažem NE? Ja znam da tugu svoju i jad svoj trebam iznijeti samo Allahu, On čeka od Svoga roba kada će Mu se zahvaliti, kada će Ga za oprost zamoliti, ali sad se jednostavno stidim podignuti ruke da Ga molim za bilo šta kad sam zbog tog momka toliko puta bila u prilici da napravim nešto što se ne bi svidjelo Njemu Uzvišenom! Evo, sad sam iznevjerila svoju majku, i još kad pomislim da ovo nije prvi put da joj to uradim, duša me boli kad znam koliko se trudi da budem uspješna. Ona je moj najbolji savjetnik i osjećam kao da sam ga izgubila, svijet mi se ruši.

Odlučila sam se vama obratiti, ne želim da iko zna za ovo moje stanje, stvarno me je stid. Želim se iskupiti za svoje postupke, da li će mi Allah oprostiti i kako da zaboravim tog momka i sve one koji nisu hajr za mene? Desi se period kada se stvarno posvetim Allahu, a onda se odjednom desi nešto i ponovo počnem da se ponašam nedolično. Nemojte pogrešno shvatiti, ne idem u veliki grijeh, subhanallah, ali desi se da lijeno obavim namaz, pa prođe i koji dan da ne uzmem Kur’an, ako mi nešto ne ide u prilog, slagat ću samo da ja budem u pravu, pa se onda ponašam malo i muškasto, a to sve kad sam u društvu ovog momka kojeg iskreno i jako volim.

Želim ga zaboraviti, želim konačno stati sa ovakvim životom. Allah mi je svjedok da sam čvrsto odlučila, ali kako da budem sigurna nakon toliko puta… Nalazim se u veoma teškoj situaciji, možete li me posavjetovati, tražim pomoć od vas na koji način da se ponovo približim Allahu i da ostanem na tom putu sve do smrtnog časa? Šta da uradim? Ja se nadam da ćete mi iskreno pomoći i reći mi koji je lijek za mene u ovakvoj situaciji! Da vas Allah, s.v.t., nagradi na vašem trudu i radu koji je veoma koristan!

SAVJET: Bismillahir-rahmanir-rahim. Hvala Allahu, salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.

Ne odustajati od tevbe i istigfara

Uzvišeni Allah obavještava nas da je šejtan rekao: „I, zato što Si me zaveo, sigurno ću im na Tvome Pravom putu zamke postavljati.“ (el-E’araf, 16) Šejtan nastoji odvratiti čovjeka od Pravog puta i spriječiti ga u pokajanju, dok sa onima koji su u zabludi i ogrezli u grijehu nema mnogo posla. Međutim, ne treba gubiti nadu u Allahovu milost i ne treba posustajati u traženju oprosta. Allah, dželle šanuhu, nazvao je Sebe Et-Tevvab – Koji voli opraštati. Jer, On voli praštati, a voli i one koji se mnogo kaju i podstiče nas na tevbu. I nazvao je Sebe Er-Rahman – Svemilosni, da bi nas Svojom milošću obasuo. Uzvišeni Allah je kazao: „A Moja milost sve obuhvata.“ (El-E’araf, 59)

I rekao je Uzvišeni Allah: „Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I vratite se Gospodaru svom i Njemu se predajte, prije nego vam dođe kazna – jer tada vam niko pomoći neće.“ (Ez-Zumer, 53-54.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Sva djeca Ademova (ljudi) su griješnici, a najbolji griješnici su pokajnici.“

Rečeno je Hasanu el-Basriju: „Čovjek griješi, pa se pokaje, pa se vrati grijehu, pa se pokaje, pa se vrati grijehu, pa se pokaje. – dokle tako?“ Odgovorio je: „Dok se šejtan ne vrati od nas ponižen. A to će biti onoga dana kada odbijemo šejtanov poziv na nepokornost.“ Prema tome, ne trebao dozvoliti da nas vraćanje grijehu nakon tevbe pokoleba i odvrati od ponovnog pokajanja, jer je to šejtanska spletka. I kada god zgriješimo trebamo se pokajati, pa ako se opet vratimo grijehu, vratimo se onda i ponovnoj tevbi. Zašto da sebi uskraćujemo pravo na tevbu i blagodati iskrenog pokajanja?

Opasnost potcjenjivanja grijeha

Savjetujem ti da se paziš umanjivanja težine i opasnosti grijeha jer to vodi u propast. Nikako ne smatraj svoj grijeh, ma koliko bio mali, sitnicom – sjeti se veličini Onoga prema Kojem griješiš. Prenosi se da je Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, kazao: „Vjernik na svoje grijehe gleda kao na brdo ispod kojeg sjedi očekujući da se svakog trena sruši na njega, a licemjer (i onaj ko je ogrezao u grijehu) gleda na svoje grijehe kao na mušicu koja mu prolijeće ispred nosa te on samo treba da mahne rukom i sačuvat će se od nje.“

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Čuvajte se potcjenjivanja grijeha! Zaista, oni koji potcjenjuju grijehe slični su putnicima koji su na svom putovanju došli u jednu dolinu i sjeli da se odmore, pa su onda sakupljali drva da nalože vatru i sakupili su toliko da su na toj vatri mogli ispeći kruh. Ako čovjek bude kažnjavan zbog omalovažavanja grijeha, biće upropašten.“ (Sahihul-džami’, broj 2686, 2687)

Ibn-Kajjim u svojim Knjigama ed-Da’u ved-Deva’ i el-Feva’id navodi opasnosti gomilanja grijeha, pa kaže da je od šteta koje čovjeku donosi gomilanje grijeha „uskraćivanje znanja, samoća srca, teškoće u poslovima, klonulost tijela, uskraćivanje pokornosti, gubljenje bereketa, gubljenje tevfika – Allahove podrške, tjeskoba srca, umnoženjavanje grijeha, navikavanje na činjenje grijeha, gubljenje Allahovog poštovanja, omalovažavanje od strane ljudi, proklinjanje od strane, život u poniženju, pečaćenje srca (od tevbe), potpadanje pod skupinu prokletih, Allahovo neodazivanje na dovu, širenje nereda na kopnu i na moru, nestanak ljubomore, gubljenje stida, nestanak blagodati, spuštanje Allahove kazne, strah u srci griješnika, padanje u ropstvo šejtanu, loš završetak na ovome svijetu i kazna na onome.“

Kako ustrajati na tevbi i ne vraćati se na grijeh?

Najvažnije je donijeti čvrstu odluku o pokajanju i promjeni, i to hitno, bez odlaganja. Jer, čovjek ne zna kada će mu melek smrti uzeti dušu, a jedna od najvećih šejtanovih obmana s kojom prilazi ljudima je davanje lažne nade da je život dug i vremena za tevbu ima na pretek pa se ne treba žuriti. Najvažnija je, dakle, tvoja odlučnost da ustraješ u tevbi i napraviš istinsku promjenu u svom životu, jer kao što ti je poznato: „Allah neće promjeniti stanje ljudi dok oni ne promijene ono što je u njima.“ (Er-Ra’d, 11)

Stvari koje pomažu ustrajnost na Pravom putu

U Svojoj knjizi i sunnetu Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah, zaista, nam je ukazao na mnoge stvari koje će nam pomoći da ustrajemo na Pravom putu, a neke od njih su:

1. Iskrenost u tevbi

Dužnost vjernika je da se pokaje Allahu, dželle šanuhu, iskreno: „O vi koji vjerujete, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim vjerovali; svjetlo njihovo će ići ispred njih i njihove desne strane. “Gospodaru naš”, – govoriće oni – “učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista, sve možeš.“ (Tahrim, 8)

Rekao je Uzvišeni Allah: „Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.“ (el-Furkan, 70-71 ) U djelu Tarikul-hidžretejn, šejh Ibnul-Kajjim je rekao: „Ovo što je spomenuto u navedenim ajetima je jedna od najvećih radosnih vijesti pokajnicima ako uz svoje pokajanje pokažu čvrst iman i dobra djela što je, zapravo, suština tevbe.“

U djelu Medaridžus-salikin govorio je o znakovima iskrene i primljene tevbe pa je kazao: „

1) Od njenih znakova je da rob postane bolji nakon tevbe, da konstantno strahuje da će ga Allah kazniti i da mu tevba nije primljena sve dok ne čuje riječi izaslanika: „Ništa se ne bojte i ni za čim ne tugujte, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.“ (Fussilet, 30)

2) Od znakova je i to da se pokajniku srce cijepa od tuge zbog počinjenog grijeha, ali ta tuga treba biti shodno veličini grijeha.

3) Ono što proizlazi iz iskrene tevbe je osjećaj slomljenog srca. To je poseban osjećaj kakav može doživjeti samo griješnik-pokajnik. To se ne postiže duhovnim odgojem, niti pukom ljubavlju. Taj osjećaj iznad je svega toga. To je osjećaj kada srca potpuno slomljenog zbog učinjenog grijeha stojiš pred svojim Gospodarom. Kada se, osjećajući kako te grijeh guši i pritišće sa svih strana, bacaš pred svoga Gospodara ponižen i skrušen, poput nepokornog roba koji je doveden pred svoga vlasnika svjestan da ga niko ne može spasiti od njegove kazne niti od njega može pobjeći, te tada shvati da su njegova sreća, radost i uspjeh u zadovoljstvu njegovog vlasnika njime, svjestan da on zna sve detalje njegovog prijestupa. Pokazujući, uz to, veliku ljubav i poštovanje prema Njemu i potrebu za Njim, te svijest o vlastitoj slabosti i nemoći, a snazi i moći svoga Gospodara.“

Potom je kazao: „Ovo su neki znakovi primljene tevbe, pa ko ih ne nađe u svom srcu, neka obnovi svoju tevbu i učini je iskrenom. Jer, lahko je jezikom očitovati pokajanje, ali istinsku tevbu zaista je teško postići.“

2. Slijeđenje ispravnog shvatanja islama.

Jedini ispravan put koji je svakim musliman dužan slijediti je put ehli-sunneta vel-džemaata, jer je to potpmognuta skupina i spašena grupa. Oni su nosioci čiste akide, ispravne doktrine, sljedbenici sunneta i dokaza, protivnici novotarije. Oni se klone Allahovih neprijatelja, sljedbenika zablude i sektaških skupina.
Slijeđenje Kur’ana i sunneta shodno shvatanju dobrih prethodnika je značajan faktor postojanosti vjernika.

3. Ustrajnost u pridržavanju islamskih propisa i činjenju dobrih djela (napose voditi računa o namazu i postu)

Rekao je Uzvišeni Allah: „Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onome svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće.“ (Ibrahim, 27) – Tumačeći ovaj ajet, Katade je rekao: „Na ovome svijetu će ih učvrstiti postojanošću u dobru i činjenju dobrih djela, a na onome svijetu će ih učiniti postojanim (pri ispitivanju) u kaburu.“ I rekao je Uzvišeni Allah: „A kada bi oni onako kako im se zapovijeda postupali, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri.“ (en-Nisa’, 66)

Od onoga koji nema čvrstu volju, lijen je da čini dobro, ne može se očekivati da će ustrajati u tevbi, niti u pokornosti. S druge strane, Allah će učvrstiti onoga ko se trudi da čini što više dobra i pomoći ćemu da bude ustrajan.

4. Kur’an

Kur’an Časni jedno je od najvažnijih sredstava učvršćenja vjernika na putu pokornosti Uzvišenom Allahu. On je Allahovo čvrsto uže i svjetlo upute. Ko ga se pridržava, Allah će ga sačuvati, ko ga slijedi, Allah će ga spasiti, ko njemu poziva, upućen je na Pravi put. Poznato je da je Allah, dželle šanuhu, objavljivao Kur’an postepeno, a učvršćenje srca, prije svega Vjerovojesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ali i ostalih vjernika, da ustraju na Uputi i pokornosti, je osnovna mudrost takvog načina objavljivanja Kur’ana.

„ A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.“ (el-Furkan, 32) Kur’an je naša veza s Allahom putem koje jačamo svoj iman, čistimo dušu, usvajamo ispravne vrijednosti i vrline, što nam pomaže da ustrajemo na putu Istine.

5. Dova

Od svojstava Allahovih dobrih robova je da mu se obraćaju dovom moleći Ga da ih učvrsti: „Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!“ (el-Bekara, 250) „Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!“ (Ali-Imran, 8)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je molio: „O Ti Koji srca prevrćeš, učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri!“ (Bilježe ga Tirmizi i Ibn-Madže, a Albani ha je ocijenio sahihom u Sahihul-Džami’)

Posebno ti preporučujem dovu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja glasi: „Allahumme inni es’elikes-sebate fil-emri vel-azimete fir-rušdi, ve es’eluke šukre ni’metike ve husne ibadetik, es’eluke lisanen sadikan ve kalben selimen, ve e’uzu bike min šerri ma ta’lemu ve es’eluke min hajrin ma ta’lemu ve es’tagfiruke mimma ta’lemu, inneke ente allamul-gujub.“

To je dova za koju je Šeddad ibn Evs, radijallahu anhu, kazao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je podučavao da kažemo (dovimo): „Allahu moj, učini me postojanim u vjeri, ustrajnim u dobru, učini me od onih koji Ti zahvaljuju na blagodatima, učini me od onih s čijim ibadetom Si zadovoljan, molim Te za iskren jezik i molim Te za zdravo srce. Utječem Ti se od zla koje Ti je poznato (a meni nepoznato) i molim Te za dobro koje Ti je poznato, i molim Te za oprost od onoga što Ti je poznato. Zaista Si Ti Onaj koji poznaje gajb.“ (Musnedu Ahmed, 17155, Sunenut-Tirmizi, 3407, Sunenun-Nesai, 1304. Albani ga je ocijenio sahihom u silsile-sahiha, 3228, a šejh Šuajb el-Arna’ut hasenom.)

Ovo je jedna sveobuhvatna dova kojom je obuhvaćeno traženje svakog dobra i utjecanje od svakog zla te molba za oprost grijeha.

6. Zikr

Spominjanje Allaha prakticiranjem pripisanih zikrova jedan je od najznačajnijih razloga ustrajnosti u pokornosti i snažna je zaštita od šejtana koji čovjeka navraća na zlo. Pogledaj kako se Jusuf, alejhis-selam, branio od nagovora na grijeh: „‘Sačuvaj Bože!’, reče on…“ (Jusuf, 23) – Pa je spominjanjem Allaha ušao u neprobojnu tvrđavu zikrullaha pred čijim zidinama padaju vojske strasti. Tako zikr snaži vjernika!

7. Duhovno uzdizanje usvajanjem islamskih moralnih vrijednosti

U najvažnije moralne osobine koje pomažu insanu da ustraje u pokornosti su svijest o Allahovoj kontroli, ljubav prema Allahu, sabur i zahvalnost na blagodatima. Uzvišeni Allah je rekao: „Zar on ne zna da Allah sve vidi.“ (el-Alek, 14) Islamski učenjaci su kazali: „Kada rob dostigne stepen svijesti o Allahovoj kontroli, uz ljubav prema Njemu, nikada njegovo srce neće skrenuti u nepokornost.“ Onaj ko voli, strpljiv je radi onoga kojeg voli.

Sabura ima više vrsta, a u najvrijednije vrste sabura spada strpljivo klonjenje grijeha i strpljivo pokoravanje Allahu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Nikome nije dat bolji i prostraniji dar od sabura.“ (Buhari i Muslim) Rekao je uzvišeni Allah: „O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio –pa učinio da si skladan i da si uspravan, i kakav je htio lik ti dao?“ (el-Infitar, 6-8) Allah, dželle šanuhu, je Onaj koji stvorio čovjeka, opskrbio ga, dao mu zdravlje, i druge nebrojene blagodati koje ne može poreći, i nemoguće je da zahvalan rob olahko upada u grijehe, da se nakon tevbe bez otpora vraća na staro.

8. Razmišljanje o Allahovim blagodatima u Džennetu i nagradama koje čekaju pokorne i kaznama u Vatri za nevjenrike i griješnike

Razmišljaj o džennetskim nagradama i džehennemskim kaznama, jer onaj ko je svjestan vrijednosti nagrade lakše će podnijeti teškoću rada za nju. Ovo učvršćuje insana na Pravom putu jer je svjestan da svaki put kada posrne to ga udaljava od nagrade a približava kazni. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, snažio je volju svojih ashaba podjećajući ih na džennetske nagrade. Sjeti se kako je porodici Jasirovoj govorio: „Strpite se porodico Jasirova, za vas je pripremljen Džennet.“ (Hadis je hasen-sahih, a bilježi ga el-Hakim)

9. Jačanje imana kroz odgoj duše na temeljima Kur’ana i sunneta

Odgoj duše na temeljima Kur’ana i sunneta oživljava srce i svijest čovjeka, uči ga istinskoj ljubavi prema Allahu i životu na krilima straha od Njegove kazne i nade u Njegovu milost. To je odgoj koji čini da čovjek slijedi ispravan dokaz makar se suprotstavio onome što je uvriježeno kod ljudi. Zaista je odgajanje duše na uputama Kur’ana i sunneta jedna od najznačajnijih faktora postojanosti jer postepeno uzdiže čovjeka na visoke stepene imana na kojima nema mjesta za nesmotrenost, nemar, popuštanje, klonulost. Pogladaj siru Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i iskušenja koja su podnijeli njegovi ashabi. Misliš li da bi mogli podnijeti sve to da nisu očeličili svoj iman kroz usvajanje vjerovjesničkog odgoja?

10. Korisne aktivnosti

Zaista, ako insan ne zaposli svoju dušu onim što je dobro i korisno, ona će njega zaposliti onim što nevalja i štetno je. Duša je po svojoj prirodi sklona zlu i potreban joj je podsticaj i usmjeravanje ka dobro. „Uspjet će onaj ko je očisti, a propast će onaj ko je ukalja.“ (eš-Šems, 9-10)

11. Biranje društva koje podstiče na dobro

U faktore postojanosti na Uputi ubraja se i druženje sa čestitim osobama, naročito koje su učene i mudre te mogu dati korisne savjete, jer takve osobe podstiču nas na dobro a odvraćaju od svega nevaljalog, suprotno lošem društvu. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Zaista među ljudima ima onih koji otvaraju vrata dobra i zatvaraju vrata zla, a ima i onih koji zatvaraju vrata dobra i otvaraju vrata zla. Blago onom u čije ruke je Allah stavio ključeve dobra, a teško onom u čije ruke je stavio ključeve zla.“ (Bilježe ga Ibn-Madže i Ibn Ebi-Asim, a Albani ga je ocijenio sahihom.)

Allah ti dao svako dobro.

Abdullah Nasup