Ljudi od imana i bogobojaznosti spremno prihvataju istinu

Dio naše muslimanske velikodušnosti, plemenitosti i lijepog ponašanja je da uvijek tragamo za tim da se predamo istini iz želje za Allahovim zadovoljstvom i iz straha od padanja u ambis oholosti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:

„Ko god ima koliko trun oholosti u svom srcu neće ući u Džennet. “ Neki čovjek reče; „Šta o čovjeku koji voli lijepu odjeću i obuću?“ Pa je odgovorio: „Doista je Allah lijep i voli ljepotu. Oholost je odbijanje istine i potcjenjivanje ljudi. “ (Muslim)

Nepoštovanje istine je da se ona odbije a nepoštovanje ljudi je da se potcjenjuju i da im se pokaže svaki vid oholosti bilo putem riječi ili djela.

Odbijanje istine takođe obuhvata poricanje iste, mržnja prema njoj i okretanje od nje kao što su to radili prijašnji ljudi koji su bili kažnjeni zbog toga. Allahova kazna je došla u njihove domove i ono što im se desilo je postala pouka za druge. Uzvišeni Allah kaže: I nije im došao nijedan znak od znakova Gospodara njihovog, a da nisu bili od njega odvraćeni.  Pa doista su porekli Istinu pošto im je došla. Pa doći će im vijesti o onom čemu su se rugali.  Zar nisu vidjeli koliko smo uništili naraštaja prije njih, (koje) smo učvrstili na Zemlji onako kako nismo učvrstili vas? A slali smo nebo na njih obilno i učinili da rijeke teku ispod njih, pa smo ih uništili zbog grijeha njihovih, i stvorili smo poslije njih druga pokoljenja.  (Al-An’am, 4-6)

On takođe kaže: Doista, donijeli smo vam Istinu, međutim, većina vas ste ti koji Istinu mrze.  (Zuhruf, 78)

Što se tiče onih koji imaju vjeru i boje se Allaha, njihova najistaknutija osobina je prihvatanje istine, predanost njoj i pozivanje drugih njoj. Ovo je razlog zbog kojeg su oni najmudriji i najučeniji od ljudi o uzrocima sreće, pobjede i uspjeha. Mudrost je izgubljena stvar vjernika, on je uzme gdje god je nađe. Suzdržavanje od odbijanja istine je sigurnost od bivanja u istoj skupini sa pogrešnima i poricateljima Allahovih znakova. To je takođe sigurnost od djeljenja posljedica njihova odbijanja istine koje su uzrokovane njihovom ohološću na Zemlji.

Primjetićeš da se oni koji se boje Allaha sebe navikli na prihvatanje istine nezavisno od toga ko je osoba od koje dolazi istina. Tako ćeš ih vidjeti kako prihvataju istinu od djece, neznalica i neprijatelja. Ovo je mišljenje eminentnih učenjaka poput Kadi Ijjada i drugih.

Druga plemenita osobina onih koji se boje Allaha je da se niko od njih ne raspravlja sa nekim a da tajno ne dovi za svog protivnika da ga Allah ojača, učini da postigne istinu i da istina dođe njemu. Primjer ovome su riječi koje je imam Šafija imao običaj reći:

„Kada god sam se raspravljao sa nekim, uvijek sam želio da Allah ukaže na istinu putem njega. “

Bogobojazni musliman se ophodi prema svom bratu najblaže što može. On snižava svoj glas kada razgovara sa njim, čuva svoj jezik i svoje ruke od napadanja na njegovu čast i nikad ga ne povrijeđuje u bilo kom obliku. On uvijek ima na umu riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

“Vjernik ne vrijeđa, niti proklinje, niti je nepristojan, niti je bestidan. ” (Ahmed)

I njegove riječi: „Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani. “ (Muslim)

On se takođe suzdržava od beskorisne rasprave i boji se zlobe i mržnje kojoj prepiranje vodi. U pogledu ovoga on slijedi savjet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

„Garantujem kuću u Džennetu onome ko se ostavi rasprave pa makar bio u pravu“ (Ebu Davud)

I njegove riječi:

„Nijedan narod nije zalutao nakon upute na kojoj su bili a da nisu bili pogođeni raspravama i uskraćeni (plodnim) djelima. ” (Tirmizi)

U kratko, cilj je iskrenost svrhe i namjere da se dođe do istine. Musliman se mora čuvati da promiče svoj lični ego i da pokazuje da je bolji od drugih. On se takođe treba prema ljudima ophoditi sa samilošću i željenjem dobra njima. Uzvišeni kaže:

Ta kuća Ahireta – načinili smo je za one koji ne žele visinu na Zemlji, niti fesad. A ishod je za bogobojazne.  (Qasas, 83)

Učenjak od naših ispravnih prethodnika je napisao svom bratu pismo tražeći savjet i uputu u određenom pitanju. Učenjak mu je napisao sljedeći odgovor:

„Ako je Allah s tobom, pa koga se onda bojiš? Ako je Allah protiv tebe, pa čemu se onda nadaš?“

Ova kratka izjava je velika opomena, jak podsjetnik i oštroumna riječ. Allahova briga za Njegove robove mjenja sve druge brige a u Allahovoj brizi, robu nije potrebna briga drugih. Ova posebna briga znači sigurnost i podršku. Uzvišeni Allah kaže o onima koji zaslužuju Njegovu zaštitu:

Uistinu! Allah je uz one koji se boje i one koji su dobročinitelji. (Nahl, 128)

Neka nas Allah učini od bogobojaznih i dobrih. Neka nas uputi na put Njegovih iskrenih robova i sačuva nas od uzroka Njegove srdžbe i kazne.