Ljudski zaborav

Bio jednom jedan čovjek koji je usnio da ga goni neki lav. Čovjek dotrča do drveta, pope se na njega i sjede na jednu granu. Onda pogleda prema dolje i vidje da je lav još uvijek tu, da ga čeka. Čovjek se onda okrenu i pogleda na stranu, na mjesto gdje se grana na kojoj je sjedio spaja sa stablom i ugleda dva pacova kako se kreću kružeći i kako glođu granu.

Jedan miš je bio crn, a drugi bijel. Grana će ubrzo pasti na zemlju. Užasnuti čovjek potom opet pogleda prema dolje i shvati da se pojavila i velika crna zmija i smjestila se taman ispod njega. Zmija otvori svoja usta tačno ispod čovjeka, tako da bi taman u njih mogao pasti. Onda se čovjek osvrnu oko sebe da potraži nešto za šta bi se mogao uhvatiti. Tad ugleda drugu granu i na njoj pčelinju saću. S nje su cijedile kapi meda.

Čovjek poželi da okusi jednu kap. On isplazi jezik i njime ugrabi jednu kap meda koja je upravo padala. Med je bio predivnog ukusa! Zato čovjek poželi da okusi još jednu kap. I kad to učini, sav se izgubi u slatkoći meda. U međuvremenu je zaboravio na dva pacova koji su glođali granu na kojoj je sjedio, zaboravio je i na lava i zmiju koji su vrebali tačno ispod njega. Nakon nekog vremena čovjek se probudi.

Kada bi saznao značenje sna, čovjek se uputi pobožnom islamskom učenjaku da ga upita za tumačenje.

Učenjak reče: “Lav kojeg si vidio, tvoja je smrt. Uvijek te goni i ide za tobom gdje god da kreneš. Dva pacova, crni i bijeli, predstavljaju noć i dan. Crni je noć, a bijeli je dan. Oni kruže okolo, jedan za drugim, jedu tvoje vrijeme i približavaju te tvojoj smrti. Velika crna zmija tamnih usta predstavlja tvoj grob.

On je tu, samo čeka da padneš u njega. Medno saće je ovaj svijet, a slatki med udobnosti ovog svijeta. Mi volimo da okusimo kapi udobnosti ovog svijeta, ali one su veoma slatke. Onda čeznem za još jednom kapi, pa onda za još jednom… U međuvremenu se izgubimo u tom nastojanju i čežnji i zaboravimo na naše vrijeme, zaboravimo našu smrt i naš grob.”