Stop predrasudama # Lov na “vehabije”

Tekst je iz arhive objavljen 2014. godine.

Internet portali zarađuju novac prvenstveno iz marketinga tj. od reklama na njihovoj stranici. Firma A uplati npr. 500 KM za 20.000 prikazivanja na određenoj poziciji. Ako objave “senzacionalan članak” onda će Firma A veoma brzo potrošiti svoj budžet na reklamu i taj prostor će biti oslobođen za slijedećeg klijenta. Takvim portalima je u interesu da objavljuju raznorazne gluposti da bi što više reklama ispucali. Isto tako ti portali ne brinu o demantu informacija dok im se ne zaprijeti tužbom ili se pokrene tužba ali je tada već kasno jer su oni “POUZDANE INFORMACIJE” plasirali u javnost.

Nakon 2014. godine smo imali veliki problem odlaska pojedinaca u Siriju (shodno vlastitom tumačenju i prohtjevima) gdje su se priključivali Islamskoj državi i o tome smo adekvatno upozoravali kakva je to zabluda bila i šta je sve donijela sa sobom (kome treba dodatno objašnjenje nek nam se javi na email info@n-um.com pa ćemo pojasniti). Shodno tome mnogi su osuđeni a tim problemom se bavila država o čemu ste, pretpostavljamo upoznati. Na sva ekstremna tumačenja vjere smo upozoravali i upozoravat ćemo ali je na vama da istražite određenu tematiku prije osuđivanja i onoga što vam neko plasira radi ličnog interesa.

Mi vam možemo pružiti provjerene i pouzdane informacije u vezi vjerskih dešavanja na ovim prostorima.

———————————————————————-

Lov na “vehabije”, lov na glasove i stvarno ugrožavanje nacionalne bezbjednosti

Skoro svaki put kad sam na temu “vehabija” pričala s prijateljima muslimanima u BiH, govorili su mi da ne glumim otvoren um i borca za ljudska prava, jer ne znam šta se dešava, nemam dovoljno informacija, nemam predstavu o tome koliko su “vehabije” opasne, kakve stvari rade…

Pitanje nacionalne (i svih njenih oblika) bezbjednosti svakako je važnije od pitanja egzistencijalne sigurnosti. Posebno u predizborno vrijeme. Međutim, pitanje nacionalne bezbjednosti nije pitanje koje treba da bude tema dnevnog novinarskog izvještavanja (osim u slučaju kad je u pitanju direktna opasnost). Ako mediji u Republici Srpskoj objavljuju informacije o ratu između “vehabijskih” grupa, onda nacionalna bezbjednost ili nije ugrožena ili bezbjednosne agencije, koje bi trebalo da se brinu o toj bezbjednosti, nemaju pojma o efektima objave vrlo osjetljivih informacija u vezi s ugrožavanjem te bezbjednosti.

Novinari u BiH „u interesu istrage“ ne mogu da saznaju ko je, kada, kome i kako prodao 20g hašiša, ali zato znaju svaki detalj o lovu na “vehabije” u BiH. I šire. Šta rade mediji i političari u BiH? Uče djecu da se plaše bradatih ljudi, da vrište kad vide kratke pantalone? I sve to u 21. vijeku – kad je borba za ljudska prava svjetska religija broj 1, makar po broju deklarisanih članova.

Ne znam šta ilustruje bh statistika o tome koliko ubica pripada kojoj religiji ili učenju, ali taj omjer je nevažan. Važno je da u novinama ne vidimo naslove „pravoslavac ubio komšiju“, „katolik silovao ženu“ ili „(‘obični’) musliman opljačkao banku“…

“Vehabije” nisu teroristi. Takozvani vehabizam nije terorizam. To je “konzervativni oblik islama” – religija. I kao religija, učenje i pokret – novost za sve koji se retorički priključuju histeriji protiv “vehabizma” – nije zabranjen u Bosni i Hercegovini.

Država je u tom smislu obavezna da im pruži priliku i obezbijedi uslove da se integrišu, čak i ako to ne žele. I obavezna je da zaustavi njihovu stigmatizaciju (umjesto da je hrani), čak i onda kad oni (ili neki od njih) žele da se izdvajaju i da se o njima kao o posebnim i drugačijim piše i govori. I obavezna je da brine za bezbjednost građana. Svih. I da ih sve štiti – od svih.
A država (zajedno s pojedinim političarima i medijima) radi upravo suprotno. Stvara neprijatelje.

Svjedočila sam jednoj policijskoj akciji. U 4 ujutro. Snimatelj i ja. I još neki snimatelji i novinari. Svi privedeni su imali brade i kratke pantalone.

– A zašto ih privodite?
– Pa, vehabije.
– Pa, dobro. Ali, zbog kojeg krivičnog djela?
– Vidjećemo. Posjedovanje oružja, materijala neprimjerenog sadržaja…

Bila je to spektakularna akcija, zbog koje je kao novinari trebalo da se osjećamo počastvovano što nas je policija pozvala da idemo s njima u avanturu. Bila je to prva vijest u svim dnevnicima – kadrovi policije s fantomkama i krupni planovi bradatih ljudi, zbog kojih su se snimatelji i novinari suočili licem u lice (bez fantomki) s ljudima koji voze blindirana kola i čije se kuće ne vide od zidova kojim su ograđene. Pušteni su u roku od 24 sata. To nije bilo na svim dnevnicima.

Skoro svaki put kad sam na temu “vehabija” pričala s prijateljima muslimanima u BiH, govorili su mi da ne glumim otvoren um i borca za ljudska prava, jer ne znam šta se dešava, nemam dovoljno informacija, nemam predstavu o tome koliko su “vehabije” opasne, kakve stvari rade. I nemam dovoljno informacija. Ali imam onu ključnu – to nije krivično djelo prema pozitivnim propisima u BiH. Svako treba da odgovara za svoja (ne)djela, pojedinačno. Ali niko ne treba da odgovara i da bude gonjen zbog svojih uvjerenja. Jer, nisu sve “vehabije” teroristi, niti svi teroristi “vehabije”.

Propagandom kao ovom protiv “vehabija” kojoj svjedočimo u BiH i odnosom prema stvarnosti i jednoj (vrlo raznolikoj, složenoj i velikoj) društvenoj grupi/identitetu, Zapad je kolonijalističkim i orijentalističkim pristupom uspio da okrene cijeli islamski svijet (i skoro cijeli Orijent) protiv sebe. Posljedice se nisu osjetile samo na Istoku, gdje se ratuje, otimaju resursi, nameću politički sistemi i siluje kultura. Posljedice su se osjetile i na Zapadu – gdje eksplodiraju vozovi, ambasade, tržni centri..

Agencije za državnu bezbjednost i politički lideri, imajte na umu da je jedini stvaran i suštinski konflikt onaj čiji je temelj religija kao suma vjerovanja, uvjerenja, načina mišljenja i življenja. Novac (kao materijalni interes) je okidač za konflikt i uslov za dogovor. Religija – ono u šta vjerujemo – je jedino što nas suštinski dijeli i spaja. I to je, zapravo, sloboda mišljenja, koju će svako kome je dovoljno važna braniti do smrti.

Političari u BiH, ako mislite na muslimansku, hrvatsku, srpsku, ukrajinsku, jevrejsku, italijansku i svu djecu i ljude u Republici Srpskoj i BiH, prestanite da etiketirate jednu društvenu grupu (ma kako njena učenja vama bila ekstremna) zato što je drugačija. Ako mislite da je “vehabizam” terorizam, zabranite ga u Parlamentu BiH. Ali, sjetite se da u Bosni još niste uspjeli da zabranite fašizam.

Andrea Vuković (frontal.ba)