Masturbiranje potaknuto strahom od bluda

Neki ucenjaci smatrali su da je, ako bi covjek dosao u situaciju da zaista strahuje od bluda, tada manje zlo zadovoljiti se masturbiranjem nego pociniti blud. Medjutim, to ni u kom slucaju ne znaci da se moze poigravati s ovim propisom, jer mozda ima onih koji osjete navalu strasti pa pozivajuci se na ove ucenjake, odmah pribjegnu masturbiranju. Treba se bojati Allaha glede toga i te izjave ucenjaka shvatiti na pravi nacin. Prije toga treba primjeniti ono sto je preporucio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a to je post, pa onda sve savjete koje su dali ucenjaci kao nacin cuvanja od bluda, a nakon svega toga, ako osobu strasti toliko savladaju i bude sigurna da ce pociniti blud, tek tada ce uciniti ovaj haram, koji je u ovoj situaciji tek manje zlo.

U pravnoj enciklopediji El-Mevsu’atu’l-fikhije zapisano je sljedece: “Ucenjaci hanefijske, hanbelijske i safijske pravne skole smatrali su samozadovoljavanje dopustenim tek kada to postane jedini nacin da se spasi od bluda. Ucenjaci malikijske pravne skole smatrali su da je samozadovoljavanje haram bojao se covjek bluda ili ne, ali ako se ne bi mogao oduprijeti prohtjevima bluda osim na taj nacin, tada ce dati prednost samozadovaljavanju nad bludom kako bi sebi nanio manju stetu”. (El-Mevsu’atu’l-fikhije, 45/273)

Musliman treba znati da, ako dodje u situaciju da mora samozadovoljavanjem umanjiti svoje prohtjeve, on u tom momentu cini haram i da to ne cini radi nasladjivanja vec iz straha od veceg zla, bluda. Takodjer, treba da zna da osoba koja mora pociniti haram, to cini u granici potrebe, a nikako vise od toga.

Sejhul-islam Ibn Tejmijje tvrdi: “Samozadovoljavanje nije dopusteno po misljenju vecinskog dijela uleme, prvih i potonjih generacija, bez obzira bojao se covjek bluda ili ne. Predaje prenesene od Ibn Abbasa i Ahmeda u vezi s tim, odnose se na onoga koji se zaista boji bluda i u tom slucaju Ahmed je to dopustio kako bi covjek umanjio nabujale prohtjeve. Ukoliko bi covjek to cinio sa strascu, ili pri tome razmisljao da spolno opci s odredjenom zenom, onda je to sve haram i to nije odobrio ni Ahmed, niti bilo koji drugi ucenjak, a neki su ucenjaci smatrali da se pocinilac tog djela treba kazniti. Sustegnuti se od toga je obaveza, a ne pohvalna stvar.”

Iz knjige “Islamski prirucnik bracne intime” – autor: mr. Elvedin Pezic