Meli

Odgajana sam u klasicnoj komunistickoj porodici i nisam nikada bila u dodiru sa Islamom. Kada je poceo rat, kao i sva djeca pa tako i ja pridruzila sam se mektebu, i to po prvi put u zivotu. Mislim da je to bilo vise radi druzenja, radi bombona koje smo ponekad dobijali a mozda kao neki zadnji razlog, zbog same vjere. Tu sam dobila neke temelje Islama ali nije to bilo to. Bila sam dijete, tako da me nisu nesto pretjerano zanimale stvari oko Islama.

Nakon rata, ’98/9-e sam bila na jednom koncertu koji se odrzavao u dvoristu jedne osnovne skole. Stajala sam van dvorista i slusala muziku. Pjevusila sam pjesmice koje sam tad cula. Bila sam sa prijateljicom koja je otprilike kao i ja uzivala u muzici. Prisao nam je tad jedan brat koji je poznavao tu moju prijateljicu. Nisam se previse obazirala na njega. Nakon par minuta, ne znam kako ni odakle on mi rece:

Rekao je Poslanik, s.a.v.s:”Allah s.w.t. kaze:”Ja sam prema svome robu onakav kako o Meni misli. Sa njim sam kad god Me spomene; ako Me spomene u sebi, i Ja cu spomenuti njega u sebi; ako Me spomene u drustvu, Ja cu njega spomenuti u jos boljem; ako Mi se priblizi koliko za pedalj, Ja cu se pribliziti njemu za lakat; ako se on Meni priblizi za lakat, Ja cu njemu za raspon rasirenih ruku; ako Mi krene iduci, Ja cu krenuti njemu trceci”.

Nakon ovoga, kao da sam se iz sna trgla, kao da me je neko polio hladnom vodom, pocela sam razmisljati o vjeri, o tome zasto ja postojim i gdje idem. Tada sam po prvi put osjetila strah prema Godpodaru ali i veliko olaksanje. Uceci, razmisljala sam kako je Allah Milostiv, kako je uvijek tu za svoga roba, kako nas voli vise nego sto nas voli nasa majka koja nas je rodila u najvecim mukama i koja je isto toliko truda ulozila u nas odgoj. Razmisljala sam i razmisljala. Sve me je vise privlacila moja vjera u kojoj sam rodjena iako nisam praktikovala ono sto mi je bilo naredjeno od mog Gospodara.
Nije dugo proslo Allah me je pocastio sa nekim ljudima sa kojima sam upoznavala svoju predivnu vjeru – ISLAM. Bili su to predivni trenuci. Svaki dan me je Allah castio sa novim, do tada nepoznatim, osjecajem. Zavoljela sam u potpunosti Islam. Nedugo potom sam pocela kljanjati. (to je jedan poseban osjecaj za koji bi mi trebalo sate i sate, stranice i stranice provesti u opisivanju tog dozivljaja koji se iz dana u dan sve vise i vise pretvara u sve ljepsi i ljepsi razgovor sa Allahom dz.s.)

Cesto sam razmisljala o proteklom zivotu i o nekim stvarima na koje se bas i nisam ponosila. Ali uvijek me je radovala jedna cinjenica a to je: Allah dz.s. je rekao da ko se vrati vjeri da mu se SVA prijasnja losa djela BRISU a dobra ostaju. SubhanAllah!!!! Nije li nas Gospodar Velik. Zamisli da radis neke, pa ne tako lijepe stvari, u toku zivota i Allah te pozove da Mu se vratis. I kada naposljetku se pokajes Allah te pocasti time sto te ocistiti od svih grijeha. Nevjerovatno.

Moji roditelji, kao sto sam i spomenula nikada nisu praktikovali vjeru. Onoliko koliko se ja sjecam jeste da smo isli na bajrame ali to bi bilo to. Nikada se u mojoj kuci nije postilo i slicno. Nakon sto sam ja pocela klanjati Allah je dao da se i moj brat vrati vjeri. Oboje, zajednickim snagama a potpomognuti Allovom Miloscu i Snagom, vazili smo roditeljima iz dana u dan.

Nekada smo bivali napadnuti, nekada su nam prigovarali (posebno meni i mome oblacenju), nekada bi demonstrativno napustili prostoriju, nekad bi nas ignorisali, nekada bi govorili kako smo ekstremni da ne treba tako i slicno….. Nikada nismo odustajali niti on niti ja.

Znali smo sto nasi roditelji vole pa smo to koristili da bi to sto vole potkrijepili Allahovim dokazima, upatama, cinjenicama…. Nakon par godina, moja majka, osoba koja nikada ranije nije krocila u dzamiju (osim par puta kada bi isla na tevhide) je izrazila zelju da klanja. Hvala Allahu, sada ne samo da klanja vec i redovno posti.

Sto se tice moga oca, taj covjek je jos uvijek cvrst u svojim nekim stavovima mada, hvala Allahu, i on, evo vec 4. godina redovno posti. Kaze da se ne bi toga odrekao nikada. Klanjati ne zeli jer kaze da je prestar da nauci, da on to ne moze) ali mi ne odustajemo. Sada nas je troje hvala Allahu Uzvisenom. Svi zajedno dovimo Allahu Uzvisenom da ga uputi, da mu prosiri prsa za vjeru, da skine koprenu sa njegovih ociju i njegovog srca. InshAllah, ko se uzdo u Allaha taj nije izgubio.