Milostivi Bog Koji oprašta

Jedan od najvažnijih aspekata našeg života koji je neophodan za sreću na oba svijeta je oprost od Milostivog Allaha. Oprost od Allaha je neizmjerno važan jer svi smo mi grešni i činimo pogreške u određenom trenutku u našem životu. Međutim, ako se okrenemo Allahu, iskreno se pokajemo i iskažemo iskrenu želju za promjenom na bolje, On će nam sigurno oprostiti naše grijehe.

Allah je Onaj koji oprašta grijehe i On voli one koji se kaju. Allah kaže u Kur’anu: „Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.‘“ (Kur’an, 39:53)

Ovaj ajet nam jasno govori da Allah prihvaća iskreno pokajanje i da nema granice kada je u pitanju Njegov oprost, dok god smo živi i dok se kajemo. Bez obzira na veličinu naših grijeha, ako se okrenemo Allahu s iskrenom namjerom za promjenom, On će nam oprostiti i pomoći nam.

Međutim, oprost nije samo puko izgovaranje riječi. On uključuje i konkretnu promjenu u našem ponašanju i promjenu nekih životnih navika. Ako se iskreno pokajemo i zatražimo oprost od Allaha, tada moramo biti spremni da promijenimo svoje postupke i ponašanje, da se odmaknemo od činjenja grijeha i da nastojimo živjeti u skladu s Allahovim propisima i zabranama.

Također, važno je da se ne osjećamo beznadno i izgubljeno u svojim greškama i grijesima. Allah je Najmilostiviji, a Njegova milost je veća od naših grijeha.

„Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.“ (Kur’an, En-Nisa, 110.)

Neki od hadisa koji govore o oprostu Uzvišenog Allaha:

“Svi ljudi griješe, a najbolji od grešnika su oni koji se pokaju.” (Tirmizi)

“Zaista Allah prima pokajanje Svoga roba, sve dok mu duša ne dođe do grla (tj. sve dok čovjeku ne dođe smrt).”

 Od Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Uzvišeni Allah kaže: ‘O sine Ademov, dokle god se Meni obraćaš i nadaš, oprostit ću ti grijehe koje učiniš i neću im nikakvu pažnju posvetiti. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosegli visine nebesa, a zatim zatražiš oprost od Mene, Ja bih ti oprostio i nikakvu pažnju tvojim grijesima ne bih posvetio. O sine Ademov, kada bi Mi došao sa grijesima koliko je Zemlje, a zatim Me sretneš ne pripisujući Mi druga, Ja bih tebi došao sa isto toliko oprosta.”’ (Tirmizi)