Mladić koji me je mogao odvesti u propast

Studentica sam, imam dvadeset jednu godinu, a hidžab nosim od četrnaeste godine, hvala Allahu. Naravno, kao i svako, i ja sam doživjela jedno iskustvo, loše. Prije dvije godine upoznala sam mladića koji je prakticirao vjeru, klanjao svaki vakat, učio Kur’an, postio… Uz to, bio je izuzetno lijep.  A šta je vanjska ljepota naspram unutrašnje?! Jedno veliko ništa. I tako, dan po dan, dopisivali smo se, činio se kao jako fin insan, čak sam mislila da je i “onaj pravi”. Ali, hvala Allahu, pa nije bio. Nakon osam mjeseci, ponudio mi je brak, rekavši: “Čim završi ramazan, inšallah, vjenčat ćemo se.” Složila sam se s tim, upoznala sam njegove roditelje, a i on moje. Od toga su prošla dva mjeseca i bila sam primljena na fakultet, Allahovom odredbom.

Razmišljala sam, neću započinjati fakultet, udat ću se, formirati porodicu, ali prošao je i ramazan i Bajram, ali on više ništa nije spominjao na temu braka. Ja sam čekala, žensko k’o žensko, čekala i nadala se. Došao je mjesec septembar i spremala sam se za polazak na fakultet. Nisam bila nešto posebno “zagrijana”, više sam razmišljala o toj šansi koja mi se pružila, da se udam. Kako smo prestali komunicirati, otišla sam na fakultet jer sam vidjela da od tog braka ništa neće biti. Upoznala sam nove ljude, a i fakultet mi je dobro išao, učila sam i trudila se. Ostvarila sam fine rezultate i dobro se snašla, hvala Allahu. Nakon nekog vremena, ponovo se javio. I znate šta? Opet ista priča. I opet sam naivno povjerovala.

Uvjeravao me da ćemo se ovaj put zbilja vjenčati, opet poslije ramazana, a da je na meni da samo položim sve ispite u roku, da mi ne ostaje ništa, pa ćemo kasnije vidjeti šta ćemo i kako ćemo dalje u vezi s mojim školovanjem. Ponovo je u meni probudio iste osjećaje i ista nadanja. Od toga je prošlo deset dana, da bi on meni napisao: “Znam da ti je teško i da si tužna, ali meni treba neka koja će me natjerati da se zaljubim u nju.” Zamislite! Dopustila sam da se isto sve ponovi. Bilo mi je neopisivo teško. Odlučila sam se na tako veliki korak u svom životu i opet bila izigrana. Ovaj sam put pomislila “žrtvovati” i fakultet. Djevojka se zaljubila, zavoljela. A šta je naša ljubav naspram ljubavi našeg Gospodara? Još više sam se okrenula vjeri, nekako sam samu sebe tješila riječima: “Nisi sama, Allah je s tobom, On zna šta je najbolje za tebe.”  I vjerujte, zaista je tako.

Sad Allahu zahvaljujem što nisam ta koja će ga “natjerati da se zaljubi u nju”. Kasnije sam saznala da konzumira drogu, travu tačnije. Nisam znala šta to znači, ni koliko je to ustvari teško i opasno. U svom tom bolu još i to saznanje da me snađe. Klanjala sam, plakala. Bilo je noći kad nisam spavala, kad sam učila Kur’an a suze su same tekle niz lice. Učila sam jutarnje i večernje zikrove, i sad ih učim. I lakše mi je, elhamdulillah! Za to vrijeme malo sam na internetu tražila informacije o ljudima koji to konzumiraju. Sad samo kažem: elhamdulillahi! Nisam bila svjesna koliko me Allah voli dok se to nije desilo. Mislila sam da je “onaj pravi”, Allah mi je pokazao da nije i sačuvao me od zla. Shvatila sam i šta mi znači fakultet, Allah je dao da sve položim u roku. Znam da Allah daje svakome šta zasluži. Ali ja nemam snage da toj osobi želim zlo i da dovim da mu se nešto loše desi. Nema mjesta mržnji u mome srcu. Znam da On sve nadgleda i da će mi, inšallah, dati hairli osobu koja se neće poigravati sa mnom.

Djevojke drage, sestre u vjeri, dobro pazite s kim stupate u bilo koji kontakt! Dobro otvorite oči! Ne bacajte same sebe u propast! Dobro razmislite šta su vam prioriteti u životu, stavljajte uvijek Allaha na prvo mjesto, pa sve ostalo. Neizmjerna hvala Svevišnjem što me sačuvao i spasio! Kad god mi je teško, sjetim se Allahove milosti, kako uvijek podari izlaz iz tegobe, kako nas čuva i kako nam daje samo što je hair za nas. Nije mene sve prošlo preko noći. Dovila sam puno, klanjala noćni namaz. I sad to praktikujem, hvala Allahu, i čvrsto sam odlučila da više neću započinjati “veze”, dok Allah ne pošalje nekoga ko je zaista iskren u svojim nijetima. Njemu sam halalila. Kao što sam već napisala, u mom srcu nema mjesta za mržnju. Šta je moj oprost nad Allahovim oprostom?! Molim Allaha da ga uputi na Pravi put i da ga sačuva tog smeća, a mene da još više učvrsti. I zapamtite, nijedna dova nije uzaludna. Allah na neke dove odgovori kasnije, to je Njegova mudrost. Nadam se da ćete se okoristiti mojom pričom.

Sestra S. N.