Mode li lude, od hidžaba šta bude?!

Hidžab, sestre, ima svoje šarte,
Vadžib vam je da ih dobro znate,
Na odjeću svoju dobro paz’te,
Dozvoljenog gran’ce ne prelaz’te,
Skrit’ ljepotu svrha je hidžaba
Ne nosi ga onda, sestro, džaba
Kvalitete njime da ističeš
A mahane vješto da prekriješ

Zar ne čuješ Onog koji reče:
U kućama bud’te, to je preče
Ne gizdajte sebe kod izlaska
Ko onomad u doba paganska
Vela svoja spustite ni za se
Svakoj od vas to je bolje zna se
I ukrase svoje ne pokaži
Osim onom ko za muža važi
Il’ bližnjima po ml’jeku, tazbini
I po krvi tek nekoj rodbini
Baš onako kako Kur’an kaže
I sunnet časni k’o što nalaže

Al’ vremenom hidžab se izm’jeni
U kor’jenu total se prom’jeni
Nova moda njega izobliči
Sam na sebe više ni ne liči
A Resul je najavio žene
Pokrivene al’ su otkrivene
U hodu će svome zanositi
U muška srca fitnu unositi

Nemoj, sestro, jedna od njih biti
Savjet tebi ja ću uputiti
Pokušat’ ću ovdje dočarati
Do čeg’ ”hidžab” može dogurati
Nek se sestre ne ljute na mene
Prepoznaju l’ ovdje negdje sebe
Ukazati želim na propuste
Da ih sebi one ne dopuste
Pa ko hoće nek pouku primi
A ko neće, kod vida nek žmiri
Primjerima teško ima kraja
Ibreti se njima mnoga raja:

Crvene se usne izdaleka
Lice blješti kao apoteka
Karmin, puder i ostala šminka
Izgleda k’o pubertetli klinka
Kao da je samo sa make-upa
Na glavi je crven-turban kapa
Traperice i patike starke
Uski body popularne marke
A na glavi nešto poput kape
Ispod koje čak i uši zjape
Strukirane bluze, kompletići
Uske hlače, preko njih minići

Naušnice vise do ramena
K’o u žena iz afro-plemena
Vrat otkriven, ništa na njem’ nema
I na njemu biser dijadema
Pitanje me jedno sada tišti
Od muke mi se sve plače i vrišti
Koju sestre fetvu uzimate,
Vrat i uši kada otkrivate?
Takvu nikad niko izd’o nije
Osim onog ko vjeri se smije
I bez znanja o vjeri što zbori
A za slično u Vatri se gori

Obrve su skladno počupane
Il’ olovkom vješto nacrtane
Izgledaju poput crte ravne
Po uzoru na damice ”slavne”
A to spada u haramli stvari
Hadis sahih bilježi Buhari

I štikle su od pedalj i nešto
Kada hoda mora ići vješto
K’o žena iz Benu Israila
Niska bila, štikle napravila
Da bi tako vitka ona bila
O čemu je jako dugo snila
I prsten je miskom ispunila
Pokraj ljudi kad bi prolazila
Njeg’ bi ona malo prodrmala
Iza sebe miris ostavljala
Mušku pažnju na se privlačila
I u tome mnogo uživala

A kad žena hidžab namiriše
Pa niz sokak lagahno odnjiše
Šejtan odmah družinu je sazv’o
Jer je takvu Resul ružno nazv’o
Sve trendove sestre nove prate
Pa po c’jenu i da malo pate
Nos probušen, cirikon u zubu
Bože mili, razum je na rubu
Zar baš svaka moda ovog doba
I kroz hidžab mora da se proba?

Modi ovoj teško ukraj stati
Do zore bi mog’o nabrajati
Sarkazam je samo maska moja
Sekira me, sestro, nošnja tvoja
Okani se šminke i parfema
I hidžaba koji svrhu nema
Nek te nošnja čednosti pokriva
Koja skriva a ne promovira
Samo tad ćeš punim sjajem sjati
Bit’ uzorna supruga i mati
Volio bih, kad bih mog’o znati
Da l’ ćeš, sestro, savjet poslušati?
______________________________________

– Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dvije vrste stanovnika Vatre nisam vidio: ….i žene, pokrivene a otkrivene, koje zanose u hodu, i druge tome pozivaju…” (Muslim br. 2128)

– Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo je žene koje čupaju obrve. Hadis bilježe Buhari, br. 4886, Muslim, br.2125, od Abdullaha b. Mes’uda, r.a.

– Od Ebu Muse el-Eš’arija, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Koja se god žena namiriše pa takva prođe pored skupine ljudi i oni osjete njen miris, ona je bludnica…” (Ebu Davud, Tirmizi, Hakim. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti Sahihul-džami’a, br. 323)

Musa Aid, 13. ša’ban 1431. h.g. – Tekst je u malo skracenom obliku