“Moj suprug je ovisan o pornografiji”

Zašto je moj suprug iznenada umoran kada mu priđem s namjerom da ga zagrlim, poljubim te imam intimni odnos s njim, ali je očito neumoran da provede sate u kasnu noć ispred računara i TV-a? Zašto on sebi ne može dopustiti da me pogleda sa željom i ljubavlju…

Suprug koji ima problem pornografske ovisnosti indirektno utječe na emotivno zdravlje svoje supruge tako što se ona osjeća prevarenom, šokiranom, zbunjenom, ali i uplašenom. Sve što je ta žena do tada znala i mislila da zna o svome suprugu iznenada postaje jedna velika laž. Iskren razgovor s kojim se nadala da će postići rješenje ovog problema je samo stvorilo još dublji jaz između njih, a ona je i dalje ostala u jami tame. Ako ste žena koja je udata za čovjeka koji je ovisan o pornografiji i koji ne može da bude emotivno otvoren po pitanju intimnosti i braka, vi će te vjerovatno imati ovakva pitanja:

Zašto moj suprug nije u stanju da obori svoj pogled, zašto mora da pogleda u svaku ženu, a ignoriše moje postojanje iako se kod kuće odjevam veoma izazovno i provokativno?

Zašto je moj suprug iznenada umoran kada mu priđem s namjerom da ga zagrlim, poljubim te imam intimni odnos s njim, ali je očito neumoran da provede sate u kasnu noć ispred računara i TV-a? Zašto on sebi ne može dopustiti da me pogleda sa željom i ljubavlju?

Prvo što se inače pretpostavlja nakon što se čuju sva ova pitanja jeste da je supruga kriva za takvo ponašanje njenog supružnika. Pretpostavka se nastavlja u smislu da je ona nešto učinila odnosno da nije ništa učinila te da je njegova seksualnost i emotivni status narušen kao proizvod toga. Njegov bijeg u pornografiju je način kako se on nosi sa svojim vlastitim nedostatcima a što uništava ljepotu braka koji je tu sa svrhom da zbliži dvoje ljudi na najprefinjeniji i najintimniji način. Umjesto da u takvom braku nosioc bremena odgovornosti bude jak, karakteran, odgovoran, promišljen muškarac, on u ovakvim situacijama je neko ko u osnovi uništava svako plodno tlo bračne atmosfere za bilo kakav dalji napredak i rast.

Takva osjećanja nesigurnosti u slučaju supruge se produbljuju kada se suprug ljutito opire, uz pomoć besmislenih izgovora poput:’Oduvijek sam imao oko za ljepotu tijela i nikada neću moći to izbaciti iz sebe.’ Često se dešava da supruga onda radi stvari pomoću kojih sebi osigurava osjećaj da je potrebna i željena od strane supruga. Ona se počinje ekstremno truditi da ga kontroliše i čini sve kako bi ga promjenila, pa idući čak toliko daleko da imitira žene za koje misli da su njegov tip, odnosno da on preferira. Sve te krajnosti samo doprinose dubljem tonuću. I svaki novi pokušaj promjene supruga će njega još više udaljavati, a žena će zadobiti osjećaj praznine, nezadovoljstva i razočarenja.

Činjenica je da se takvi muškarci ponašaju egoistično, destruktivno i bez imalo ljubavi u sebi. Njegovo ponašanje nema ništa sa suprugom. Njegovo ponašanje se tiče njegove nesposobnosti da se nosi sa svojim vlastitim slabostima i njegovim očajničkim pokušajima da popuni tu rupu u svojim vlastitim emocijama i karakteru. Činjenica je također da ukoliko supruga želi I dalje da nastavi živjeti s takvim suprugom, mora da shvati da svi njeni pokušaji iskazivanja ljubavi i brige, neće uroditi plodom da ga pridobije nazad. S ovim će supruga samo utvrditi svoj odnos s njim u ulozi njegove majke. Takve supruge onda omugućuju šablon takvog ponašanja jer u njegovoj glavi je stvorena slika komfora i sigurnosti te on postaje sasvim ubjeđen da ga ona nikada neće ostaviti niti napustiti. Siguran u to, on se nikada neće iskreno promjeniti.

Kako mi se moglo destiti da se udam za takvog čovjeka, činio se da je tako dobar?

Često su znakovi upozorenja neadekvatnog karaktera ispred nas, ali smo mi veoma očajni da i sami pobjegnemo iz svoje prazne realnosti, tako da se zalijećemo u brakove koji nisu bazirani na neophodnim faktorima koji su neizostavni za uspješan brak. Prvobitno se možda želimo udati ili oženiti kako bi doživjeli ljubav, zaliječiti stare rane, ali na kraju se naša patnja spaja sa patnjama supružnika te tako oboje “krvare” i takvi ranjeni ne mogu da “liječe” jedno drugo.

Ali on je moj suprug, moram da uspijem s ovim brakom. Zar ja nisam ta koja mora da se žrtvuje kako bi mi brak uspio i kako bi moj suprug bio zadovoljan samnom?

U životu je fer da svi imamo takva očekivanja posebno ukoliko ste jako dugo bili neudati odnosno neoženjeni. Da, harmonična konekcija sa mužem jer to što produbljuje istraživanje vlastite duše, i shvatanje Božijih odredbi na jedan poseban način. Uz podršku, ljubav i društvo voljene osobe, vjera postaje nešto sasvim drugo što se tiče shvatanja. Brak treba da bude sigurna luka, mjesto strpljenja, žtrvovanja, požrtvovanosti. Ali kada si ti ta koja plaća ceh za njega koji ne želi da obara svoj pogled i koji se “hrani” haramom, to više nema nikakve veze ni sa vjerom, brakom ni ljubavi! Nikada ne možeš ti biti ta koja je odgovorna za takve postupke svoga supruga! On je taj koji je odgovoran za svoja djela, i sve svoje postupke. On je taj koji bira šta će činiti u svom životu sa svojim tijelom, vremenom, emocijama, itd.

Da li on mora željeti da se promjeni?

Mora postojati momenat istine za tebe kako bi se mogla presabrati: da li ovaj čovjek ima volju i želju da se promjeni ili nema? Da li on želi da se obrati nekome profesionalcu koji bi mu mogao pomoći sa njegovim problemom? Šta ja moram da uradim kako bi mogla da se brinem za sebe dok se on ne presabere i ne dođe sebi kako bi mogao da revnosno ispunjava svoje dužnosti supruga? Ukoliko on ne želi da se promjeni, zašto bi ti onda ostajala u braku s nekim ko te nastavlja iz dana u dan vrijeđati svojim postupcima i kopati ti strašnu rupu u duši, naraušavati tvoje zdravlje? Tu nema ništa vrijedno hvale da se živi s čovjekom koji ne pokazuje ni trun interesovanja za tebe kao suprugu, i koji ne želi da se brine za tebe na način na koji se zavjetovao da će to činiti.

Ukoliko oboje možete da se posvetiti radu na spasavanju vašeg braka i ukoliko on to zaista istinski želi i daje naznake da ima takve nakane, onda treba da oboje ostanete zajedno i da se potrudite da obavljate sve moguće dužnosti za spas vašeg braka. Morate se iskreno pokajati i prepustiti Allahu da vam pomogne, nakon što se vas oboje, ali posebno on, založite ulagajući velike napore I trud.

Šta možeš ti kao supruga da uradiš

Imperativno je da se oko vas organizuje mreža podrške, trebaš da imaš povjerljivog mahrema ili imama koji će biti spreman da radi s vama. Ovo je posebno neophodno ako imate djecu. Kao muslimani imamo tendenciju da nas je stid razgovarati o našim problemima u ime “vjere i pobožnosti”. To ne bi smio da bude slučaj u ovakvim ozbiljnim situacijama, gdje je u pitanju opstanak braka.

Voli sebe i budi voljena

Kada muževi na očigled supruga bježe iz realnosti njihovog braka, bilo da je to kroz pornografiju, više vremena provedenog na poslu, ili neki drugi ventil, ovo je plodno tlo da ženska psiha postane proctor očaja, i da se otvori rana koja veoma teško zarasta. Ali kada primjetim da nešto fali i osjećam to, tada samo mrzim, i želim da kaznim sebe

Drugi ljudi oko tebe te nikada ne mogu iskreno cjeniti sve dok se ti sama ne cjeniš. Tvoj suprug ne može iskreno da te prihvati u pravom svjetlu, sve dok ti ne prihvatiš sebe. Prepoznaj svoje vrijednosti, cjeni sebe, stavi sebe na prvo mjesto. Ta ljepota će sijati, i ozariti te, ali prije svega ti moraš da je prepoznaš u sebi, i da je naučiš iskoristiti u pobjedničke svrhe sa pravim vrijednostima.

Izvor: sisters-magazine.com
Autor: Zijad Ramadan, osnivač programa “Očistite svoj pogled”
Prijevod: Selma K.