Odavno čitam vaše tekstove i pratim vašu stranicu. Elhamdulillah, ima lijepih priča, poruka i pouka za svakog. Jos nisam pročitao nečiji tekst o svojoj ženi (ne znači da ih nema). Ja bi htio da nešto napišem o svojoj hanumi. Kao prvo, hvala Allahu na svim blagodatima, na roditeljima, na porodici, na djeci. Hvala Allahu na ovom divnom insanu koja je uz mene već 10 godina. Koja, ne znam da se na mene naljutila 5 puta za sve ove godine.

Ovaj insan nije samo da radi dunjalučke poslove kao sve po kući, nije samo da se brine o svojoj porodici a i mojoj, čak i za širu rodbinu moju, nije samo da je u kući skoro pa uvijek red i oprano i očišćeno i ispeglano i poredano, ovaj insan je tu za mene kad god mi zatreba. Kad sam ljut, smiruje me, kad sam umoran, pusti me da odspavam, kad sam nervozan, na miru me ostavi, kad sam gladan, najbolje jelo mi napravi, kad sam umoran od posla, sluša me i savjetuje me, kad me dunjaluk pritisne, na Allaha i namaz i zikr me podsjeti, drugim riječima ovaj insan je uvijek tu za mene. Kao mati kad si dijete, sve za tebe radi.

Koliko samo snage, strpljenja, volje i ljubavi ima ova moja hanuma. A ja, ponekad suđe operen, još rjedje usisam. Ja ponekad zagrlim, ponekad lijepu riječ kažem, ponekad izađem u šetnju, ponekad je negdje izvedem. Sigurno dovoljno joj ne govorim da je volim. Vallahi je bolja prema meni nego ja prema njoj. Dok i ona prolazi kroz dunjalučka iskušenja, dok se trudi za ahiret, uz to mora i mene trpiti. Hvala Allahu na najboljoj hanumi na svijetu.

Vaš brat!
____________