Moja “štela” je Allah

U našoj državi BiH, dobiti posao na neki normalan i lagan način, skoro da granici sa nemogućim. Toga sam bila svjesna i prije pet godina, svjesna sam i sada. Svi moji ibadeti i moje molbe uvijek su sadržavali molbu Allahu da mi podari hairli posao. U decembru prošle godine završila sam pripravnički kao nastavnik matematike i otišla na biro…

“Ko se na Allaha iskreno osloni, Allah će mu dati izlaz iz svake situacije, pomoći ga i opskrbiti odakle se i ne nada.” Moj put u islam počeo je prije nekih pet godina. Kroz izgubljenu dunjalučku ljubav i slomljeno srce, Allah mi je pokazao put ka Svojoj milosti i ljubavi. To slomljeno srce Allah je izliječio i u njega usadio ljubav samo prema Njemu. Istina je da Allah voli Svoje robove i da je prema njima milostiviji nego njihova majka, ali za Allahovu potpuno blizinu, bez ikakvih prepreka, za mjesto Allahovog miljenika, čovjek se mora truditi i zaslužiti takvo nešto.

Moji iskreni ibadeti, moja iskrena sreća kada koračam prema vratima džamije da ne zakasnim na jaciju, moja suza radosnica kada mi Allah usliša dovu za potrebu i želju koju je skoro i nemoguće bilo ostvariti, moje životne prepreke i problemi koji se preko noći rasprsnu poput sapunice i moja suza…, moja iskrena suza puna ljubavi prema Njemu, doveli su me do toga da moje dove nemaju prepreka, da svoje probleme ne rješavam sama, već uz Allahovu pomoć, da me nije strah ni kroz vatru hodati, jer je Allah pretvori u mirisno cvijeće… Iskrenost. Čista iskrenost i svjesnost o postojanju Njega, tako Dobrog, tako Milostivog, tako Mudrog i tako Stidnog.

U našoj državi BiH, dobiti posao na neki normalan i lagan način, skoro da granici sa nemogućim. Toga sam bila svjesna i prije pet godina, svjesna sam i sada. Svi moji ibadeti i moje molbe uvijek su sadržavali molbu Allahu da mi podari hairli posao. U decembru prošle godine završila sam pripravnički kao nastavnik matematike i otišla na biro. Kada bih god razgovarala s nekim o pitanju posla, uvijek su me s nekom zabrinutošću i žaljenjem pitali šta ću i kako ću… Koga pitati za pomoć, kome se obratiti. Moj odgovor uvijek je bio isti: “Ne daju direktori posao, već Allah. Direktor te samo obavijesti da ti je Allah podario posao. Moja ‘štela’ je Allah, a šta je dobro za mene, On će mi pokazati.”

Nakon završenog pripravničkog staža otišla sam na biro i imala sam pravo primati naknadu u iznosu od 300 KM u naredna tri mjeseca. Dani su prolazili. Bila sam kod kuće, pomalo i tužna jer sam se osjećala beskorisnom na neki način, provodeći tako vrijeme, iako sam primala novac. U jednoj školi u mom naselju objavljen je konkurs za nastavnika matematike na određeno vrijeme. Prikupila sam dokumente i poslala. Pozvali su me na razgovor. Noć prije razgovora, klanjala sam noćni namaz i ibadetila Allahu da me prime i da mi Allah podari neki posao, jer sam se počela loše osjećati. Sutradan sam otišla na razgovor koji je protekao dobro i nadala sam se da ću barem ući među prve tri i biti pozvana na razgovor sa direktorom te škole.

Došla sam kući i sjela sa svojom nanom i s njom malo razgovarala i razmjenjivala utiske. I nana je bila zabrinuta i nadala se pozivu, a ja sam samo rekla: “Bit će kako Allah odredi. Ako je moja nafaka u toj školi, zvat će me.” Nakon nekoliko minuta zvoni telefon. Broj sličan broju s kojeg su me kontaktirali iz ove škole. Već me obuzela neka radost i obradovala sam se, jer sam među prve tri i pozvana sam na razgovor kod direktora. Već spremna da kažem: “Da, naravno, da ću doći, vidimo se!”, javila sam se. “Dobar dan, je li Dalila?” Rekoh: “Jeste, izvolite.” “Zovemo vas sa Biroa za zapošljavanje.

U Srednjoj školi N. N. ima upražnjeno mjesto, jeste li zainteresirani?” Šok. Biro me zove vezano za posao? Prvo sam mislila da se neko šali sa mnom. Rekla sam da sam zainteresirana. Obavijestili su me da sutra odem na razgovor. Kada sam spustila slušalicu, nisam mogla vjerovati šta se upravo desilo. Poziva iz osnovne škole u kojoj sam konkurisala nije bilo, ali sam dobila poziv sa biroa isti dan i baš u isto vrijeme kada sam očekivala poziv iz osnovne škole. Moji nisu mogli vjerovati. Sutra sam se spremila i otišla. Bilo nas je pet. Bilo je starijih kolega i svako je imao iskustvo rada u srednoj školi, osim mene. Nisam ni očekivala da će me primiti. Razgovor je prošao dobro, ali nisam se nadala.

Došla sam kući, poziva nije bilo. Roditeljima sam rekla da se ne nadam, jer nemam iskustva i bilo je i starijih kolega, sigurno je neko od njih primljen. Dan je prošao, ali poziva nije bilo. Narednog dana, zvoni telefon. “Dobar dan, Dalila?” “Da, izvolite?” “Pokušavamo vas dobiti od jučer, nedostupni ste. Dobili ste posao, da li prihvatate?” Ponovo šok. Odgovorih: “Da, prihvatam.” Dobiti posao u školstvu, bez štele, bez ičije pomoći, ma dobiti posao preko biroa? Zvuči skoro nestvarno. Da… nestvarno za nekoga ko ne zna od koga sam ja pomoć tražila, nestvarno za nekoga ko ne zna ko je moja “štela”.

Moja “štela” jača je od svih sila dunjalučkih. Oslonite se iskreno na Allaha, zavolite Ga, ali zaista Ga zavolite. Allahu ne znači ništa ako kažete da se samo Njega bojite, samo Njega najviše volite, kad On zna da Njega u vašim srcima nema. Zavolite Ga toliko da biste Ga voljeli zagrliti… O kako se dunjaluk prostire pred vama kada biste samo znali. Ako kod Njega zaradite “štelu”, nijedna druga nikada vam više neće trebati.

Tekst poslala sestra A. B.