Motivi i cijena bavljenja magijom/sihrom i vračanjem
Ko izučava i analizira stanje vračara i sihirbaza kroz historiju, uočit će jednu vrlo neobičnu stvar, a to je da su vračari, sihirbazi raznoraznih boja i vrsta bili veoma žestoko kažnjavani (poznato je spaljivanje vještica u Evropi tokom srednjeg vijeka), a uprkos tome učenje i bavljenje magijom nije jenjavalo nego se čak povećavalo. Pa se postavlja pitanje koji su to motivi i razlozi koji postiču i navode mnoge da se bave tako opasnim životnim putem? Analize i rezultati autora koji su pisali o ovoj temi ukazuju da su tri glavna motiva:
Prvi- Lični motiv koji se vraća na prirodnu ljubav prema zlu, nanošenje ezijeta drugima, uništavanjem i vladanjem drugih ljudi. Na tom putu spremni su da sklope savez sa šejtanom i da unište sami sebe ako treba kao što nastoje uništiti druge.
Drugi- Materijalni motiv, to jest, stjecanje imetka u vidu nagrade, plate, poklona i slično. Primjera koji potvrđuju ovaj motiv je puno u praksi.
Treći- Ugled i poštovanje koje uživaju neki vračari i proroci. U običnim narodnim masama je rašireno i rasprostranjeno da postoje iscjeljitelji, vračari i proroci sa velikim nadnaravnim sposobnostima i moćima kojima se oni obraćaju u velikim i kriznim životnim situacijama, a koji izazivaju veliki ugled i strahopoštovanje kod istih. Često se sva tri spomenuta motiva nađu kod jedne osobe.
Naravno, postoje i drugi motivi s tim što je njihov značaj manji i specifičniji. Kada govorimo o motivima bavljenja magijom i sihrom mislimo na ono što ih drži da ustrajavaju u tom poslu, a ne na povode, momente i razloge zbog kojih se počnu baviti time.
Cijena koju plate sihirbazi, vračari i ostali jeste ta da ni manje ni više prodaju sami sebe, svoju dušu i svoj život šejtanu. Šejtani kojima se prodaju (poglavice i vođe plemena džina) nisu zadovoljni manjim od toga nego da ih obožavaju. Općepoznata stvar je da sihirbaz i mag sklope ugovor sa vođom džina koji se sastoji u tome da oni njemu iskazuju određene vrste pokornosti i ibadeta a zauzvrat tome poglavica džina upokori njima skupine džina sa kojima pravi sihrove, čarolije i slično. Pa kada čovjek postane rob šejtana njegova duša postane pokvarena, opaka i zla, srce mu prekrije tama, postane moralno pokvaren, ponašanje mu biva izopačeno i nenormalno, gdje god da se kreće sije zlo, s kim god komunicira ako nije kao on ubaci u njega otrovnu iglicu svoje mržnje i neprijateljstva.
Jedan od prepoznatljivih znakova osobe koja se bavi sihrom, iako se pretvaraju i predstavljaju drugačije onome ko ih ne zna, je da su zli po prirodi a pogotovo prema onome ko se sukobi sa njim u nečemu. Zato ne treba da čudi one koji su iskušani sihrom, kojima se sihirbazi natovare na leđa, pitaju se kako mogu ovo da mi rade, zašto mi ovo rade, itd.. Odgovor na ovo je jasan, zla narav i karakter sihirbaza čini ga motivisanim da uživa i ustrajava u nanošenju zla drugima. Na putu zadovoljavanja svoje zle i pogane prirode vračari i sihirbazi često čine raznorazne vrste nemorala i širkova. Oni upućuju molitvu mimo Allaha raznim božanstvima kojima se klanjaju, čine najveće grijehe u islamu, jedu nedžasete i zabranjene stvari, kolju kurbane u ime šejtana ili božanstva koje obožava mimo Allaha…